Video
Prema rezultatima istraživanja, 13,2 odsto građana u potpunosti se slaže sa tvrdnjom da homoseksualci „nisu ništa bolji od kriminalaca“ i da ih treba najstrože kažnjavati, dok se 12,6 odsto uglavnom slaže sa takvim stavom. Istovremeno, 33,5 odsto ispitanika uopšte se ne slaže sa ovom tvrdnjom, a 21,8 odsto se uglavnom ne slaže, dok je 18,8 odsto odgovorilo da ne zna.
Kada je riječ o svakodnevnom suživotu, 43,9 odsto ispitanika navelo je da nemaju problem da im homoseksualna osoba bude komšija, dok je 56,1 odsto kazalo da to ne bi željelo.
Programska direktorica LGBT Forum Progres Milica Špajak ocjenjuje da su ovi rezultati, nažalost, jasan pokazatelj duboko ukorijenjenih predrasuda u crnogorskom društvu.
„Posebno zabrinjava činjenica da četvrtina ispitanika izjednačava homoseksualnost sa kriminalom. To pokazuje koliko smo daleko od elementarnog razumijevanja ljudskih prava“, kazala je Špajak.
Ona ističe da se u javnosti često mogu čuti tvrdnje da LGBT osobe „traže previše“, da „nijesu diskriminisane“ ili da „imaju više prava od drugih“, te da ovo istraživanje jasno demantuje takve narative.
„LGBTI osobe žele osnovno ljudsko dostojanstvo – pravo da ne budu percipirane kao kriminalci i da ne budu odbačene kao nepoželjni komšije samo zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta“, poručuje Špajak.
Govoreći o posljedicama ovakvih stavova, ona navodi da se u radu organizacije svakodnevno susreću sa osobama koje su prinuđene da kriju svoj identitet pred komšijama i širom okolinom.
„Podatak da 56,1 odsto građana ne bi voljelo da ima homoseksualca za komšiju predstavlja stalnu prijetnju koja utiče na to da ljudi prilagođavaju svaki segment svog života, iako nikoga ne ugrožavaju. To ima ozbiljne posljedice po mentalno i fizičko zdravlje LGBT osoba“, upozorava Špajak.
Spori pomaci uprkos zakonskim promjenama
Iako se, kako navodi, percepcija LGBT osoba u Crnoj Gori u protekloj deceniji donekle promijenila, napredak je i dalje spor. Zakonske promjene, poput Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola, nijesu u potpunosti dovele do društvene inkluzije.
„Ono što piše u zakonu i ono što se dešava u školi, porodici, na radnom mjestu ili na ulici i dalje su dva različita svijeta“, kaže Špajak.
Kao potvrdu navodi i istraživanje Centra za demokratsku tranziciju iz 2025. godine, prema kojem 64,6 odsto ispitanika smatra da je homoseksualnost bolest. Takvi podaci, ističe, ukazuju na dubinu problema sa kojim se crnogorsko društvo suočava.
Ipak, Špajak primjećuje da mlađe generacije pokazuju veću otvorenost i manje su opterećene stereotipima, što, kako kaže, daje nadu za dugoročne promjene.
Sigurnost i prihvatanje kao ključni izazovi
Najveći izazovi za LGBT osobe, prema riječima Špajak, i dalje su prihvatanje u porodici i osjećaj sigurnosti u svakodnevnom životu. Iako je fizičko nasilje na ulicama rjeđe, ono je i dalje prisutno u porodicama, školama i na radnim mjestima, a mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni zbog straha i nepovjerenja u institucije.
LGBT Forum Progres, kako navodi, pruža psihosocijalnu i pravnu pomoć kroz tim stručnjaka, dok istovremeno prati i prijavljuje govor mržnje i prijetnje na društvenim mrežama.
Sukob tradicije i savremenih vrijednosti
Sociološkinja Milena Jelić Šuntić ocjenjuje da rezultati istraživanja pokazuju kako zakonske promjene same po sebi nijesu dovoljne da promijene društvene stavove.
„Netolerancija proizilazi iz sukoba savremenih vrijednosti i duboko ukorijenjenih tradicionalnih i kulturnih uvjerenja“, kazala je Jelić Šuntić za Portal RTCG.
Ona pojašnjava da crnogorsko društvo i dalje snažno počiva na patrijarhalnim obrascima, jasno definisanim rodnim ulogama i normativnom shvatanju porodice, zbog čega se svako odstupanje često doživljava kao prijetnja društvenom poretku.
Iako su zakoni uglavnom usklađeni sa evropskim standardima, promjene u mentalitetu građana, kako kaže, dešavaju se znatno sporije.
„U tom raskoraku između pravnih okvira i društvene svijijesti postoji prostor za predrasude, netoleranciju i nasilje“, upozorava Jelić Šuntić.
Kao ključne faktore koji oblikuju stavove prema homoseksualnosti, ona izdvaja porodicu, religiju i obrazovanje. Nedostatak sistemskog obrazovanja o ljudskim pravima, rodnim identitetima i seksualnoj orijentaciji, prema njenim riječima, ostavlja prostor za širenje mitova i straha.
Smanjenje homofobije, zaključuje Jelić Šuntić, zahtijeva dugotrajan i sistemski pristup.
Preporučeno
„To je put od straha ka razumijevanju i od isključivanja ka inkluziji. Različitosti ne moramo voljeti, ali ih moramo poštovati – a poštovanje počinje razumijevanjem“, poručuje ona, naglašavajući ulogu obrazovanja, medija, otvorenog dijaloga i dosljedne institucionalne podrške države.
