Njena nova knjiga „Nuklearni rat: Scenario“, skicira globalni nuklearni rat sa preciznošću koja opisuje šta bi se, iz minuta u minut, dešavalo tokom 72 minuta između prvog lansiranja projektila i samog kraja svijeta. Njena knjiga već je bestseler.

Važno je istaći da je scenario izmišljen, iako ovo djelo predstavlja novinarski rad jer je scenario konstruisan na osnovu desetina intervjua i dokumentacije koji su činjenična baza na osnovu koje može da se opiše šta bi moglo da se dogodi, piše Politico.

A scenario izgleda ovako: sjevernokorejski lider lansira interkontinentalnu balističku raketu na Pentagon, a potom sa podmornice balističku raketu na nuklearni reaktor u Kaliforniji, iz razloga koji nisu navedeni u knjizi, s obzirom na to da je autorka samo željela da ilustruje šta jedan „ludi kralj“ može da uradi sa nuklearnim oružjem. Uznemireni predsjednik SAD ima samo šest minuta da odluči o odgovoru, a istovremeno je evakuisan iz Bijele kuće.

Ujedno, predsjednik je i pod pritiskom vojske da lansira američke interkontinentalne rakete na sve 82 sjevernokorejske mete bitne za nuklearne i vojne snage. Ove rakete moraju da lete iznad Rusije, čiji ih lideri primjećuju, pretpostave da je njihova zemlja napadnuta, i uzvrate salvom. Tako, 72 minuta kasnije, tri nuklearno naoružane države uspijevaju da ubiju milijarde ljudi, dok oni koji prežive ostaju da gladuju na zatrovanoj planeti gdje sunce više ne sija i hrana više ne raste.

Knjiga dolazi u vrijeme kada se države sa najvećim nuklearnim arsenalima na svijetu – SAD i Rusija, žestoko sukobljavaju u Ukrajini, dok ruski nacionalni TV voditelj naziva sukob Rusije i NATO-a „neizbježnim“, i kada je Iran bliži nuklearnom oružju nego ikada ranije.

„Scenario koji sam odabrala sastavljen je iz intervjua koje sam uradila sa 46 izvora, a ja sam koristila razne varijante kako bih došla do najvjerovatnijeg scenarija koji bi mogao da se desi. I do sada, niko iz NORAD-a (Sjevernoamerička vazdušna komanda) nije doveo u pitanje izbore koje sam napravila u knjizi i način na koji se priča odvija, što scenario čini još zastrašujućim“, kaže autorka knjige u intervjuu za Politico.

Teška odluka u roku od šest minuta

Na pitanje zašto bi SAD rizikovale da šalju projektile iznad Rusije, ako bi mogle da koriste rakete lansirane sa podmornica iz Tihog okeana, Džejkobsen kaže:

„To sam isto pitala svoje sagovornike, a najmoćniji odgovor dobila sam od bivšeg sekretara odbrane Leona Panete. „Ko bi, dođavola, mogao da razmišlja o tome… u takvim trenucima“, rekao mi je on“.

Kako dodaje, dio zastrašujuće istine o nuklearnom ratu je „ludi sat“ koji ima veoma važnu ulogu od trenutka kada nukelarno nuklearno lansiranje bude detektovano.

„To je činjenica. I činjenica da predsjednik ima samo šest minuta, a teško je donijeti odluku za tako kratko vrijeme. Tada se otvara i Crna knjiga. Predsjednik mora da napravi izbor sa liste izbora za kontranapad unutar Crne knjige. Ti izbori su razmotreni za više scenarija, ali nikako ne možete da uzmete u obzir svaku nepredvidivu situaciju u realnom vremenu, što čitaocima pokazuje koliko je istina o razvoju scenarija luda i nepredvidiva“, navodi ona.

Sa autorkom je razgovarao Ted Postol, bivši pomoćnik šefa pomorskih operacija, jedan od rijetkih ljudi koji je zaista pročitao sadržaj Crne knjige.

„On mi je rekao da je svaka odluka loša“, ističe Džejkobsen.

