Video
Kako za Standard kaže dr Lekić, sam proces od trenutka postavljanja sumnje na malignu bolest, preko potrebne dijagnostike, te biopsije u pravcu potvrde maligne bolesti i plana liječenja i započinjanja istog, je stresan i može prouzrokovati nejasnoće, traženja odgovora kod nedovoljno stručnih lica a samim tim i kašnjenje u postavljanju dijagnoze ili neadekvatne korake u procesu liječenja.
MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP DIJAGNOSTICI
,,S toga je iznimno važno da niti jedan početak liječenja osobe oboljele od neke maligne bolesti ne bi smio biti donijet bez prethodne prezentacije pacijenta i njegove medicinske dokumentacije multidisciplinarnom timu-konzilijumu ljekara, koji se usko bave dijagnostikom i liječenjem određene grupe malignih bolesti”, pojašnjava onkološkinja.
Kako ističe, multidisciplinarni pristup liječenju priznati je način liječenja onkoloških bolesnika, a multidisciplinarni tim – MDT ili konzilijum (eng. multidisciplinary tumor board – MTB) predstavlja institucionalizovani oblik svakodnevne komunikacije i način saradnje među profesionalcima različitih specijalnosti.
,,Međunarodni vodiči za različite grupe onkoloških bolesti, prema lokalizaciji, preporučuju donošenje odluke o liječenju putem multidisciplinarnog konzilijuma”, objašnjava ona.
Lekić smatra da je, kada je riječ o liječenju karcinoma, sagledavanje slučaja pacijenta iz perspektiva različitih specijalnosti suštinski dio odluke o najboljem pristupu liječenju.
,,Zato je diskutovanje o svakom slučaju ponaosob tako krucijalno značajno – cilj je da se donese odluka o najboljem mogućem planu liječenja za svakog pacijenta”, apostrofira onkološkinja.
Napredak medicine u pravcu liječenja malignih bolesti, savremeni multidisciplinarni i sveobuhvatan pristup oboljelom od maligne bolesti, kako dodaje Lekić, sa pravom ljekarima daje optimizam i jedan novi smjer koji je daleko od toga da se radi o ,,konačnoj presudi’’ u trenutku kada pacijent dođe kod onkologa radi početka liječenja.
,,Govorim o jednom globalnom trendu brže dijagnostike i bržeg pristupa onkološkom liječenju, kroz uigrane multidisciplinarne timove za različite grupe onkoloških bolesti, što je zadnjih godina značajno unaprijedilo kvalitet i ishode liječenja naših pacijenta. Naravno, prognoza i ishodi liječenja za različite tipove maligniteta su različiti, postoje bolesti koji imaju brz i nepovoljan tok, ali svima njima je zajedničko da se otkrićem u ranoj fazi mogu bolje liječiti, na kraju i izliječiti”, objašnjava.
,,GLAVNI IZAZOV: ADEKVATAN PRISTUP KOJI ĆE REZULTIRATI POVJERENJEM”
Dr Lekić kaže da je jedan od glavnih izazova, u kontinuumu liječenja pacijenta i adekvatan pristup koji će rezultirati povjerenjem između pacijenta i ljekara.
Ilustracija, Foto: Freepik
,,Svoj poziv, osim da napredujem u stručnom smislu i da stalnim unaprijeđenjem znanja i vještina pružim najbolju moguću njegu svom pacijentu, osjećam i kao obavezu da ljudski prođem kroz sve faze liječenja sa svojim pacijentom, od trenutka postavljanja dijagnoze i saopštavanja te vijesti, kroz jedan empatičan ali otvoren i jasan razgovor, prilagođen prije svega tipu ličnosti pacijenta koji sjedi ispred mene, ali sa određenim zdravim granicama u tom emocionalnom povezivanju. Zdrave granice podrazumijevaju osjećaj empatije sa određenom fizičkom i emotivnom distancom, na profesionalan način, sa dozom poštovanja prema pacijetu. Empatija ima svoju dozu racionalizacije, zavisno od toga koju emociju pacijet ispoljava u odnosu na svoju bolest, strahove sa kojima se suočava, u odnosu na podršku porodice, socijalni i društveni aspekt prije svega sredine iz koje dolazi”, ističe ona.
Sve ovo, kako objašnjava, onkolog mora sagledati najčešće na prvom pregledu i u tome nam pomažu određene komunikacijske vještine uključujući i istraživanje pacijentovih očekivanja, koje najčešće ne steknemo tokom svog obaveznog obrazovanja već u većini slučajeva kroz iskustvo rada sa ovom grupom pacijenta ali i kroz treninge asertivne komunikacije.
