Video
Istakao je da je nominalno posao u korist države, ali da je ekstremni rizik nesimetrično raspoređen. Naveo je da država dobija 100 miliona avansne naknade, 132 miliona inicijalnog investicionog programa, oko 18 miliona procijenjene varijabilne naknade, 15 miliona za garancije i 770 miliona očekivanog prihoda za 30 godina.
Država, kako je kazao, može izgubiti 500 miliona zbog raskida iz “javne politike”, 100 miliona EU acquis transpozicije, 50 do 75 miliona zbog uvećanja za poreze, 300 miliona zbog imovinskih sporova u Tivtu, 250 miliona zbog više sile. Maksimalni rizik prilikom raskida iznosi 500 do 700 miliona eura.
On je u analizi naveo deset crvenih klauzula koje bi trebalo ponovo ispregovarati prije konačnog potpisa ugovora o koncesiji sa južnokorejskim Inčonom.
“Pet od njih – javni jezik, monopol nad aerodromima, suvereni imunitet, raskid iz “razloga javne politike” i imovinski sporovi u Tivtu – su crvena linija javnog interesa”,naveo je vlasnik Fideliti konsaltinga.
Kazao je da bez izmjena 10 crvenih klauzula, posao funkcioniše samo ako sve ide dobro narednih 30 godina, a aerodromske koncesije rijetko idu dobro 30 godina. U analizi na svom Guthub nalogu istakao je pet klauzula bez kojih posao ne smije biti potpisan.
“Crna Gora se neopozivo odriče imuniteta – svuda, prema svemu. Aktuelna formulacija je najagresivnija u međunarodnoj praksi javno-privatnog partnerstva. Država se odriče imuniteta od tužbe, presude i izvršenja, u svakoj jurisdikciji, bez izuzetka za diplomatsku, vojnu ili kulturnu imovinu. Standard OECD zemalja je odricanje samo nad komercijalnom imovinom. U slučaju arbitražnog gubitka, koncesionar bi teoretski mogao zaplijeniti račune ambasada, devizne rezerve Centralne banke ili kulturne predmete u inostranstvu. Presedan je NML Capital protiv Argentine. U najgorem scenariju gubitak u međunarodnoj arbitraži je 100 do 500 miliona”, naveo je Vuković.
U ugovoru je klauzula kojom se brani izgradnja novih međunarodnih aerodroma u periodu od 30 godina.
“Klauzula definiše izgradnju bilo kog novog komercijalnog aerodroma u Crnoj Gori — osim u Beranama, Ulcinju i Nikšiću – kao značajnu nepovoljnu mjeru države. To znači da bi razvoj aerodroma u Cetinju, na primorju ili na sjeveru aktivirao kompenzaciju koncesionaru u rangu raskida. Praktično, ovo nije klauzula nekonkurencije – to je ustavna brava nad budućim planiranjem vazdušnog saobraćaja. Suverena odluka države o vlastitoj infrastrukturi se ustupa na 30 godina. Procijenjeni rizik se procjenjuje na 500 miliona ako bilo koji budući parlament odluči razvijati nove kapacitete”, istakao je Vuković.Crvena klauzula je, kako je kazao, i to što engleska verzija preovladava nad crnogorskom, kao i što koncesionar može raskinuti ugovor iz “razloga javne politike”.
“Termin “razlozi javne politike” nije definisan ni u jednom članu nacrta. Konzorcijum može jednostrano proglasiti da neka odluka Vlade, Skupštine ili regulatora čini “javnu politiku” – i raskinuti ugovor uz punu naknadu. Ovo je jedna od najopasnijih klauzula u nacrtu jer kombinuje tri svojstva: jednostrana je, nedefinisana i skupa. Daje koncesionaru opciju izlaska sa skoro pune kompenzacije, u trenutku po njegovom izboru. Procijenjeni rizik je od 300 do 700 miliona u slučaju neprecizirane političke promjene koju koncesionar interpretira kao osnov za raskid”, naveo je Vuković.
Peta crvena klauzula je ta što Vlada svjesno potpisuje ugovor sa neriješenim sporovima.
Vuković je ukazao i na disproporciju kada je u pitanju asimetrija obaveza.
“Vlada ima dva razloga, a koncesionar 14”, rekao je Vuković i dodao da u regionu nema primjera gdje asimetrija ide preko 2,5 naspram jedan.
Predlog ugovora o koncesiji Vlada je usvojila prije mjesec i poslala Skupštini, koja treba da donese konačnu odluku. Skupština ugovor još nije ni stavila u proceduru.
Skupština da pribavi finansijski model koncesionara
Vuković je naveo i šest koraka koje Skupština i nadležne komisije mogu preuzeti u narednih 60 dana.
Istakao je da je potrebno tražiti cjelovit tekst mišljenja od Ministarstva finansija, Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i Komisije za koncesije.
Zatim je potrebno pribaviti finansijski model društva koje će upravljati koncesijom sa osnovnim i alternativnim scenarijem.
“Potrebno je riješiti Tivat prije potpisa. Imovinsko-pravni sporovi su izvjesna fiskalna obaveza. Razriješiti ili izuzeti sporne parcele iz koncesionog područja – ne nakon, prije”, rekao je Vuković.
Savjetovao je i da Skupština donese uslovnu odluku.
“Davanje koncesije se uslovljava ispunjenjem 10 materijalnih izmjena. Rok za usklađivanje sa konzorcijumom: 60 dana. Ako ne – postupak se vraća drugorangiranom ili ponavlja”, naveo je Vuković.
Ukazao je da je potrebna stalna parlamentarna komisija jer 30-godišnja koncesija preživljava 7–8 saziva.
“Mehanizmi nadzora moraju biti ugrađeni od prvog dana – godišnji javni izvještaj, test otpornosti svake pete godine, ponovno otvaranje u 10. godini”, istakao je Vuković.
Naglasio je i da bi Skupština ovu stratešku odluku trebalo da donese sa dvije trećine glasova.
Preporučeno
