Član ekonomskog tima dip ecc Vladimir Nikaljević ukazao je na informacije iz poslovnog svijeta koje govore da će se rasprodati akcije Plantaža koje su u državnom vlasništvu (preko 50 odsto), a da će doći novi vlasnici koji će brzo naći način da izvrše prenamjenu zemljišta.

„Poljoprivredno zemljište pretvoriće se u građevinsko zemljište i, uz jednostavne konverzije, izgradiće stanove. Ti stanovi će se prodati, od prihoda će se isplatiti dugovi, a ostatak Plantaža će praktično ostati „džabe“. Takve informacije dolaze iz poslovnih krugova“, naveo je Nikaljević na okruglom stolu „Budućnost vinogradarskog sektora u Crnoj Gori sa posebnim osvrtom na značaj „Plantaža“ kao nosioca razvoja““.

Prema njegovim riječima, ovo nije prvi put da Plantaže prolaze kroz krizu izazvanu političkim okolnostima.

„Sjetimo se sedamdesetih godina, kada je trebalo da se dobije druga tranša kredita. To je bio kredit Svjetske banke, podijeljen u dvije faze, u ukupnom iznosu od 44 miliona tadašnjih dolara. Koliko bi to danas vrijedilo, možda bi mogao znati glavni ekonomista Svjetske banke ili neko drugi. Siguran sam da bi se ta vrijednost značajno uvećala“,podsjetio je Nikaljević.

Smatra da su Plantaže bile uspješan projekat zahvaljujući stručnosti i samouvjerenosti rukovodstva.

„Znam iz prve ruke da je u to vrijeme, iz Svjetske banke, došao ekspert Patrik Evelin Simon, koji je bio degustator i imao „laboratoriju u ustima“. On je ocijenio kvalitet vina tadašnjeg Agrokombinata, što je omogućilo dolazak druge tranše kredita. Plantaže su se razvijale do raspada velike države i tranzicionog perioda, kada su širom bivše Jugoslavije nestali veliki poljoprivredni i vinogradarski kompleksi“, rekao je Nikaljević.

Kazao je da su uprkos svemu Plantaže opstale zahvaljujući snazi ličnosti i stručnosti tima koji ih je vodio, te su se uzdigle do evropskog nivoa.

„U nekoliko navrata su prolazile kroz krize, ali su uvijek uspijevale da se oporave. Posebno bih istakao da je jedan od najrentabilnijih proizvoda Plantaža bila rakija “13. jul”. Nažalost, u jednom trenutku bilo je lobiranja za druge firme koje se nisu borile za Plantaže, kao što su to činile druge državne kompanije. Danas se suočavamo sa ekonomskim mjerama koje prijete urušavanju Plantaža“, kazao je Nikaljević.

Upitao je zašto baš Plantaže?

„Prije svega, jer se nalaze na idealnom mjestu da budu vodeće preduzeće Crne Gore u izvozu poljoprivrednih proizvoda, sa prihodom većim od 14 miliona eura. Plantaže su uspješan primjer kako na kamenitoj crnogorskoj mediteranskoj zemlji, sa autohtonim sortama vinove loze i stručnim ljudima, može nastati evropska priča o uspjehu. Nažalost, ta uspješna priča se sada pokušava razoriti“, upozorio je Nikaljević.

Istakao je da vizionarski duh onih koji su stvorili Plantaže još uvijek živi, a da se danas  bore na ekonomskom polju da nastavr tu priču, ne samo u Plantažama, već i u drugim sferama privrede.

Članica ekonomskog tima prof. dr u oblasti vinogradarstva Vesna Maraš, podsjetila je da Crna Gora ima dugu tradiciju vinogradarstva i vinarstva, koja datira još iz antičkog perioda.

„Na prostorima današnje Crne Gore pronađeni su brojni artefakti, uključujući sjemenke vinove loze u Budvi i Duklji, koji potvrđuju da se vinogradarstvo razvijalo u drevnim vremenima. O tome svjedoče i srednjovjekovni statuti gradova Budve i Kotora, u kojima je vinogradarstvu posvećeno čak 29, odnosno 71 poglavlje“, navela je Maraš.

Ukazala je da posebno značajno mjesto u istoriji vinogradarstva ima sorta Kratošija, koja se pominje još u Budvanskom statutu iz srednjeg vijeka.

„Važan iskorak za crnogorsko vinogradarstvo desio se u doba kralja Nikole, kada je svaki vojnik imao obavezu da posadi određeni broj čokota vinove loze. U tom periodu otvorene su prve poljoprivredne škole i rasadnici, čime su postavljeni temelji savremenom vinogradarstvu“, rekla je Maraš.

Podsjetila je da je projekat Ćemovsko polje, realizovan u 20. vijeku, navodeći da on predstavlja jedan od najvećih vinogradarskih poduhvata tog doba u Evropi.

