Video
Premijer Milojko Spajić krajem prethodne sedmice ponovio je da će, kako je obećao u izbornoj kampanji, do kraja ove godine biti uvedeno sedmočasovno radno vrijeme. Kada bi se to tačno moglo desiti, nije precizirao. Istakao je da se rješenje nazire i zamolio građane za još malo strpljenja.
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković za Radio Crne Gore kazao je da su dobili poziv da razgovaraju na tu temu, ali da više informacija nema.
“Mi iskreno očekujemo da se to i desi. Poziv smo tek dobili da se na tu temu priča, tako da nemam neke konkretnije podatke”, istakao je on.
Za skraćenje radnog dana potrebno je, kaže Keković, izmijeniti propise iz oblasti radnog zakonodavstva, najprije Zakon o radu. Napominje da se u našoj zemlji u prosjeku radi 42 sata i da nas to, prema podacima Eurostata, svrstava na drugo mjesto po broju radnih sati u sedmici.
“Potrebno je da se ta ravnoteža između privatnog i poslovnog života traži. Neko ko ima više vremena da se bavi porodicom, da se bavi svojim privatnim životom, sigurno da će biti više stimulisan da da veći doprinos na svom radnom mjestu”, kazao je Keković.
Skraćenje radnog vremena sociolog Srđan Vukadinović vidi kao populistički potez. Smatra da će to značiti samo neradnicima i ističe da prisustvo na poslu ne znači rad. On očekuje probleme u institucijama koje rade u tri smjene.
“Budućnost rada je u projektnom radnom vremenu da se ljudi obavežu ne da rade sedam ili osam sati, nego da završi određene projekte. Tačno zna kad neko treba nek izvještaj da završi, kad treba odluku da donese, kad treba zapisnik da napravi, pa nek to on radi gdje hoće ili koliko hoće. A što se tiče institucija, neće se puno pogoršiti produktivnost, nego će stvoriti mnoge organizacione probleme. Prije svega u institucijama, oni koji imaju trosmjenski rad, kao što su zdravstvene institucije kao što su organi reda, bezbjednostne službe”, kazao je Vukadinović.
Neke države Evrope, poput Islanda, uvele su četvorodnevnu radnu sedmicu. Prema najnovijim istraživanjima, njihova ekonomija nakon toga nadmašila je većinu evropskih zemalja, a stopa nezaposlenosti jedna je od najnižih u Evropi.
“Island i Norveška su jedno, a Crna Gora je nešto drugo. Ne smije se upoređivati kako je negdje u nekoj zemlji jer to je neki drugi ambijent, to je neko drugo društvo. Ono što je bitno i što razlikuje ta društva je ta unutraća dimenzija bića čovjeka. Nije moguće tu atmosferu i taj ambijent Islanda, Norveške, Danske ili tih visokorazvijenih zemalja prenijeti u Crnu Goru zbog jednostavno klime i ambijenta koji u njoj postoji kada je u pitanju radno, vrijedne i odnos prama radu. Pa jedino u Crnoj Gori, u susjednim zemljama regiona koji su ostaci bivše Jugoslavije, imate to geslo, “ne može niko malo da me plati koliko malo mogu da radim”.
Preporučeno
Singapur, Lihtenštajn, kaže Vukadinović, sistemi su sa svojim specifičnostima i poručuje da njihovo kopiranje neće riješiti probleme kod nas.
