Njene optimistične riječi izgovorene na samom ulazu ,,jeste da je napolju je tmurno, ali dolazi svijetlost”, oslikale su njen pozitivan duh i optimističnost, izazvale osmjeh na lica pristunih, ali i ulile hrabrost onima koji su došli da predaju dokumentaciju.

-Konac dijelo krasi. Važno je da se Dom završio, da sam se uselila i da će posle mene za početak ući osamdesetak stanara za prvo vrijeme. Dom će se popunjavati kako korisnici budu završavali administrativne obaveze. Interesovanje je ogromno, što je očekivano. Podgorici je nedostajala jedna ovakva institucija. Mislim da je to propust veliki da nemamo gdje da smjestimo ljude, da se druže. To je pomalo nemaran odnos prema ljudima u godinama, uopšte prema čovjeku. Mladi misle da starost neće nikad doći, a vrijeme jako brzo prolazi. Sve što ide, brzo dođe. I zaista dođe, tako i useljenje u Dom, koji smo čekali od juna 2021.godine. Sve biće danas, biće sjutra. Nedostaje ovo, nedostaje ono. Mi smo čekali i dočekali. Radujem se, što je blagi izraz prema onome što osjećam – poručila je Kovijanić.

Za život u Domu starih, kako kaže, motivisala ju je starost.

-Motivisalo me je to što starim, svakim danom sam sve starija. Tu su i zdravstveni problemi. Zašto bih opterećivala moje unuke, oni imaju svoje porodice. Ja ne želim nikoga da opterećujem, čak ni svoje prijateljice.U jednom životnom periodu sam imala ponude od dvije prijateljice. Jedna me je nudila da dođem da živim sa njom. Ima svoju kuću u Donjoj Gorici. Međutim, ja sam odbila. Druga živi na Malom brdu, ima veliki stan. S njom se družim 54 godine. Pozvala me da dođem, rekla da ću imati svoje kupatilo, sobu, biće nam lijepo. Rekla sam hvala, ali ne mogu. To ne bi bila ja, dio mene. Volim ljude, ali to defilovanje – jedna žena, druga žena dolazi, imate povjerenja, nemate povjerenja. U Dom imam povjerenja jer su tu kvalifikovani ljudi, ličnosti predodređene da rade ovaj posao. Kada nekome vjerujete, onda je to normalno da želite sebi da učinite ugođaj. Za mene je ovo ugođaj, u ovom dobu zaokružila sam svoj životni put, prošla sam sve životne faze i jednostavno ovo je meni smiraj dana – istakla je Kovijanić.

Domu starih nedavno je donirala knjige za biblioteku, koje će joj upotpuniti dane.

-Napolju je tmurno, ali dolazi svijetlost, zato što ja doživljavam ulazak ovde sa svijetlošću. Svi su nasmijani, sve zrači. Što se tiče knjiga, to je samo jedan dio koji sam poklonila. Kod mene je ostalo još, i to je za dom. Odlučila sam da sve što unesem u Dom, to će ostati ovdje, pripada njima. To su sve knjige koje su sa posvetom, koje ću listati, prisjećati se šta mi je ko napisao – kazala je Kovijanić.

Druženja voli. Vrata njene kuće, kako kaže, uvijek su bila otvorena za prijatelje.

-Kod mene se uvijek dolazilo. Tako sam vaspitala i svoju djecu, da se kod njih dolazi. Nije mi smetalo kad se napravi krš i lom po kući. Vrlo važno, pospremiće se. Imam sinove, koji sada ne žive ovdje. Imala sam uvid s kim se moja djeca druže, to mi je bilo najvažnije – ističe Kovijanić.

Dodaje da su je poznanici i prijatelji zvali da joj požele srećan polazak u Dom.

– Ova dva, tri, dana, tokom kojih sam se spremala za dom, telefon mi je zvonio non-stop. Čestitali su mi, poželjeli ugodne dane u Domu. Ne tražim puno, nikada nisam bila megaloman u željama. Ne očekujem dug život, samo onoliko koliko budem mogla oko sebe. Uvjek sam se uklapala u ono što imam. Kada imam više, imaju više i ljudi oko mene. Ne zato da bi kupovala prijateljstvo, nego meni je radost da dajem – istakla je Kovijanić.

Imala je i poruku za one koji se još uvijek dvoume za život u Domu starih.

