STANDARD: Koje će se starosne grupe vakcinisati kada počne vakcinacija? Kada se očekuje vakcinacija dječaka?

JOKSIMOVIĆ: Primarna ciljna grupa za vakcinaciju biće djevojčice IV razreda osnovne škole (uzrast 9 godina, tj. dominantno djevojčice koje su rođene tokom 2013. godine). Planira se da se u ovom uzrastu vakcinacija sprovodi redovno svake godine. Naredne godine se planira organizovanje vakcinacije sustizanja (”catch up” vakcinacije) tj. omogućavanje vakcinacije još jednoj ili više uzrasnih grupa među djevojčicama između 10 i 14 godina, a koje nisu imale priliku da budu vakcinisane.

Shodno interesovanju, mogućnostima i određivanju prioriteta, u periodu od jedne do tri godine, planira se da se vakcinacija uvede kao redovna i za dječake u primarnoj ciljnoj grupi.

STANDARD: Koje će vakcine biti dostupne i od kojih proizvođača? Imamo li dovoljno zaliha na duže staze?

JOKSIMOVIĆ: Postoje tri vakcine protiv HPV infekcija, to su:

– dvovalentna HPV2 (pruža zaštitu od tipova virusa 16 i 18) – naziva Cervarix, proizvođač: Glaxo Smith Kline, Velika Britanija;

– četvorovalentna HPV4 (pruža zaštitu od tipova 6,11, 16 i 18) naziva Gardasil, proizvodač: MSD (Merck & Co) – Sjedinjene američke države i

– devetovalentna vakcina HPV9 (pruža zaštitu od tipova 6, 11, 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58) – naziva Gardasil 9, proizvodač: MSD (Merck & Co) – Sjedinjene američke države.

U Crnoj Gori koristiće se samo Gardasil 9, zato što pruža najširi nivo zaštite, tj. štiti od infekcija najvećeg broja tipova HPV-a od do sada dostupnih vakcina u svijetu.

U pitanju je vrlo skupa vakcina, tako da se planiranje i prilagođavanje potrebama i interesovanju mora vršiti pažljivo i u skladu sa potražnjom. Zbog cijene vakcina, nikakvo stvaranje zaliha za duži period nije u planu, ali u slučaju većeg interesovanja država će se potruditi da nabavi vakcine za sve zainteresovane u grupama gdje se vakcina preporučuje. Treba istaći, da iako veoma skupa vakcina, država obezbjeđuje da bude besplatna za djecu u uzrastu u kome je namijenjena.

STANDARD: Antivakserski lobiji su ostvarili primjetan uticaj na javno mnjenje i igrali dominantnu ulogu u donošenju odluka istog da se ne vakciniše protiv COVID19 virusa (epidemiolozi nijesu zadovoljni procentima vakcinisanih i konstantno apeluju na građane da se vakcinišu). Takođe, ostvaren je veliki uticaj na roditelje koji se sve rjeđe odlučuju da svoju djecu vakcinišu MMR vakcinom protiv malih boginja. Kakav odziv očekujete kada počne vakcinacija?

JOKSIMOVIĆ: Program imunizacija u Crnoj Gori nesumnjivo se posljednjih godina suočava sa velikim izazovima i jasno je da se uticaj širenja dezinformacija osjetio na udio vakcinisane djece (posebno kada je u pitanju vakcina protiv malih boginja, zaušaka i rubele) i odraslih (kada je u pitanju vakcinacija protiv COVID-19).

Od kada je Institut za javno zdravlje Crne Gore ponovo pokrenuo pripremne aktivnosti za početak HPV vakcinacije (od kraja 2021. godine) trudili smo se i trudimo se da našim građankama i građanima prezentujemo činjenice na racionalan i sveobuhvatan način, potpuno svjesni trenutka u kome se nalazimo i potpuno svjesni da će za postizanje dobrih rezultata, kada je u pitanju HPV vakcinacija, vjerovatno trebati godine.

Naši ljekari koji su obilazili škole i edukovali roditelje, a potom obilazili zdravstvene ustanove i edukovali zdravstvene radnike u domovima zdravlja mišljenja su da će biti potrebno mnogo rada da se podigne nivo znanja i nivo povjerenja da bi odziv na HPV vakcinaciju bio na visokom nivou. Naš plan je da postepeno jačamo povjerenje i podižemo broj i procenat vakcinisane djece u ciljanim uzrastima iz godine u godinu.

STANDARD: Koliko je teško roditeljima objasniti o značaju ove vakcine? Da li roditelji pokazuju dovoljno interesovanja? IJZ je u nekoliko škola, gdje je posjećenost edukativnim predavanjima bila nedovoljna, morao ponovo da organizuje ista. Šta nam to govori?

JOKSIMOVIĆ: Uspostavljanje kvalitetnog Programa HPV vakcinacije je proces koji zahtijeva mnogo rada i nije nešto što će se uspostaviti odmah. Potrebno je strpljenje i dugotrajan rad, ne samo Instituta za javno zdravlje Crne Gore i zdravstvenog sistema, već šire društvene zajednice. Iskustva iz škola pokazuju da tamo gdje su se uprave škola dodatno, svesrdno angažovale i pomogle u organizaciji edukacija imali smo sjajan odziv i veoma kvalitetne edukacije (primjerni pojedinih škola iz Nikšića, Pljevalja, Bijelog Polja, Mojkovca, Plava, Rožaja…), a sa druge strane tamo gdje nije bilo dodatnog angažovanja uprave škola odziv je bio skroman i činili smo napore da se edukacije ponove.

