U Tomaševu nadomak Bijelog Polja u kojem je njegov otac, bard Jugoslovenskog glumista Mihajlo Miša Janketić napravio amfiteatar, oživljava najljepše uspomene koje ga vezuju za taj kraj i ideju da na temeljima nekadašnjeg pozorišta podigne scenu na kojoj bi se igrale profesionalne predstave.

Poklanjanje publici u teatru i na festivalima, emocije nakon premijera, gluma pred filmskim kamerama i u popularnim serijama, zapažene uloge koje igra u svom matičnom Jugoslovenskom dramskom i drugim pozorištima, profesionalna je priča Marka Janketića.

Uz roditelje, balerinu Svjetlanu Knežević i barda Jugoslovenskog glumišta Mihajla Janketića upoznavao je svijet umjetnosti i kreirao svoj scenski i životni put. I dalje uveliko istražuje načine da najvjernije dočara likove koje oživljava na sceni.

U rodnom kraju svog oca, povezuje se sa svojim precima i harmonijom, sa korijenima na koje je posebno ponosan.

Za glumca koji se često vraća u rodno selo Janketića u kojem ga čekaju brojni prijatelji i susreti sa komšijama najljepša su buđenja u Vranešu.

Slikovito Marko dočarava i svoje želje. U prvi plan stavio je odluku da oživi nekadašnju scenu pozorišta u Tomaševu. Temelje je postavio njegov otac Mihajlo koji je izgradio amfiteatar u svom zavičaju u kojem su se igrale predstave.

Za Marka je uloga da kao potomak slavnog glumca ponovo poveže prirodni Vraneški ambijet sa teatrom, možda jedna od najtežih.

Kako je svaki dolazak na ognjište poseban osjećaj povratka kući, tako je i volja da iz varoških sredina glumce dovede u Cilevo Tomaševo velika.

Mladom glumcu pošlo je za rukom da izgradi značajnu umjetničku karijeru. Posebnim, ipak, smatra vrijednosti koje su mu iz porodice ostavljene u naslijeđe: da voli zemlju svojih predaka, zavičaj koji posjećuje i doživljava svojim i u kojem pored uspomena na djetinjstvo i mladost treba da sačuva plemenitu ideju svog oca Mihajla i ponovo otvori Tomaševski amfiteatar.