„Plantaže su zahvaljujući ovom projektu dobile 1.500 hektara vinograda i savremeni vinski podrum sa kapacitetom od 2.000 vagona. Ovaj poduhvat je omogućio da crnogorska vina, posebno sorta Vranac, postanu prepoznata na međunarodnom tržištu, osvojivši brojne nagrade“, navela je Maraš.

Ukazala je da su Plantaže danas najveći proizvođač grožđa i vina u Crnoj Gori, posjedujući najveći vinogradarski kompleks u Istočnoj Evropi, a da se njihova vina izvoze na 43 međunarodna tržišta.

„Jedna od ključnih karakteristika crnogorskog vinogradarstva jeste prisutnost autohtonih sorti koje čine preko 85 odsto vinogradarske proizvodnje. Poseban značaj dat je proučavanju ovih sorti, uključujući Kratošiju, Vranac, Krstač i Žižak. Zahvaljujući novim genomskim tehnologijama, potvrđeno je da su crnogorske sorte vranac, krstac i zizak sa originalnim DNK dok je sorta kratosija  identične sa sortom koja se u Italiji gaji pod nazivom primitivo i u Kaliforniji pod imenom  Zinfandel, pojasnila je Maraš.

Istakla je da su plantaže predvodile aktivnosti na klonskoj selekciji autohtonih sorti, čime su unaprijedili proizvodnju i stabilnost kvaliteta vina, kao i da je selekcionisano sedam klonova sorte Varanac  koji su priznati i zaštićeni kao patenti.

„U saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede i naučnim institucijama, 2017. godine je završena rejonizacija vinogradarskih područja Crne Gore. Vinogradarska područja su podijeljena u četiri regiona i 15 subregiona, čime su definisani uslovi za gajenje vinove loze i označavanje geografskog porijekla vina. Ovaj korak je ključan za pozicioniranje crnogorskih vina na međunarodnom tržištu“, istakla je Maraš.

Ona je poručila da su Plantaže pionir u razvoju vinskog turizma u Crnoj Gori.

„Kompleks Ćemovsko polje, sa preko 2.300 hektara vinograda, danas predstavlja atraktivnu turističku destinaciju. Na Cemovskom polju je  90 odsto zasađenih vinograda Crne Gore“. Podgorica je tako postala jedan od vodećih vinskih gradova u svijetu“, navela je Maraš.

Nezavisni naučnik, profesor genomike iz Kanade prof. dr Miodrag Grbić ukazao je na značaj projekta koji je realizovan u saradnji sa Plantažama i Institutom za vino i vinovu lozu iz La Rioja, a koji je rezultirao otkrićem 51 do sada nepoznate sorte vinove loze u Crnoj Gori.

„Ove sorte predstavljaju nevjerovatan resurs za razvoj crnogorskog vinogradarstva za sljedećih 150 godina“, istakao je Grbić.

Ukazao je na značaj očuvanja starih vinograda, koji, kako je rekao, predstavljaju neprocjenjivo blago.

„Naši stari vinogradi, koji sadrže genetski diverzitet jedne sorte, mogu se suočiti sa klimatskim promjenama i pružiti materijal za proizvodnju novih tipičnih vina. Nažalost, postoji opasnost da se ovi vinogradi uklone, a to bi značilo gubitak potencijala za razvoj vrhunskih vina“, naveo je Grbić.

Prema njegovim rijelima, pomenuta istraživanja su otkrila da je Kratošija, koja se prvi put pominje 1426. godine u budvanskom statutu, ključna sorta u regionu.

Grbić je saopštio da su na osnovu genetskih analiza i istorijskih podataka uspjeli da promjene ime sorte u svjetskoj bazi podataka, potvrđujući njeno poreklo iz Crne Gore.

„Naša istraživanja su pokazala da su stari vinogradi ključni za očuvanje genetskog diverziteta. Bez naučnih podataka, teško je zamisliti razvoj kvalitetnih vina koji bi mogli osnažiti crnogorski vinski marketing i turizam“,zaključio je Grbić, naglašavajući hitnost akcije kako bi se očuvali resursi koji su ključni za budućnost vinogradarstva.

Član ekonomskog tima mr Branko Diki Kažanegra kazao je da postoje tri osnovna faktora bez kojih je nemoguće zamisliti napredak u ovoj oblasti: dostupnost, atraktivnost i odnos kvaliteta i cijene.

Govoreći o dostupnosti, Kažanegra je ukazao da putovanje od aerodroma do turističke destinacije u Crnoj Gori često duže traje nego samo putovanje do aerodroma.

„Atraktivnost se najviše ogleda u prirodnim resursima Crne Gore. Šta radimo sa prirodnim resursima? Uništavamo ih“, naveo je Kažanergra.

Ukazao je da Crna Gora godinama nije poboljšala svoj kvalitet turističkih usluga.

„Imali smo jedan od najvećih brendova, Sveti Stefan, ali danas je to više nalik ‘mrtvom gradu'“, rekao je Kažanegra.

Ocijenio je da jedan od najvećih izazova predstavlja i situacija sa domaćim proizvodima.