Njena knjiga naišla je na kritike zbog navoda da će predsjednik SAD morati da donese odluku u roku od šest minuta. Kako kaže, to je vrijeme o kojem je govorio i nekadašnji američki predsjednik Ronald Regan, koji je bio na čelu SAD od 1981. do 1989. godine.

„Tajming se nije promijenio. Tehnologija balističkih projektila nije promijenila zakone gravitacije. Bez obzira na to šta radite, tih šest minuta je i dalje taj prozor za lansiranje do cilja“, objašnjava autorka knjige.

„Oružje je neprijatelj, ne druge nacije“

Eni Džejkobsen na kraju izvlači zaključak – „nuklearno oružje bilo nam je neprijatelj sve vrijeme“. Kako kaže, ta rečenica samo je eho izjave Karla Sejgana, američkog astronoma, da neprijatelji nisu druge nacije, već samo oružje.

„Sve ovo je naslijeđeno, zar ne? Svi koji se bave nuklearnom komandom naslijedili su posao iz koncepta utemeljenog pedesetih godina prošlog vijeka, koji se zasnivao na pretpostavci da se nuklearni rat može voditi i pobijediti. Ne smijemo to da zaboravimo. Onda se pozicija promijenila u „okej, to je ludilo, ne možemo da se borimo i pobijedimo u nuklearnom ratu, samo ga jednostavno nikada nećemo imati“. Tako da se fundamentalna premisa o nuklearnom ratu promijenila, ali sistem je ostao potpuno isti. To je fundamentalni paradoks, i to je opasno“, objašnjava ona.

Kako dodaje, cijeli svijet se promijenio.

„Svijet je u 2024. toliko drugačiji od onog koji je bio 1960. godine, od tehnologije, do inženjeringa. Tu je i činjenica da postoji devet nacija koje imaju nuklearno oružje sa logikom „ludog kralja“ koja je prožeta u cijelom svijetu“, ističe autorka.

Logika „ludog kralja“

Za sam koncept „ludog kralja“ čula je od vjerovatno najvišeg svjetskog stručnjaka za nuklearno oružje – Ričarda Garvina.

„Kada sam pitala Garvina, koji je danas u svojim devedesetim, čega se najviše plaši, rekao mi je da je to ludi kralj, neko ko se ponaša prema logici „poslije mene, potop“ – ako umrem, nije bitno. A kada to čujete od nekoga ko je savjetovao svakog predsjednika od Ajzenhauera, zaista morate da mislite o tome kao o ozbiljnoj prijetnji. Shvatite Garvina ozbiljno. Prema logici ludog kralja, ludost je razum“, naglašava.

Eksperiment dug 79 godina

Na pitanje da li joj nešto uliva nadu, odgovara:

„Da, preokret u ponašanju Ronalda Regana. Kada sam bila srednjoškolka, 1983. godine, gledala sam film „Dan poslije“ (The day after). Izmišljen je nuklearni rat između SAD i Sovjetskog Saveza, i bio je apsolutno zastrašujuć. Gledala sam ga sa sto miliona Amerikanaca, ali je i jedan veoma bitan Amerikanac gledao – predsjednik Ronald Regan. Naveo je da je, poslije gledanja filma, bio „veoma depresivan“. Promijenio je svoj stav o nuklearnoj nadmoći. Došao je do Mihaila Gorbačova, imali su samit u Rejkjaviku i kao rezultat toga, svijet je sa 70.000 nuklearnih bojevih glava, što je rekord svih vremena, prešao na otprilike 12.500 koje imamo danas“, navodi.

Neki kažu, dodaje Džejkobsen, da se svijet nalazi u 79-godišnjem eksperimentu.

„Kada sam počela da pišem knjigu, rat u Ukrajini se još nije desio, nije bilo tako nevjerovatno krhkih situacija koje su se odvijale širom svijeta. I zato je ovo nesigurno vrijeme, i nadam se da će moja knjiga „Nuklearni rat: Scenario“ i ljudi koji ga čitaju doprinijeti bezbjednosti budućnosti ovog čudnog 79-godišnjeg eksperimenta“, zaključuje ona.