Video
Marković je ,,Vijestima” juče potvrdio da je prošle nedjelje pomogao sedamdestdvogodišnjoj Albanki na ovom dramatičnom letu, o kojem su prethodnih dana pisali italijanski mediji.
Vjeruje da bi svi ljekari i medicinski radnici postupili kao on, a posebno ga raduje što je pacijentinja nakon svega dobrog zdravstvenog stanja. Ljekar pojašnjava da su se mnogi putnici na letu nesebično pridružili da pomognu pacijentkinji, a cijeli događaj učvrstio mu je vjeru u ljude.
Marković je ,,Vijestima” ispričao da je negdje na trećini leta od Tirane ka Bolonji letačko osoblje sa razglasa zahtijevalo da se javi bilo ko od putnika sa medicinskim obrazovanjem.
,,Putnica, starija žena, vezana u sjedištu, jako se ispovraćala. Bila je polusvjesna, jako blijeda, orošena znojem, nije reagovala na zvučne, vizuelne, niti bolne draži. Plitko je disala i sve sporije. Jako mekog i slabog pulsa”, kaže ljekar.
Pojašnjava da je, sa osobljem, uspio da je prenese na oslobođeni red sjedišta. Morali su da joj podignu noge i obezbijede disajni put, kako ne bi progutala ili udahnula povraćeni sadržaj.
,,Na avionu su imali bocu sa kiseonikom. Nažalost, nije bilo pulsnog oksimetra, prenosnog aparata za brzo mjerenje glikemije, nikakvih ljekova, a kamoli parenteralnih, venskih kanila, infuzionih rastvora. Nije bilo airway-a, niti maske. Nosnu kanilu za disanje sam improvizovao, kao i airway. Od putnika smo dobili aparat za pritisak, pa sam imao kakav-takav uvid u puls”, pojašnjava Marković.
Ekipi koja je pomagala putnici ubrzo se priključila i koleginica, italijanska ljekarka internistkinja koja je, kako je kasnije saznao, dvoje male i uplakane djece ostavila na čuvanje suprugu da bi došla i pomogla.
,,Na avionu je bio i automatski spoljašnji defibrilator, ali samo u modu za defibrilaciju, tako da nije bilo moguće napraviti samo EKG. A i koleginica i ja smo sumnjali na neki srčani događaj. Srećom, pacijentkinja nije arestirala i nismo morali da sprovodimo mjere reanimacije”, priča Marković.
Putnica je nakon nekog vremena povratila svijest, boju kože, a tenzija i puls su se stabilizovali. Marković pojašnjava da je pacijentkinja iz Albanije, stara 72 godine, bez prethodnih bolesti osim povišenog krvnog pritiska i navodno zdrava, a putovala je sama.
,,Kapetan aviona je poslušao moj savjet i prinudno smo sletjeli na aerodrom u Peskari. To je, samo za sebe, bilo prilično traumatično zbog brzine. Toliko često letim avionom i tek tad sam shvatio koliko lako čovjek može da odskoči i skotrlja se ako nije pravilno i dobro vezan u sjedištu”, naglašava Marković.
Ljekar kaže da je bilo jako izazovno u uskom prostoru manipulisati oko pacijenta.
,,Hitna pomoć koja je ušla u avion imala je debelo plastificirano ćebe sa ručkama koje se upravo koristi za izvlačenje unesrećenih iz nepristupačnih okruženja. Bili su krajnje profesionalni. Ekipa paramedikusa. Jako utrenirana”, pojašnjava on.
Marković ističe da je i letačko osoblje bilo veoma profesionalno i da, iako mladi, nisu pokazali paniku, baš kao ni kapetan leta Ryanair star tridesetak godina.
,,Svi su slušali moja uputstva i sugestije. Kada se internistica priključila, sve je bilo mnogo lakše”, kaže on.
Marković je, na početku svoje karijere, radio u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pa i u hitnoj pomoći, na raznim pozicijama i u ulogama. Bio je i šef ispostave hitne pomoći, radio u gradskim i urbanim sredinama, a ima iskustvo i sa vazdušnim helikopterskim transportom.
Preporučeno
,,Ali, sve to je bilo prije deset godina, pa me je bilo strah na ovom letu. Od 2016. godine sam samo u hirurgiji. Ipak, neke tehnike i procedure, kada se utreniraju dobro, ostaju kao naučene automatske radnje”, zaključuje Marković.
