Video
Transformacija Bjelasice
Nakon što se ove godine otvorio prvi Swissôtel Kolašin, u narednih nekoliko godina će se otvoriti još deset hotelskih objekata i 28 planinskih vila na Bjelasici. Izgradnja hotela i razvoj ski-centara na Bjelasici dio su višegodišnjeg Prostornog plana posebne namjene za Bjelasicu i Komove, usvojenog 2010. godine. Ovaj plan predviđa transformaciju Bjelasice u prestižnu turističku destinaciju, sa osam skijaških centara koji će biti povezani ski-stazama i žičarama, čime će se stvoriti mreža sa ukupno 250 kilometara staza.
Cilj plana je jačanje zimskog turizma, ali i razvoja cjelogodišnjih sadržaja kako bi se Bjelasica pozicionirala kao glavna turistička destinacija na Balkanu.
Kako će Bjelasica i investitori odgovoriti na ove izazove i da li će biti moguće održati atraktivnost skijališta u uslovima smanjene sniježne pokrivenosti, glavna su pitanja koja će oblikovati budućnost ove destinacije.
Istraživanje o uticaju klimatskih promjena na sniježni pokrivač u evropskim i australijskim ski-centrima sproveli su naučnici i objavili u časopisu PLOS ONE. Studija predviđa znatan pad broja dana sa prirodnim sniježnim pokrivačem do kraja 21. vijeka. Na primjer, ski-centri u Alpima mogli bi izgubiti do 42 odsto sniježnog pokrivača, dok bi australijski centri mogli izgubiti čak 78 odsto sniježnih dana, što bi ozbiljno ugrozilo zimski turizam u tim regionima.
Ski-centri u nižim Alpima, kao što su Chamonix i Megève u Francuskoj, kao i destinacije poput njemačkog Berchtesgadena i američkih skijališta u Stjenovitim planinama (npr. Aspen), suočavaju se sa izazovima sličnim Bjelasici zbog kraćih zimskih sezona i sve češćih zimskih perioda bez snijega.
U Švajcarskoj, destinacije poput Davosa i Zermatta takođe su pod rizikom, a koriste sisteme za osnježavanje i dodatno investiraju u aktivnosti koje privlače posjetioce van zimske sezone, poput biciklističkih staza, spa centara i ljetnjih sportova. Slično, italijanski resorti u Dolomitima sve više zavise od vještačkog snijega i prilagođavaju svoje usluge da bi produžili turističku sezonu u ljetnjim mjesecima.
Ski-centri Kolašin 1450 i Kolašin 1600 prepoznaju potrebu za vještačkim snijegom, ali postavljanje rezervoara za vodu i dodatne infrastrukture za zasnježivanje tek je u toku. Osim toga, visoki troškovi i potreba za dodatnim resursima, kao što su voda i energija, usporavaju proces.
Uprkos klimatskim promjenama, mnogi ski-resorti u svijetu i dalje razvijaju hotele i prateće sadržaje, ali se adaptiraju kako bi se nosili s rizicima koji prate smanjenu količinu snijega i kraće skijaške sezone. Ključne promjene uključuju prelazak na cjelogodišnje poslovanje sa aktivnostima kao što su planinarenje, biciklizam i spa usluge, čime resorti postaju atraktivni čak i kada snijega nema.
Specijalista turizma Petar Golubović kazao je da je ključno za isplativost investicije na Bjelasici uložiti u sisteme vještačkog osnježavanja, kako bi se obezbijedilo skijalište i u periodima manjka prirodnog snijega.
On tvrdi da sjeveru Crne Gore svakako nedostaju smještajni hotelski kapaciteti visoke kategorije, 4 i 5 zvjezdica i u tom kontekstu je dobro što su se investitori opredijelili da investiraju u izgradnju upravo ovih kapaciteta koji su preduslov za ozbiljniji razvoj turizma na sjeveru.
