Video
Đurišić je u izjavi dostavljenoj Portalu RTCG naveo da je jedan od najvažnijih a definitivno tehnički i tehnološki najzahtjevnijih sektora, funkcioniše na nivou neke prigradske mjesne zajednice.
“Naime, nepostojanje Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo je kruna devastacije crnogorske avijacije. Organ koji treba da bude najaktivniji na koncu ljetnje turističke sezone, kada je umor kod operatora evidentan pri čemu je saobraćaj i dalje na visokom nivou, u potpunosti je obezglavljen. Razlog tome leži u nepotizmu, prijateljskim vezama i neutemeljenim ambicijama. Imamo priliku da vidimo da od 15 članova tijela koja upravljaju crnogoskom avijacijom (Odbor direktora Aerodroma i Er Montenegra i Savjet Agencije za civilno vazduhoplovstvo) nijedan nema adekvatna vazduhoplovna znanja i iskustva, pa nije iznenađenje da nam jedan od najvažnijih a definitivno tehničkini i tehnološki najzahtjevnijih sektora funkcioniše na nivou neke prigradske mjesne zajednice”, tvrdi Đurišić.
On je rekao da je stanje u Er Montenegro u najmanju ruku konfuzno.
“Kompanija ima 60 odsto sjedišta u najnepovoljnijem aranžmanu, takozvanom “WET lease”, i dovedena je u situaciju da suštinski radi za vlasnike aviona koje su zakupili. Za 20 godina tokom kojih sam rukovodio Montenegro Erlajnsom u “WET lease” smo zakupili avione možda svega desetak sati. Ali jesmo davali avione u takvu vrstu zakupa i to dugoročno, u Libiju, Makedoniju, Albaniju…Iz iskustva mogu reći da kao zakupodavac u takvom aranžmanu MA je zarađivao značajna dodatna sredstva za funkcionisanje kompanije. Tokom tih 20 godina nijesam išao i trezor da trošim novac poreskih onveznika, na što sam posebno ponosan, a kompanija narasla do devet aviona. Na žalost, današnja avio kompanija već tri godine tavori sa jednim i po avionom”, poručuje Đurišić.
U slučaju To Montenegro, smatra, jedino što je sigurno je da se kompanija ne može i neće razvijati.
“Ono što To Montenegro, umjesto što građanima baca prašinu u oči o uspjesima, treba da kaže je što je urađeno sa osnivačkim kapitalom od 30 miliona, i koliko sredstava je izdvojeno tokom tri godine za “maintenance reserve”. Naime, jasno je da jedan avion vrlo brzo dospijeva na velike radove na motorima, koji će stajati cirka 15 miliona eura. Kad na to dodamo još tri miliona koje treba uložiti u motor koji već tri godine skuplja prašinu, dok se izdvajaju milioni za iznajmljene motore, jasno je da ta kompanija neupitno mora da ide u trezor po značajan iznos novca poreskih obveznika”, naglašava Đurišić.
Nesnalaženje Vlade, kaže, pri izbori kadrova u upravljačkim organima, za sobom povlači i sve posljedice i katastrofalne greške koje organi upravljanje čine u kontinuitetu.
Preporučeno
“Međutim, nije se ni tome čuditi u zemlji u kojoj jedna vlast padne a druga mjesecima ne može da se uspostavi. Mišljenja sam da je sektoru civilne avijacije neophodno urgentno kadrovsko restrukturiranje, koje se mora sprovesti odmah po sastavljanju Vlade, a na način što će najmanje 60 odsto članova upravljačkih organa biti profesionalci sa zavidnim znanjem i iskustvom iz oblasti, koje nije upitno ni po najjačim međunarodnim standardima. Kako bi se avijacija konačno oslobodila od partijskih i prijateljskih kadrovika”, zaključuje Đurišić.