Trudimo se da u ovaj proces uključimo sve zdravstvene ustanove, posebno na primarnom nivou zdravstvene zaštite: Ministarsvo prosvjete, NVO sektor, medije, a dobro došli su i istaknuti pojedinci koji žele pomoći.

Da bi roditelji donosili ispravnu odluku i vakcinacijom zaštitili svoje dijete moramo im omogućiti dostupne i adekvatno prezentovane informacije, mogućnost da pitaju i dobiju adekvatan odgovor na osnovu koga mogu shvatiti koliki je HPV vakcinacija prioritet, potom omogućiti jednostavnu dostupnost vakcina i održivost programa i kroz sve to izgrađivati i čuvati povjerenje.

Trenutni nivo znanja o HPV infekcijama nije na potrebnom nivou. Znanje o učestalosti i opasnosti od raka grlića materice nije na potrebnom nivou, kao ni znanje o mogućnosti i neophodnosti prevencije- uključujući HPV vakcinaciju. Na svima nama je da podižemo nivo znanja, mijenjamo stvari u pozitivnom smjeru i jačamo povjerenje. Put neće biti kratak, ni lak.

STANDARD: Na osnovu čega znamo da vakcina protiv HPV-a štiti od raka?

JOKSIMOVIĆ: Na osnovu brojnih kliničkih studija u kojima je ispitivana djelotvornost HPV vakcina, potom na osnovu iskustava i jasnih podataka država koje vakcinaciju sprovode punih 14-15 godina u kontinuitetu. Veoma dobri rezultati su vidjljivi u prevenciji HPV infekcija, prevenciji premalignih promjena, a posljednjih godina pristižu studije sa rezultatima u prevenciji invazivnog raka grlića materice. Veoma dobre rezultate, prikazane u nacionalnim podacima i publikovanim naučnim studijama imaju države poput Švedske, Finske, SAD-a, Velike Britanije, Australije… Da biste vidjeli prve rezultate u prevenciji invazivnog raka grlića materice, na nivou populacije, potrebno je da vakcinaciju sprovodite sistematski u definisanim uzrasnim grupama i da je sprovodite sa visokim obuhvatima minimum 10-15 godina. S obzirom da krećemo punih 15 godina nakon što su mnoge, mahom razvijene, države započele vakcinaciju, mi imamo brojne dokaze o nesumnjivoj bezbjednosti i djelotvornosti ove vakcine, što jeste dodatni i jak argument za njenu promociju.

STANDARD: Šta nam govori da vakcina ne utiče na plodnost vakcinisanih osoba?

JOKSIMOVIĆ: HPV vakcina ne utiče negativno na plodnost vakcinisanih osoba, štaviše, vakcina protiv HPV-a čuva plodnost i može pomoći u zaštiti djevojaka od budućih problema s plodnošću povezanih s rakom vrata materice ili formama bolesti koje prethode raku. Na taj način će ova vakcina imati pozitivan efekat na reproduktivno zdravlje i zasnivanje porodice kada za to dođe vrijeme.

HPV infekcije mogu dovesti do premalignih promjena na grliću materice (promjene koje prethode invazivnom raku) i do raka grlića materice. Liječenje premalignih i posebno malignih promjena na grliću materice nosi određeni rizik od stanja koja mogu dovesti do toga da djevojke/žene imaju problema da se ostvare kao majke. HPV vakcinacijom preveniraju se HPV infekcije i posljedice do kojih infekcije mogu dovesti, time se omogućava da se u ovom dijelu značajno smanje brige oko reproduktivne sposobnosti kada za to dođe vrijeme.

HPV vakcina se primjenjuje od 2006. godine, vakcinisani su milioni djevojčica i djevojaka (od 9 do 26 godina, pa i starijih), koje su u visokom stepenu zaštićene od posljedica HPV infekcija, a između ostalog HPV vakcina im je omogućila da zaštitom od HPV infekcija izbjegnu moguće negativne posljedice po reproduktivno zdravlje.

STANDARD: Crna Gora je jedna od zemalja koja dozvoljava svojim građanima da biraju hoće li primiti HPV vakcinu ili ne. Mislite li da bi ona trebala da bude obavezna?

JOKSIMOVIĆ: HPV vakcina je ušla u redovni raspored u okviru kalendara vakcinacije, a to što nije formalno obavezna jedino znači da roditelji koji odbiju da vakcinišu svoje dijete, tj. odbiju da ga zaštite, neće podlijegati kaznenim odredbama.

Pokušaćemo da kroz uticaj na porast znanja, svijesti i povjerenja učinimo roditelje kompetentnim da na osnovu činjenica donesu odluku da zaštite svoje dijete. Teško je shvatiti dobro informisanog roditelja koji odbijajući HPV vakcinaciju preuzima odgovornost da se desi maligna bolest njegovom djetetu, a od koje je mogao da ga zaštiti.

Ukoliko se ukaže potreba, postoji mogućnost da se u budućnosti predloži i da se uvede neki vid obaveznosti za ovu vakcinu. Prije toga moramo učiniti sve da roditeljima bude dostupna prava informacija, edukacija, odgovori na nedoumice i kontinuirana dostupnost vakcine.

Aleksandar Bulatović