Video
Ikona Bogorodice Filermose godinama je predmet spora Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve. Jedna od najvažnijih hrišćanskih relikvija, neprocjenjive vrijednosti, izložena u Narodnom muzeju na Cetinju, od posebnog je značaja za Malteški red. Tražio ju je i moskovski muzej za izložbu, ali cetinjski je nije ustupio. Sada su se kockice složile. Makar tako misli ministarka kulture Vesna Bratić koja je, osim što bi Njegoševu kapelu da “suspti malo niže”, najavila i ustupanje ikone Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ona je u intervjuu beogradskim Novostima rekla da je Amfilohije više puta isticao da ova velika svetinja treba da bude u crkvi.
“Nadam se da će se i to pitanje u budućnosti rješavati u najboljem interesu naše crkve i zajednice, i u tom cilju ću postupati. Do tada, verujemo da će biti sigurno čuvana i sačuvana dok se ne nađe na najprirodnijem i najpravičnijem mjestu”, rekla je Bratić.
Potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić je za Standard rekao da je ne tako davno, Beogradska patrijaršija predlagala da se sagradi zavjetni hram Svete Trojice iznad Cetinjskoga manastira.
“S ruke im se odma našla Direkcije javnih radova, koja je svojevremeno brže bolje raspisala i međunarodni konkurs za njegovo idejno rješenje; zbog javnih protesta je povučen. Cilj im je bio zadnji i vrlo nečastan. U tome takozvanome hramu trebalo je da se smjesti ikona Filermosa i preostale dvije svetinje koje se čuvaju u Cetinjskome manastiru – čestica Časnoga Krsta i ruka Jovana Krstitelja”, rekao je Vučinić.
Što je smisao tome?
I tada i sada Beogradska patrijaršija namjeravala je i namjerava da se prvo dokopa ikone Filormose. A onda politički podupre moćnim Malteškim redom, kome ta ikona ima status izvjesne svetinje i izgradi tu crkvu iznad Cetinjskoga manastira. Beogradski popovi sanjaju da s njom, koju zovu zavjetni hram Svete Trojice, u simboličkoj ravni napanu i ponize ključnu tračku crnogorskoga identiteta – Cetinjski manastir – svetionik generacijama koji treba da ih inspririše da čuvaju državu i državnost. To je namjeravani vandalizam prema našoj naslijeđenoj istorijskoj memoriji uperen protiv našega identiteta koji se zasniva na sjećanju generacija koje su se duhovno i politički vezivale za taj manastir, u kome je jedno vrijeme bila državna stolica. To je podmuklo i prikriveno nasilje koje traje od 1918. godine i ni do danas nije prestajalo, samo mijenja svoje manifestacije. Od devedesetih godina prošloga vijeka dobilo je brutalniji oblik, i ponovo se očituje u nemuštoj izjavi aktuelne ministarke, koja je nesumnjivo data sa zadnjim namjerama.
Kakvo značenje ima ova najava?
Ono je vrlo zlokobno. To jeste najava napada na Cetinjski manastir, samo zato što je vrhovni reprezent naše državotvorne baštine. On simbolizuje kolektivni duh našega naroda i ima snažan upliv na naše domoljubne emocije. Istovremeno je i podśetnik novim naraštajima na činjenicu da su Crnogorci potomci jednoga maloga naroda koji je uvijek cijenio slobodu, i kao takvi treba da ostanu svoji u svojoj Crnoj Gori, zato ga i napadaju i napad će ga.
Koliko je uopšte značajna Filermosa za CG?
Ovo pitanje sam više puta objašnjavao i sada ću ponoviti. Svojevremeno, beogradski popovi su tvrdili da izgradnjom crkve Svete Trojice i smještajem Filermose, Čestice časnoga krsta i ruke Jovana Krstitelja u njoj, namjeravaju da podstaknu hodočasničke da im hodočaste. A političari da prihodima od vjerskog turizma žele da poprave izuzetno lošu socijalno-ekonomsku sitaciju u Cetinju, što je obična neistina. Relikvije kao što su čestice časnog krsta i ikone uključujući i Filermosu nijesu predmet vjerskog turizma. Dokaz su štapovi svetoga Save na nekoliko mjesta u zemlji, plaštanica u Torinu i tako dalje. O česticama časnoga krsta i rukama Jovana Krstitelja da ne govorim. Mnogo crkava ima ove relikvije ali one nijesu predmet hodočašćenja i vjerskoga turizma. Ni ikona Filermosa koja je izložena na Cetinju već dvadesetak godina nije i neće biti predmet vjerskog turizma, upravo zato što je relikvija. A što je onda predmet vjerskog turizma? Odgovor je jednostavan – samo, jedino i isključivo mjesta na kojima se očituje blagodat Duha Svetoga, kao što je manastir Ostrog. Dakle, niti je do danas bilo masovnog hodočašća Filermosi, ruci Jovana Krstitelja i čestici Časnoga krsta na Cetinju niti će od danas, pa da ih smjeste neznam đe. Ali bi zato hram Svete Trojice, sagrađen iznad Cetinjskoga manastira, bio prijeteći spomenik crnogorskoj državnosti i osobno Crnogorcima kao narodu. Zato se na prepreden način, očekujući da se s Filermosom u rukama uspješno podupru i Malteškim redom, zalijeću da ponize našu vrhovnu nacionalnu svetinju, koju naša kolektivna svijest doživljava kao simbol našega postojanja, opstajanja i povjesnog trajanja. Manastir je i neupitni centar istorijskog jezgra Cetinja koje zrači duhom naših predaka i za nas ima poseban smisao zbog čega je njegova zaštita naš državni i nacionalni prioritet. Nema tih svetinja koje su za nas Crnogorce svetije od Cetinja i Cetinjskog manastira. To je izazov na koji ćemo odgovoriti jer smo obavezni da se suprostavimo takvoj namjeri očitih neprijatelja naše zemlje. Inače, o Filermosi i druge dvije svetinje zna se da su dinastije koje su ih držale u pośedu (Romanovi i Karađorđevići) revolucionarnim prevratima poslati u istoriju, a i njihove države su platile vrlo visoku revolucionarnu cijenu.
Ikona Bogordice Filermose nalazi se u „Plavoj kapeli“, riznici Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju,
Ova čudotvorna relikvija je nekadašnja zaštitnica ostrva Rodosa i Suverenog Vojnog Malteškog Reda. Takođe se cijeni za najstarije sačuvanu sliku majke Hristove, i da je po živom modelu lično naslikao polovinom prvog vijeka, Jevanđelista Luka. U Efesu, boraveći u kući Svetog apostola Jovana Bogoslova na Rodosu (Grčka) u pravoslavnom svetilištu Filermos, dobija ime Filermosa.
Po predanju, Sveti Apostol Luka je naslikao tri ikone Presvete Bogorodice. Slikajući je uživo, Bogomajka je ikonama dala blagoslov i na njih „izlila“ svoju blagodat, da se kroz ikone i molitve spašavaju ljudi. Urađena je na drvetu sa tehnikom tempera, dimenzijama 44 x 36 cm.
Nakon Grčke, dolazi u Jerusalim. Brigom Istočno romejske carice Evdokije, 430. godine putuje za
Konstantinopolj, gdje je pohranjena u Vlahernskoj crkvi do pada ovog carstva. Krstaši, pljačkajući ovu teritoriju, njena svetilišta i relikvije, kradu Filermosu koja završava u rukama rimokatoličkih vitezova monaškog reda. Jovanovci je ubrzo prenose u Svetu zemlju, na ostrvo Kipar, potom na Rodos u svoju rezidenciju.
Preporučeno
