Ovaj resor kao drugostepeni organ postupao je po žalbi predsjednika Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zorana Lakušića na rješenje inspektorke rada koja je ustanovla da Radović nije smio biti imenovan za direktora kompanije, jer ne ispunjava uslove iz kompanijskih akata.

DIREKTOR BEZ USLOVA

“Na osnovu svega naprijed navedenog, te cijeneći navode žalbe, kao i spise predmeta, Ministarstvo je stava da je osporenio rješenje donijeto pravilnom primjenom materijalnog prava, te da je inspektorka rada pravilno postupila time što je naredila nadležnom organu da otkloni nepravilnosti u pogledu zasnivanja radnog odnosa zapošljenog Krsta Radovića, jer isti ne ispunjava posebne uslove neophodne za zasnivanje radnog odnosa kod subjekta nadzora, na šta upućuje žalioca”, piše, pored ostalog, u rješenju Ministarstva u koje je Portal ETV imao uvid.

U Regionalnom vodovodu haotično stanje traje od novembra prošle godine kada je Odbor direktora nezakonito razriješio čak trećeg direktora u nepunih tri i po godine – Borislava Ivankovića.

Ubrzo potom na meti Lakušića i Radovića našli su se i rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove Vladimir Ružičić, kojem je, poslije disciplinskog postupka, krajem juna uručen otkaz i nekadašnji šef Službe za pravne i administrativne poslove u ovoj kompaniji Aco Ognjenović, koji je otkaz dobio krajem jula, takođe poslije disciplinskog postupka.

Upravo njih dvojica upozoravali su Lakušića da je imenovanje Radovića nezakonito, odnosno da on ne ispunjava zakonom propisane uslove za direktora, što su na kraju „platili“ pokretanjem disciplinskih postupaka, pa otkazima.

Povezani članci

Ekonomija

Vlada ćuti na progon zapošljenih u državnom preduzeću

Ekonomija

Vlada još čeka da Knežević „uhljebi“ Lakušića

Politika

Knežević „čuva leđa“ Lakušiću

Portal ETV pitao je Ružičića i Ognjenovića da prokomentarišu odluku Ministarstva.

RAZRJEŠENJE – ODMAH

“Ovim je potvrđeno prvostepeno rješenje inspektorke Haide Jevrić Osmanović, da je Odbor direktora, na čelu sa Zoranom Lakušićem, zloupotrijebio službeni položaj nezakonitim imenovanjem Radovića. U prilog navedenom, u obrazloženju drugostepenog rješenja je nedvosmisleno potvrđen stav da se „kao relevantno radno iskustvo priznaje ono vrijeme koje je lice provelo obavljajući poslove koji su direktno povezani sa zahtijevanim nivoom obrazovanja“, što znači da Radović u vrijeme raspisivanja javnog oglasa i donošenja odluke o njegovom izboru nije imao ispunjen navedeni uslov”, istakli su u pisanoj izjavi koju su nam dostavili.

Iz rješenja Ministarstva jasno proizilazi, dodaju oni, da sve radnje koje je Radović preduzeo kao izvršni direktor nijesu pravno održive i smatraju se ništavnim.

“Posebno ističemo činjenicu i upozoravamo nadležne organe da eventualna tužba Upravnom sudu ne odlaže izvršenje ovog rješenja, zbog čega je Zoran Lakušić dužan da odmah pokrene proceduru razrješenja Radovića. Svako dalje odlaganje može ukazivati na svjesno ignorisanje zakonskih obaveza”, kategorični su Ružičić i Ognjenović.

Ulaganje žalbe na prvostepeno rješenje, ističu oni, pokazalo se kao puko odgađanje neizbježne činjenice – da Radović mora biti razriješen sa funkcije.

Nije samo imenovanje Radovića bila nezakonitost na koju su Ružičić i Ognjenović upozoravali Lakušića i menadžment, ali, ispostavilo se, na svoju štetu.

OBRAČUN S NEPODOBNIMA

Zbog montiranih disciplinskoh postupaka i otkaza koji su potom uslijedili Ružičić i Ognjenović podnijeli su tužbe i čekaju ishod suđenja.

