Husić naglašava da život nije pozorište gdje pasivno čekamo da nam neko dodijeli uloge.

„Mi smo rediteljke svojih života, aktivno biramo što želimo – od profesije do toga koliko glasno želimo da govorimo. Mislim da smo trenutno na kritičnoj tački gdje djevojčice treba ohrabriti i reći im da je njihov glas važan, da su one važne, da imaju neograničene mogućnosti i da u sadašnjosti i budućnosti mogu da mijenjaju svijet koji im nije baš naklonjen“, kazala je Husić.

Husić ističe da je ova bojanka važno štivo za sve djevojčice i dječake, kao i za sve žene i muškarce.

„Zbog svega što se dešava ženama oko nas, i zbog svih djevojčica kojima baš u ovom momentu neko govori što ne mogu ili ne smiju, moramo kreirati drugačiji narativ i izaći iz začaranog kruga patrijahata u kojem se kao društvo nalazimo“, poručila je Husić.

Bojanka „Ja sam sve što želim biti“ dodatno aktuelizuje i pitanje rodno senzitivnog jezika, koji tradicionalisti odbijaju da koriste uz izgovor da je to nasilje nad jezikom.

„Žrtve smo norme da muški rod bude važeći i za žene i za muškarce i nadam se da će naše junakinje iz Bojanke pomoći da djevojčice postanu svjesne značaja korišćenja socijalnih feminitiva. Zato će nas predstavnice prepoznatljivih životinjskih vrsta koje žive na teritoriji Crne Gore još jednom podsjetiti da je u redu da budemo princeze – samo ako to želimo. Ali i da je naše pravo da budemo sve što želimo biti te da je obaveza društva da nam omogući sve uslove da budemo i taksistkinje i pilotkinje. I da nas to ne čini manje princezama ili kraljicama“, zaključila je Husić.