-Poruka mora biti njihova. Zaustavljali su me po ulici za savjet – ćerka mi ne dozvoljava i slično. Ja sam ih uvijek pitala kakvo je njihove mišljenje. Ja što sam mislila, primjenila sam na sebi. Govorila sam im da oni moraju sami da odlučite, savjetovala da je najbolji put je da dođu u Dom, pogledaju prostor, upoznaju personal. Na mene niko nije uticao, bilo je samo pokušaja da me odgovore. Ali, nije mi padalo napamet da se predomislim. Uvjek kažem da je moja je poslednja. Možda nekad griješim, možda sam u pravu, ali to sam ja – zaključuje Kovijanić.

Gerijatrija za 79 korisnika

U Domu je za sada otvorena gerijatrija, koja može da primi 79 korisnika, i odeljenje demencije, kapaciteta 20 korisnika.

-Odmah nakon toga, otvorićemo odijeljenje palijativne njege, za koje vlada prilično veliko interesovanje i na samom kraju biće otvoreno odjeljenje psihogerijatrije – istakla je direktorica Doma za stare Jelena Šofranac.

Za stanovanje u Domu, kaže, vlada veliko interesovanje.

-Ono što stanare čeka jeste udoban smještaj, ishrana prilagođena njihovom zdravstvenom stanju, briga, kompletna briga i njega zdravstvenog stanja, kao i sve ono što im je potrebno za provođenje slobodnog vremena – dodaje Šofranac.

Postoje upitnici koje će, stiče Šofranac, stanari popunjavati.

-Tako ćemo saznati što više o njihovom prethodnom životu, kako bi im pružili mogućnost da se adaptiraju na smještaju – istakla je Šofranac.

Za sada, Dom očekuje 80 stanara.

-Krajem novembra prošle godine imalo smo ukupno 377 prijavljenih, većinom ljudi koji su bili spremni za neposredno ugovaranje smještaja u Domu. Očekivali smo i podatke iz centara za socijalni rad. Međutim, kako tada nismo imali licencu, bilo je neophodno da se umreže sistemi nakon dobijanja licence, što očekujemo ovih dana, tako da ćemo tada imati realnu sliku broja zainteresovanih. Bez obzira na to, mi smo od 12. decembra prošle godine započeli prijem. Od tada do kraja decembra, primili smo 80 zahtjeva. Svi zahtjevi su obrađeni – kazala je Šofranac.

Dom, ističe Šofranac, spremno dočekuje korisnike.

-Zahvaljujemo se na razumjevanju korisnika, dugo se čekalo na otvaranje. Uslovi su zadovoljavajući, prostran je objekat, komforan – istakla je Šofranac.

KAPACITET

U izgradnju Doma za stare uloženo je više od 12 miliona eura, od čega je investicija Vlade oko osam miliona. U Domu će biti mjesta za 274 korisnika, kojima će biti dostupne sve potrebne usluge koje će pružati u bezbjednom okruženju, a koje za cilj imaju poboljšanje kvaliteta života.

Dom je podijeljen na odjeljenja demencije (kapacitet 20), odjeljenje privremenog boravka (kapacitet 20), odjeljenje palijativne njege (kapacitet 77), odjeljenje psihogerijatrije (kapacitet 78) i gerijatrije (kapacitet 79). Dom raspolaže sa 36 jednokrevetnih soba, 97 dvokrevetnih, 5 četvorokrevetnih i 12 apartmana koji su predviđeni za boravak dvije osobe. Svaka soba ima svoje kupatilo i terasu. Apartmani imaju malu kuhinju, dnevni boravak, sobu, kupatilo i terasu.

Pored smještajnih jedinica, Dom sadrži dnevne boravke, trpezarije, kuhinju sa pratećim sadržajima, vešeraj, prostorije za upravu, multimedijalnu salu, salu koja je određena za vjerske aktivnosti korisnika, medicinski blok i prateće tehničke prostorije. Raspolaže sa 61 parking mjestom, ima dvije saobraćajnice, pješačke staze, plato za manifestacije različitih tipova i natkriveni prostor za sjedenje i dio kompleksa koji je pod zelenim površinama.

Zaposleno je ukupno 55 radnika, od koji je dvadesest juče počelo svoj radni angažman.

Podsjetimo, gradnja Doma za stare počela je 2017.godine, a prvobitni završetak radova trebao je da bude 2020.godine.