Nakon intoniranja himne, podizanja krstaš barjaka i polaganja vijenaca nekoliko stotina okupljenih je u ime Banjana i Rudinjana pozdravio Jovan Marković, poručujući da se zbog budućnosti naše države, zbog naših potomaka moramo prisjećati slavnih bitaka kakva se na Vučjem Dolu odigrala prije 147.godina, “jer da nije bilo takvih bastadura prije vijek i po ne bi bilo ni međunarodno priznate Crne Gore na Berlinskom kongresu 1878. godine”.

Istoričar Dragutin Papović istakao je kako je Crna Gora svojevremeno pokušavala diplomatskim pritiskom na Tursku da izbori teritorijalno proširenje u Skadarskom i Hercegovačkom pašaluku.

– Porta je to odbila i Crna Gora je bila prinuđena da objavi rat Osmanskom carstvu 28.juna 1876.godine. Istog dana Knjaz Nikola je Crnogorcima uputio ratni proglas u kome je naveo da je glavni cilj rata oslobođenje Hercegovine i neno pripajanje Crnoj Gori. To je bio rat za slobodu svih u Hercegovini i zato je u proglasu, između ostalog, rečeno – U ovom času samo jedno, Crnogorci, hoću da vam preporučim. Pokažite se u ratu još velikodušnijim nego što ste u doba mira. Štedite gdje god možete i primajte raširenim bratskim rukama kad god vam u susret izađu našu braću muhamedanske vjere. Ko nam pruži ruku od njega nas vjera neće razdvajati. Bićemo braća i živjećemo kao braća s njima. Knjaz Nikola je tada sa 17 bataljina i oko devet i po hiljada vojnika 2.jula krenuo u ratni pohod sa Cetinja u Hercegovinu. Pridružilo mu se oko osam hiljada ustanika i oko hiljadu dobrovoljaca. Na Crnom Kuku je održan glavni ratni sastanak i tu svi dobili crnogorske zastave i stavljeni pod komandu Peka Pavlovića. Objedinjena crnogorska vojska imala je oko 19,5 hiljada boraca, raspoređenih u 28 bataljona. U narednih 20 dana bez većeg otpora zauzeli su gotovo pola Hercegovine i osmanske snage su se povukle iz manjih mjesta, a Crnogorci su i izbjegavali veće i dobro utvrđene gradove. Strategija Knjaza Nikole je bila da čuva vojsku od juriša i da glavninu turske vojske izvuče iz utvrđenja i da se odlučujuća bitka odigra na terenu koji on izabere. Crnogorska izvidnica je tako stigla do Veleža i susret njoj je krenuo Muhtar paša sa glavninom vojske. Brojčano su Osmanlije bile nadmoćne i lako su potisnule crnogorsku izvidnicu, a to je i očekivao Knjaz Nikola, pa se povlačeći se sa svojom vojskom za svega dva dana prešao oko stotinu kilometara. U ratnom savjetu, koji je zasijedao noć uoči glavne bitke, bili su vojvode Petar Vukotić, Peko Pavlović, Stanko RadonjićNovica Cerović, Gavro Vuković, serdar Jole Piletić i komandir Bajo Bošković. Vojska je podijeljena na četiri brigade – besjedio je  istoričar Dragutin Papović, ističući da uslijedila borba prsa u prsa koja se uglavnom vodila handžarima, te da je Selim paša poginuo, a Osman paša zarobljen. Muhtar paša je primoran na bjektsvo.

– Pogunulo je i ranjeno na Vučjem Dolu oko 4.000 turskih vojnika. Među poginulima su bili general, dva pukovnika, dva potpukovnika, osam majora i 60 nižih oficira. Na crnogorskoj strani poginulo je 70, a ranjeno 118 vojnik. Potučena je turska vojska na Vučjem dolu, ali nije i ponižena, jer je po naredbi Knjaza Nikole svim zarobljenim vojnicima sačuvan žuivot i čast. Zarobljenom paši Nikola Petrović je dodijelio konja i pratnju, poslavši ga preko Grahova na Cetinje i tako je na Vučjem Dolu prije 147 godina pobijedilo čojstvo i junaštvo, a Knjaz Nikola je postao Car junaka. To je bila prva i najvažnija crnogorska bitka u Veljem ratu 1876-1878 i ona je otvorila put Crnoj Gori ka Berlinskom kongresu i međunarodnom priznanju njene nezavisnosti – naveo je Papović.

Nadahnuto jena Vučjem Dolu govorio i prvak CNP glumac Zoran Vujović. On je kazao da, nažalost, živimo u potpunom posrnuću, da su Crnogorci uspavani i da su dozvolili da ih političarčići zavađaju, da su dozvolili da pojedinci potpisuju tzv. temeljne ugovore i najvestiju imovinu poklanjaju drugim državama i narodima.

On smatra da su svi protestni skupovi koji se organizuju iz ljubavi prema Crnoj Gori zakašnjeli, ali da treba nastaviti borbu, jer na to nas sve obavezuju slavna istorija i borba kakvu su vjekovima vodili naši preci. Kazao je i da bitke kakve su se odigrale na Vučjem Dolu, na Fundini, na Krusima… moraju da nas obavezuju i opominju, da njih svakodnevno moramo da se prisjećamo, a ne samo kada se obilježavaju godišnjice.

Danas su u kulturno umjetničkom programu, koji je trajao nekolika sata, učestvovali guslari Petar Vujačić, Rajko Radović i Milan Vujović, a brojne poštovaoce crnogorske istorije i tradicije izvodeći izvorne pjesme zabavili su Tanja Šeter i Dejan Škuletić.