To su saopštila Pobjedi dva izvora iz te kompanije pozivajući se na tajne razgovore članova Odbora direktora sa izvršnim direktorom.

Posmatrajući cijene uglja u regionu kao i na svjetskom tržištu, došlo se do zaključka da je cijena od 28,8 po toni niska i da bi trebala da bude podignuta. Čak je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio o trostruko većim cijenama uglja koje kupuje iz Bosne i Hercegovine. Na svjetskom tržištu cijena je i do 400 eura po toni sa prevozom, što je 15 puta više od trenutne cijene – rekao je izvor Pobjede iz te kompanije.

MDN: EPS I DALJE NE PLAĆA
Izvor je dodao da je situacija opterećena i činjenicom da od juna EPS, navodno nezadovoljan kvalitetom, ne plaća ugalj i da se dug nagomilao do gotovo pola miliona eura.

Čitava operacija prodaje uglja obavlja se tajno, vrlo mali broj ljudi je uključen, tako da je trenutna situacija da ugalj ili ne ide ili je smanjena isporuka, pa je ,,posao stoljeća“ zapeo. Osim toga, sve poslovne odluke donose se na tajnim telefonskim sjednicama Odbora direktora – saopštio je izvor Pobjede dodajući da je razlog tajnosti i netransparentnosti pisanja medija i to mahom Pobjede o toj temi.

Iz Rudnika uglja nijesu juče odgovorili na upit Pobjede da li razmatraju da povećaju cijenu uglja, a danima ne odgovaraju na pitanje zašto EPS više ne plaća ugalj.

Prema ugovoru, međutim, da bi se korigovala cijena potrebna je saglasnost obje strane.

Kako je Pobjeda ranije objavila, trenutni ugovor o kupoprodaji mrko-lignitnog uglja između Elektroprivrede Srbije i Rudnika uglja a.d. Pljevlja je katastrofalan i štetan po interese države Crne Gore jer je cijena uglja od 28,8 eura dva i po puta niža od one koju EPS plaća mrki ugalj Rudniku

Banovići iz Bosne i Hercegovine i gotovo 15 puta niže od one na svjetskom tržištu.

Ugovor o prodaji mrkog uglja Rudnika Banovići sa EPS-om je poslovna tajna i nikada nije objavljen, dok je ugovor Rudnika uglja Pljevlja sa EPS-om Pobjeda ekskluzivno objavila.

MDN: ŠTETA 100 MILIONA
Prosta matematička kalkulacija pokazuje da je ugovor sa EPS-om štetan i krajnje nepovoljan po državu Crnu Goru, da suštinski predstavlja raubovanje energetskih resursa, slično ugovorima kolonijalnih sila sa afričkim državama i Indijom.

Gubitak zbog takvog posla je gotovo 100 miliona eura – kaže izvor Pobjede.

Pobjeda je prošle sedmice objavila i da je zbog ugovora sa EPS-om, ali i zbog niza loših poslovnih odluka RUP pred bankrotom.

U ugovoru, koji je objavila Pobjeda, nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovani interesi države i Rudnika, posebno kada je riječ o cijeni po toni, troškovima prevoza, koji su na nivou iz 2013. godine, ali i fakturisanju i konačnom mjerenju kupljenog uglja koja su, iz nepoznatih razloga, kao u kolonijalnim državama, mimo svake prakse, prepuštena Elektroprivredi Srbije.

Ugovor su u Beogradu 25. maja ove godine u prostorijama Elektroprivrede Srbije (?!) potpisali izvršni direktor RUP Milan Mijo Lekić, inače predsjednik pljevaljskog Odbora Nove i vršilac dužnosti direktora EPS-a Miroslav Tomašević.

Posao je, prema saznanjima Pobjede, dogovoren u trouglu između biznismena i funkcionera SNS-a Vladimira

Mandića, izvršnog direktora Rudnika uglja Milana Lekića i tadašnjeg predsjednika Odbora direktora EPCG Milutina Đukanovića. Ovim ugovorom je predviđena isporuka prvih 40.000 tona od planirane ukupne količine od 300.000 tona uglja.

Transport dogovorene količine uglja na željezničku stanicu u Prijepolju realizovaće RUP, dok će troškovi biti pokriveni od strane EPS-a, kao i troškovi utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje, čiju uslugu je obezbijedio RUP nakon sprovedenog tenderskog postupka.

Cijena prevoza uglja od Rudnika do utovarne stranice Prijepolje iznosi devet eura bez PDV-a po toni, tako da je u ukupnom iznosu najviše do 360 hiljada eura bez PDV-a. Cijena utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje iznosi 1,85 eura bez PDV-a po toni, tako da je u ukupnom iznosu najviše do 74 hiljade eura bez PDV-a – navodi se u ugovoru.

Pripremaju ,,friziranu“ informaciju o broju zaposlenih i poslovnim rezultatima
Izvori Pobjede tvrde i da Rudnik uglja priprema za Vladu ,,friziranu“ informaciju o poslovnim bilansima kompanije kao i broju zaposlenih.

Niko ne vjeruje u zvaničan podatak od 491 zvanično novozaposlenih jer se informacije kreću od 600 pa do skoro 1000. Noćima se, pogotovo pred lokalne izbore, kucaju nova rješenja tako da tačan podatak zna samo vrh kompanije. Niko ne vjeruje da će menadžment dati Vladi pravu informaciju o stanju u kompaniji, posebno poslovne bilanse koji su katastrofalni – kaže izvor Pobjede.

Da Vlada previše ne vjeruje menadžmentima energetskih kompanija, svjedoči i podatak da se na 22. sjednici Abazovićev kabinet u tehničkom mandatu upoznao sa šturom Informacijom o poslovanju privrednih društava u sektoru energetike, ali i da nije krio nezadovoljstvo kvalitetom informacije.

Tim povodom, Vlada je naložila privrednim društvima u sektoru energetike (EPCG, CEDIS, CGES, COTEE, Montenegro bonus d.o.o. Cetinje, Rudnik uglja a.d. Pljevlja) da u roku od sedam dana dostave Ministarstvu kapitalnih investicija informaciju sa podacima koji se odnose na rizik poslovanja sa finansijskog aspekta s obzirom na energetsku situaciju sa visokim cijenama električne energije iz uvoza, pokrivanje gubitaka u distributivnom sistemu, povećanje broja zaposlenih i iznos zarada u privrednim društvima, kao i tabelarni prikaz finansijskih pokazatelja u posljednje tri godine, sa ocjenom stanja i prijedlogom mjera – navela je Vlada.