Kategorični su da se menadžment obračunava sa „političkim neistomišljenicima“, iako nijedan od njih nije politički aktivan, niti, kako kažu, član bilo koje partije.

A nakon odluke Ministarstva rada, kojom je odbijena Lakušićeva žalba na rješenje inspekcije o kršenju akata kompanije prilikom imenovana Radovića, otvara se i pitanje statusa zapošljenih kojima je on potpisao rješenja, ali i onih koje je odlukama rasporedio na pozicije u kompaniji?! S obzirom na to da je on nelegalno izabran, proizilazi da odluke i rješenja koja je potpisivao nijesu zakoniti?!

Kakva će biti sudbina Radovića u kompaniji vjerovatno će biti razriješeno uskoro, s obzirom na to da je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić (Demokrate) nedavno na sjednici Skupštine Crne Gore, odgovarajući na pitanja poslanika Borisa Mugoše (SD) kazao da čekaju drugostepeno rješenje Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga kako bi preduzeli korake u Regionalnom vodovodu.

A u ovom državnom preduzeću, iako menadžment na sve načine to pokušava da prikrije, gomilaju se problemi, prije svega nezadovoljstvo zapošljenih raste, pa kako bi koliko-toliko smirili situaciju, kako kažu naši izvori, uprava obećava 13. platu, specijalne dodatke i druge privilegije.

PARTIJSKI „UHLJEBI“

Hoće li sada biti aktuelizovana i ostavka Lakušića koju je podnio još u decembru prošle godine, ubrzo poslije skandala koji je napravio smjenom Ivankovića i imenovanjem Radovića, ministar nije nagovijestio. Međutim, s obzirom na to da Lakušić, prema informacijama Portala ETV, na proljeće stiče uslove za penziju, moguće je da će se i dalje ponašati kao da ostavka ne postoji.

Kako se aktuelnoj vlasti sve svodi na političke trgovine, pa i one najprizemnije, očekivano je da Lakušić, kadar Demokrstake narodne partije Milana Kneževića, iako se množe njegovi „prljavi poslovi“,istrguje da tu ostane. A i ne čudi njegova tolika borba da zadrži funkciju, jer teško da neđe drugo može mjesečno zarađivati oko 4.600 eura. Osim plate, pozicija koju pokriva donosi mu i mnoge benefite.

I Radovićeva plata je za crnogorske prilike ogromna – on mjesečno na ime zarade, kako kažu naši zvori iz Regionalnog vodovoda, inkasira 4.000 eura.

S druge straane, građanke i građani Crne Gore će plaćati štetu koju su Lakušić i Radović nanijeli kompaniji nezakonitim postupanjem – od nezakonitih smjena tri direktora, do mnogih drugih spornih odluka koje su prijavljene tužilaštvu.

U medijskoj kampanji koju vodi, Lakušić sebe predstavlja kao heroja i eksperta koji je od Regionalnog vodovoda napravio uspješnu kampaniju, ali priznaje i da u firmi „ne cvjetaju ruže“, pa je tako početkom novembra rekao da je „u nastavku tranzicije Regionalnog vodovoda potrebno smanjiti unutrašnje trzavice između različitih političkih struja u kompaniji (otkazi i suđenja nikome ne idu u prilog), kako bi se održao kontinuitet započetih reformi i izbjegla politizacija sistema“.

Zaboravlja pri tom da je, upravo njegov doprinos „politizaciji sistema“ maltene najveći, prije svega, jer je sam u kompaniju stigao ne kao neko koga je preporučivala struka, već po „političkom ključu“ partijske raspodjele funkcija. A jedan od najslikovitijih primjera „politizacije sistema“ je Lakušićevo obezbjeđivanje apanaže zapropalog političara Marka Milačića,saborca njegovog partijskog šefa Milana Kneževića, kojeg je ljetos imenovao, iako nema znanje i kvalifikacije, u Revizorski odbor Regionalnog vodovoda.