Video
“Istina je da živim u mojoj voljenoj, rodnoj Podgorici, sa vječitim ciljem da doprinesem na najbolji mogući način zajednici, da za taj cilj imam kapaciteta, da izgaram i često idem i preko svojih granica, nauštrb zdravlja, vremena za sebe, za djecu… Kažem “ma, daj, ne budi luda, djeca su ti zdrava i imaju sve, biće jednog dana ponosna kada shvate šta si ti to radila danima i noćima dok si ih molila da ti daju još pet minuta mira, jer si potrebna nekome drugom, rekla je Đergović.
Kako kaže, u najizazovnijem periodu, kada je, nakon operacije, u početnoj fazi terapije, jednostavno odlučila da vjeruje da je dobila kancer dojke samo zato što ima tu snagu i uticaj da pokrene druge brojne žene da odu na pregled i tako sve, kao i ona, dobiju šansu da žive ovaj divni život zahvaljujući ranim otkrivanjem bolesti: upoznala je dr Mladena Filipovića, koji je ganut njenom pričom odlučio da se pridruži projektu “Držimo te za ruku”.
“Ubrzo nakon toga, upoznala sam tek površno i Ivana Vukovića, gradonačelnika mog voljenog grada, čovjeka koji mi je na raspolaganje stavio sve što je bilo u okvirima njegovih formalnih mogućnosti da se moj novi tada san, moja nova svrha života, taj projekat “Držimo te za ruku” i realizuje”, kazala je Đergović.
Ona navodi da je za dvije godine pregledano preko 1500 žena, spašeno, vjeruje, barem 10 života, a sama kampanja je imala toliki odjek, da nikada nećemo moći ni da sagledamo pravi rezultat, koji nju već sada čini zaokruženom na ovom svijetu.
Preporučeno
“Ivana Vukovića nikada nisam upoznala konkretno, pa da imam slobodu da kažem da smo prijatelji.
Ali, desi se, prijatelj vam je nekad veći baš taj poznanik, veći od silne rodbine, dugogodišnjih drugara i saradnika, jer vas vidi, vidi vas pod ovom kapom nebeskom baš takvog kakvi jeste, vidi vašu vrijednost i požrtvovanost, san za koji izgarate, a zamislite: od toga nema nikakvu korist.
Hvala Ivanu Vukoviću, građaninu Podgorice, koji je meni ovim predlogom uručio najveću nagradu”, zaključila je Đergović.
