Video
“Bila sam u kući i čula sam rafale i pretpostavila da je počela intervencija policije. Kćerka Milena se strašno uznemirila od zvukova. Napominjem da nijesam bila učesnica jutarnjeg javnog okupljanja. Izašla sam ispred zgrade i viđela na desetine osoba, različitog pola i starosti, kako bježe od policije“, navodi Đurović u pritužbi, koja je objavljena na sajtu Savjeta za građansku kontrolu rada policije.
Dodaje da je prišla, koliko je mogla, do sredine trga da zamoli policajce „da ostavi omladinu i Cetinjane na miru, smatrajući da je bolje da stradaju stariji, a ne mladi“.
„Imala sam dobru namjeru, i nijesam vrijeđala policiju. U tih par sekundi neki čovjek, ne mogu da se sjetim ko je, jer je već bilo nemoguće za gledati, rekao mi je “Bježite gospođo, gađaće i vas”. Tada sam shvatila šta radim i uputila se ka našoj zgradi. Osjetila sam mučninu i povraćalo mi se. Kako nijesam mogla da gledam, pridržavala sam se uz zidove zgrada“, navodi Đurović.
Kada je došla do ulaza zgrade, već je bilo, kaže ona, dosta njih koji su se sklonili od suzavca. Petoro je, ističe, bilo starosti od 60 do 70 godina, pa je odlučila da ih pozove u svoj stan, kako bi se sklonili i izbjegli dalju opasnost.
„Kada smo ušli u stan, unutra je bila žena oko 70 godina. Desna noga od koljena na dolje na desetak mjesta je imalo rane, kao da je nešto probolo. Takođe, bila joj je i povrijeđena peta. Nije htjela da ide u jedinicu hitne pomoći, iako smo je molili da to uradi. Pristala je i kad je izašla u pratnji dvojice momaka, policija je opet udarila suzavcem po našoj zgradi, dvorištu i na automobile. Toliko je bilo dima da nijesmo ništa viđeli i do danas ne znam da li je gospođa uopšte i stigla do hitne i šta se sa njom desilo. Mi smo vrata od stana držali zatvorenim kako ne bi dim ulazio unutra, a otvarali bismo samo kada bi ljudi tražili. Tako su ušla i dvojica mladića iz Risna i Herceg Novog, a jedan od njih je imao opekotinu na listu desne noge. Nažalost, nijesam mogla svima da otvorim vrata, jer sam vodila računa o zdravlju kćerke. S obzirom na to da je dosta ljudi bilo u ulazu i na trotoaru, čula sam da ljudi plaču i kukaju, pa sam iznijela mlijeko. Ljudi su tako ispirali oči“, priča Đurović.
Kako je navela, jedan od prisutnih koji se sklonio ispred zgrade bio je Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice, te sportista Nikola Janović i Predrag Bošković koji su pomagali ljudima.
„Vuković je apelovao na sve prisutne da se smire i da ne odlaze više ka trgu. Iz naše ulice nije bilo kamenovanja, niti bilo kakvih drugih „neprijateljskih aktivnosti“ prema policiji. Njima je bilo dovoljno što znaju da su se ljudi sklonili na trotoaru i u ulazu zgrade, pa su zbog toga prisutne i gađali do te mjere da nam učine život nepodnošljivim. Nijesam mogla da vjerujem da ispaljuju suzavce u tolikoj količini i u ulici Vlada Kape koja vodi direktno ka bolnicu. Policija je morala da zna da je tu bolnica, a i natpis je dovoljno vidljiv. Tamo nije bilo demonstranata, nego kao da su preventivno htjeli da učine da niko ne može proći tom ulicom niti prići bolnici. Gađali su i zgradu Opštine, te zgradu Zetskog doma, više puta. Dok nije poletio helikopter sa sveštenstvom SPC nijednog trenutka nije stalo ispaljivanje suzavca”, opisala je pred Savjetom svoje iskustvo gospođa Đurović.
Dodaje da njena ćerka Milena od rođenja boluje od celebralne paralize, sa 80 odsto invaliditeta, što. kaže, može dokazati medicinskom dokumentacijom.
„Ubrzo se pogoršalo i njeno zdravstveno stanje. Imala je spazam i plakala je na svoj način. Pokušala sam, na svoju ruku, da je smirim tako što sam joj pojačala dozu redovne terapije. Prisutni su pitali da je odvedu do bolnice, ali je bilo nemoguće, iako živimo nadomak bolnice, jer nije bilo sigurno za njih, a pogotovo za nju“, pojašnjava Đurović.
Okolnosti koje je proizvela policija uticale su da joj se ne omogući redovna i kvalitetna zdravstvena njega.
„Dobar dio tog dana je prespavala zahvaljujući opet pojačanoj dozi. Međutim, u ponedjeljak bila je opet uzmemirena, gušila se, suzile su joj oči, jer se i dalje osjećao dim. Otišli smo u bolnicu autom kako bi manje osjećali dim, tamo je bila uznemirena i pod velikim grčem mišića, što inače nije tako. Jedva su uspjeli da joj daju injekciju“, kaže Đurović.
Sve navedeno, ističe, dokazuje medicinska dokumentacija.
„Juče je imala kašalj, a imamo problem jer sada neće da izlazi iz kuće. Mislim da će to biti najveći problem. Ona je bila prilično socijalizovana i voli da šeta, ali sada neće da izlazi. Pruža otpor i na način što stavlja prste u uši, kako ne bi čula i nemoguće je pomjeriti sa mjesta. Na nju je ovaj događaj loše uticao i mislim da smo napravili nekoliko koraka unazad. Kao da sam se uzalud trudila sa njenim napretkom. Kako da njoj objasnim da se neće više ponoviti nasilje policije. Trebalo nam je 15 godina da je naučimo da razlikuje dan od noći. Planiramo da potražimo pomoć psihologa i psihijatra”, zaključila je Đurović.
Đurović smatra da je policija ovakvim postupanjem povrijedila njihova prava, posebno kćerke Milene, jer joj je uskraćeno pravo na sigurno okruženje. Došlo je, navodi, do kršenja ne samo domaćih, već i međunarodnih standarda ljudskih prava, posebno osoba sa invaliditetom.
“Moja Milena nije bila nasilna, niti je učestvovala u demonstracijama, kao ni naša porodica. Voljela bih i pozivam, starješinu koji je naredio da se ispali toliki suzavac da dođe da posjeti našu porodicu i upozna Milenu i vidi u kakvom je stanju” kazala je majka Savjetu.
Preporučeno
Đurović je zatražila da Savjet provjeri postupanje policije na konkretnoj lokaciji i prema njenom ulazu i da utvrdi da li je došlo do prekoračenja ovlašćenja i neprofesionalnog postupanja koji su se odrazili i na zdravlje i život kako nje lično i tako joj i kćerke Milene.