,,Ovakva vrsta treninga je bila u nekoliko navrata organizovana u instituciji u kojoj radim, ali je neophodno da ima kontinuitete, obnavljanje vještina za one koji su ih stekli, ali i učenje istih od strane mladih ljekara na samom početku njihove karijere”, kaže dr Lekić.
Kako dodaje, iskustvo je pokazalo da, kada ljekar na pacijentovu emotivnost zbog stanja u kojem se nalazi uslijed svoje bolesti, odgovori empatijom pacijent vremenom iskazuje manje anksioznosti, uznemirenosti, pokazuje veće zadovoljsvo i privrženost liječenju kao i osjećaj povjerenja prema ljekaru.
,,Stoga je iznimno važna prva komunikacija između ljekra i pacijenta, način saopštavanja loših vijesti uz otvoren i iskren, ali empatičan pristup, te davanja vremena pacijentu da te vijesti preradi, shvati, da se napravi plan liječenja u kome moraju biti postavljeni kratkoročni ciljevi koji će s dostizanjem pomjerati ka što boljim ishodima liječenja. Ovo je vrlo kompleksan pristup koji se kasnije, na narednim pregledima, produbljuje u jedno povjerenje između ljekra i pacijenta i interakciju aktivnog učestvovanja u liječenju od strane pacijenta koje je veoma važno za dalje korake u liječenju. Ova interakcija podrazumijeva i kontakt sa porodicom ili pacijetovim prijateljima/partnerima kako bi se stvorila jedna psihološki zdrava atmosfera podrške u liječenju, bez pritsika i uz uvažavanje pacijentovih potreba i želja”, objašnjava dr Lekić.
Dr Sanja Lekić, Foto: Privatna arhiva
SISTEMATSKE PREPREKE I PODRŠKA LJEKARIMA
Međutim, kako tvrdi, iskustvo dugogodišnjeg rada sa ovom grupom pacijenta joj pokazuje da ipak na ovom polju ima mjesta za značajna unapređenje.
,,Aktuelna situacija u zdravstvenom sistemu Crne Gore, koji se suočava i sa manjkom stručnog kadra i sa manjkom prostornih kapaciteta u segmentima, gdje je neophodno da to bude na najvišem nivou, poput grana koje se bave dijagnostikom i liječenjem malignih bolesti, nam govori da jedan ljekar nema ni dovoljno vremena ni prostora da na prvom pregledu, kada pacijenta upoznaje sa prirodom bolesti, planom i mogućim ishodima liječenja upotrijebi i iskaže sve svoje stečene vještine kako bi taj prvi susret ostavio najmanje negativnih posljedica”, ističe ona.
Kao neko ko iznimno voli svoj poziv i poštuje rad i posvećenost svojih kolega, kako dodaje, bez imalo lažne skromnosti kaže da su onkolozi i kolege drugih specijalnosti koji se uže bave dijagnostikom i liječenjem malignih bolesti u Crnoj Gori na nivou superheroja i da uprkos nedostacima sistema u kojem rade i te kako uspijevaju i da zavrijede povjerenje pacijenta i da njihovo liječenje vode u skladu sa važećim vodičima evropskih i svjetskih strukovnih udruženja.
,,Međutim, na tom putu im treba i podrška sistema, razumijevanje prioriteta i potrebe što užeg usavršavanja i usmjeravanja. Treba im uređen sistem u kome neće trošiti lične resurse da nadomjeste ono što im nedostaje”, tvrdi dr Lekić.
ULOGA PSIHOLOGIJE U LIJEČENJU MALIGNIH BOLESTI
U svemu ovome, kako ističe, i ljekaru i pacijentu je od posebne važnosti pomoć i podrška psihologa.
Ilustracija, Foto: Freepik
,,Psihologija uvijek imala, i nastaviće da ima važnu ulogu u prevenciji, kontroli i liječenju malignih bolest. Psiholog može pomoci da se pacijent snađe sa svim izazovnim emocijama i teretom koji nosi saznanje da se boluje od maligne bolesti kao i da poboljša kvalitet njegovog života kroz razne terapijske procese i programe. Važna uloga psihologa je i u oslobađanju straha od redovnih, preventivnih pregleda”, poručuje dr Lekić.
Kako zaključuje, kroz javne nastupe prilikom kampanja za prevenciju i rano otkrivanje malignih bolesti psiholog, svojim komunikacijskim vještinama i pristupom, može pomoci da se u opštoj javnosti, kod zdravih ljudi, razbiju tabui koji se odnose na maligne bolesti, prije svega da osnaži privrženost skrining programima, jer veoma često je u javnosti prisutna predrasuda o potrebi da se bolest traži ako ne daje znake i simptome.
Preporučeno
I.K.