,,Ne samo da će oni omogućiti potencijalno zainteresovanim turistima adekvatnu uslugu smještaja, već će dodatno doprinijeti razvoju lokalne ekonomije i povećanju zaposlenosti, a idealno bi bilo lokalnog stanovništva. Što tiče meteoroloških uslova, treba istaći i imati u vidu da se zahvaljujući globalnom zagrijavanju na Alpima pojedini turistički ski-centri nakon više decenija rada zatvaraju. A razlog tome leži u činjenici da se nalaze na nižoj nadmorskoj visini i da snijega, za razvoj zimskih sportova, nema u potrebnoj mjeri. Da li se Kolašin može suočiti sa istim, ne znam. Činjenica je da je snijega sve manje, da zimskih sportova kao što je alpsko skijanje i snowboarding bez dovoljne količine sniježnog pokrivača nema. A upravo su ovo sportovi koji animiraju najveći broj ljudi da turistički posjete određeni ski-centar”, ističe Golubović.
Investicije i isplativost
Na pitanje da li investicija u turističku infrastrukturu predstavlja pametan ekonomski potez, imajući u vidu neizvjesnosti u pogledu dugoročne održivosti zimskog turizma, Golubović ističe da je uspjeh zimske turističke sezone tokom posljednjh godina u velikoj mjeri zavisio od vremenskih uslova.
,,Primjer za to je i prošla zimska sezona kada uslijed nedostatka snijega na državnom skijalištu Kolašin 1600 nije prodat nijedan ski-pas! Najveći nedostatak Kolašina kao zimske turističke destinacije je potrebna infrastruktura na skijalištu koja i u uslovima smanjenog obima prirodnog snijega priprema skijalište i osposobljava ga za skijaše, a to je sistem vještačkog osnježavanja. Kada problem prepoznate i već posljednjih nekoliko godina isti ne rješavate, zaista se postavlja pitanje za investitore koji grade hotele da li su napravili pametan investicioni potez. Jer moramo biti realni: bez skijaša i zimskih sportova koji zavise od snijega, ne možemo pričati ni o uspješnim zimskim turističkim sezonama u Kolašinu”, smatra Golubović, dodajući da u ovakvoj situaciji lokalna turistička privreda mora da razvije turistički proizvod i ponudu koja je raznolika i koja će animirati potencijalne turiste da posjete destinaciju.
,,Ali to sigurno neće biti oni turisti koji zimske centre posjećuju zbog alpskog skijanja ili snowboardinga, a oni su apsolutna većina”, naglašava Golubović.
On smatra da Kolašin kao centar takođe ima veliki potencijal za razvoj turističkog proizvoda baziranog na prirodnim ljepotama, na agro i seoskom turizmu.
,,To je segment turizma koji predstavlja globalni trend i kojem visokoplatežna klijentela teži. Osmisliti različite vidove aktivnosti, unaprijediti ih i proširiti ponudu istih. Raznorazne su mogućnosti. Počevši od pješačkih tura, džip safarija, vožnje bicikla, kvadova, jahanje konja, branje gljiva, team building programi za kompanije, orijentisanje u prirodi, paraglajding, itd, itd. Ali sve su ovo aktivnosti koje jedan zimski turistički centar valorizuje dominantno u periodu van zimske turističke sezone”, kaže Golubović istučući da zimska turistička sezona u jednom ski-centru i njena uspješnost dominantno zavise od onih ljudi koji ih zimi posjećuju zbog rekreativnog upražnjavanja alpskog skijanja i snowboardinga.
,,Bez snijega i spremnih skijaških staza, nema ni ovih turista”, poručuje na kraju Golubović.
Morin: Najugroženiji ski-centri ispod 1800 metara
Među stručnjacima koji proučavaju posljedice klimatskih promjena na ski-centre ističe se dr Samuel Morin, istraživač iz francuskog Centra nacionalnih meteoroloških istraživanja.
On je sa kolegama proučavao uticaj klimatskog zagrijavanja na više od 2.200 skijališta širom Evrope. Njihova istraživanja pokazuju da su ski-centri na nižim visinama, naročito ispod 1.800 metara, najugroženiji, jer im prijeti znatan pad sniježnog pokrivača u narednim decenijama, što ugrožava održivost zimskog turizma u mnogim regionima. U uslovima povećanja prosječne temperature za 2°C, čak 53 odsto evropskih skijališta suočava se sa visokim rizikom od nedostatka snijega, dok bi sa rastom od 4°C taj rizik porastao na 98 odsto skijališta.
Preporučeno
Kao jedno od rješenja, tim istraživača predlaže intenzivnije korišćenje vještačkog osnježavanja, iako to povlači ekološke izazove kao što su povećana potrošnja vode i električne energije, što doprinosi emisijama ugljen-dioksida.