„U restoranima i hotelima se često prvo nude strana vina, dok se domaći proizvodi zanemaruju“, naveo je Kažanegra, ističući važnost promocije lokalnih proizvoda, poput njeguškog pršuta i sira, koji, uprkos kvalitetu, često nisu dostupni potrošačima.

Kako bi se prevazišli ovi izazovi, Kažanegra predlaže čvrstu saradnju između sektora turizma i poljoprivrede.

„Nemoguće je zamisliti crnogorski turistički proizvod bez autentičnog crnogorskog proizvoda“, poručio je Kažanegra.

Predavač na Unioverzitetu Donja Gorica dr Boro Vučinić ukazao je na značaj kompanije Plantaže za privredni razvoj.

„Svi smo svjesni da je ugled naše zemlje u svijetu osnažen kvalitetom naših vina. Proizvodnja vina i otvaranje malih vinarija doprinose ekonomiji i pružaju egzistencijalne mogućnosti malim proizvođačima koji su se odlučili za ovaj izazovan put. Oni nisu ekonomski stabilni, već se bore za svoju egzistenciju, jer, kao što se često kaže, od vina se ne može obogatiti, ali se može pristojno živjeti“, rekao je Vučinić.

Vučinić se osvrnuo na međusobnu povezanost privredne stabilnosti i nacionalne bezbjednosti, naglašavajući da „privredna stabilnost i njen razvoj značajno utiču na smanjenje rizika po nacionalnu bezbjednost“.

„Kada govorimo o vinogradima, moramo se pobrinuti da se ne pretvaraju u građevinske projekte, jer bi to ugrozilo našu poljoprivrednu budućnost i društvenu stabilnost. Plantaže, kao stub crnogorskog privrednog razvoja, suočavaju se s izazovima koji mogu dovesti do socijalne nestabilnosti i potresa u zemlji“, rekao je Vučinić.

On je upozorio na moguće posljedice prodaje zemljišta za investicije, ističući da bi to moglo rezultirati promjenama koje su protivne nacionalnim interesima.

„Država mora zadržati kontrolu nad ovim strateškim resursima kako bi osigurala svoju budućnost“, zaključio je Vučinić.

Tokom diskusije, poljoprivredni proizvođač Budimir Mugoša, osvrnuo se na izazove vinogradarstva širom svijeta, naglašavajući da je potrošnja vina u Francuskoj opala tri puta u poslednjih 60 godina, navodeći da se ovaj trend osjeća i u Crnoj Gori, što stvara pritisak na proizvođače.

„Plantaže su poljoprivredno preduzeće, i ne možemo ih posmatrati kao silikonsku dolinu. U Kaliforniji, na primjer, poljoprivreda donosi više prihoda nego sve ostale industrije. Ipak, Plantaže se suočavaju s ozbiljnim problemima, uključujući loš kvalitet grožđa, što direktno utiče na cijenu vina“, naveo je Mugoša.

Ukazao je na stanje zemljišta koje je u vlasništvu kompanije Plantaže.

„Imaju 4000 hektara zemljišta, ali to zemljište nije zakonito upisano. To stvara pravne i ekonomske probleme. Takođe, postavlja se pitanje kako je moguće da se 4000 hektara koristi bez zakonske osnove“, rekao je Mugoša

Smatra da će Plantaže morati da se reorganizuju kako bi opstale na tržištu, navodeći da je potrebna privatizacija i bolja uprava da bi se osigurala budućnost ovog sektora.

Poslanica u Skupštini Crne Gore, Aleksandra Despotović naglasila je značaj diverzifikacije poljoprivredne proizvodnje, ističući da je to prioritet kako za Evropu, tako i za Crnu Goru.

„Ne postoji cijena zemlje ili vinograda koju ova država ne treba da nađe da se ovo spasi“, navela je Despotović, naglašavajući da se radi o očuvanju nacionalnog brenda.

Despotović je upozorila na problem akciza na vino, ističući da je Crna Gora jedina turistička destinacija u regionu koja će imati ovu vrstu nameta.

 „Moramo se izdići iznad trenutnih problema u vinarstvu. Ovo je ključno za identitet Crne Gore, jer je vranac sinonim za našu tradiciju“, istakla je Despotović.

Savjetnik predsjednika Crne Gore za ekonomiju i ekonomsku diplomatiju Mladen Grgić  istakao je potrebu za očuvanjem nacionalnih brendova i održivom poljoprivrednom proizvodnjom.

Kazao je da gašenje brendova u Crnoj Gori nije nova pojava, ukazujući na primjere kao što su „Marko Radović“ i „Radoje Dakić“.

„Plantaže su poslednja linija odbrane, bez njih nema daljeg razvoja“, upozorio je Grgić, dodajući da je devastacija turizma rezultat lošeg prostornog planiranja.

On je predložio da Plantaže treba da istraže dodatne aktivnosti, poput razvoja ekskluzivnog smještaja, kako bi povećale svoju konkurentnost i doprinijele održivom razvoju.