Predsjednik Višeg suda, valjda u želi da nekako smanji zabrinutost ministra pravde, pokušao je da negira ,,opasnost“ od puštanja osumnjičenih da se brane sa slobode.

“Radi se o osobama koje nijesu šefovi kriminalnih grupa, već o ljudima koji 36 mjeseci u zatvorskoj sobi čekaju na dokaze za optužbe tužilaštva. Ne kažem da se ovi predmeti neće završiti, ali prijeti da bi to moglo da se dogodi”, naveo je Savić, dok je govorio o predmetima organizovanog kriminala i korupcije, kao i funkcionisanju sudstva.

Kratak izvod sa sjednice Sudskog savjeta svojevrsno je svjedočanstvo da su nadležni, koji bi trebalo da kontrolišu i ocjenjuju rad sudske vlasti sudija, više zaokupljeni produženjem pritvora osumnjičenima kojima još nije ni zakazano suđenje, nego onim što je precizno navedeno u 15 tačaka Zakona o sudskom savjetu koje govore o nadležnostima tog tijela.

I tako, umjesto rasprave o radu i odgovornosti sudija i efikasnošću sudova, rasprava na Sudskom savjetu je, značajnim dijelom, bila posvećena traganju za odgovorom – kako produžiti pritvor preko zakonom propisanog roka od 36 mjeseci?!

ANOMALIJE U PRAKSI 

Predrag Đolević, Maja Zeković i Marko Radović, advokati koji zastupaju neke od ,,zvučnih klijenata“ u Crnoj Gori, osumnjičenih za djela organizovanog kriminala, u razgovoru za Pobjedu saglasni su da se pritvorski osnov u Crnoj Gori često određuje paušalno i predstavlja vrstu kazne, a u većini slučajeva i političke odmazde.

Advokat Đolević, koji zastupa nekadašnjeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, ističe da se njegov klijent u pritvoru nalazi 16 mjeseci, iako činjenično stanje u ovom predmetu – ne ukazuje da može doći do osuđujuće presude. 

” U dosadašnjem toku postupka održana su već četiri ročišta i taj pritvor ne služi svojoj svrsi, već sada predstavlja neku vrstu kazne”, kazao je Đolević.

On navodi da dugo držanje osumnjičenih u pritvoru, ne samo u ovom slučaju, dovodi u neprijatnu situaciju sudeće sudije, koje – ukoliko donesu osobađajuće presude – mogu biti prozvani da su oštetili budžet države.

Kako je naveo Đolević, pritvorska obrazloženja su paušalna, neutemeljena na zakonu i neistinita, a na to ukazuje i sve to potvrđuje praksa Evropskog suda koja je zauzela veoma značajan stav – da je pogrešno kada se u odlukama o produženju pritvora stalno ponavljaju isti razlozi ili koriste iste ili apstraktne formulacije kojima se obrazlažu odluke o produženju pritvora.

U slučaju Blaža Jovanića, podsjeća Đolević, Krivično vijeće Višeg suda već pet puta donosi rješenja o produženju pritvora koja su – istovjetna.

” Osim broja rješenja i datuma kada je donijeto, ni u jednoj riječi se ne razlikuje. Iako je od donošenja rješenja o produženju pritvora pa do sada nekoliko faza postupka pređeno, održan je pretres za kontrolu i potvrđivanje optužnice, potvrđena je optužnica, zakazana su i održana četiri glavna pretresa i jedan je odložen”, pojašnjava Đolević.

On naglašava da je to suprotno praksi Evropskog suda za ljudska prava, koju su sudovi obavezni da primjenjuju, shodno Ustavu i zakonima Crne Gore. Ukazuje da su odluke o produžavanju pritvora pisane kao ,,standardizovane formule“ i nekoliko odluka sadržavalo je – samo frazu bez ikakvog drugog obrazloženja.

Prema riječima našeg sagovornika, praksa Evropskog suda nameće obavezu crnogorskim sudovima da – kada pritvor traje duže vrijeme – iz obrazloženja odluka kojima se pritvor produžava mora se vidjeti da je sud prilikom donošenja svake odluke ozbiljno i savjesno razmatrao sve relevantne okolnosti slucaja i utvrdio da razlozi za pritvor i dalje postoje.

Ponavljanje istih formulacija i fraza u nizu odluka o istom pritvoreniku, bez dublje analize okolnosti slučaja u datom trenutku, predstavlja pokazatelj toga da sud donosi odluke automatski, nedovoljno savjesno i, konačno, u suprotnosti sa principima koji proističu iz garancija određenih Konvencijom”, upozorava Đolević.

Predrag Đolević (Mara Babović/Pobjeda)

Kako dodaje, rješenje o produženju pritvora ne smije da sadrži uopštene i stereotipne razloge.

MALIGNI UTICAJ POLITIKE

Advokatica Maja Zeković naglašava da je institut određivanja i trajanja pritvora u krivičnom postupku vrlo jasno i precizno određen našim Zakonikom o krivičnom postupku, pa je tako odredbom člana 174 ZKP-a propisano da se pritvor može odrediti – samo u slučajevima propisanim ovim zakonom i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, a neophodan je radi nesmetanog vođenja postupka.

” Ova odredba dalje nalaže svim nosiocima pravosudne funkcije da su dužni da postupaju sa posebnom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. Dakle, ovo su zakonske obaveze svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku. Ali, što mi, umjesto toga, imamo na našoj aktuelnoj sceni, vrlo često suprotnu praksu”, pita Zeković.

Prema njenom mišljenju, sudovi su pod jakim pritiskom političara izvršne vlasti koji javno ,,izriču presude“ prije sudskih vlasti. 

Umjesto sprovođenja jasnih zakonskih odrednica, napominje Zeković, prilikom određivanja, ali i ukidanja protvora, jedini važeći parametri nosioca sudske vlasti su – javno iznijeta očekivanja o ishodu postupaka od strane političkih predstavnika kao i prokazivanje navodnih izvršilaca krivičnih djela uz otvoreno sugerisanje koje mjere se očekuju da budu preduzete.

“Sve ove, za civilizovano uređeno društvo nezapamćene radnje dolaze upravo iz političkih krugova koji aktuelno čine izvršnu vlast u vanredno dugom i takođe atipičnom tehničkom mandatu, kao i od određenih medijskih i drugih struktura bliskih ovim krugovima”, kazala je Zeković.

Smatra da su sudovi zakazali do te mjere da danas, i pored obavezujućih i veoma jasnih zakonskih odredbi, imamo nerazumno probijanje procesnih rokova prilikom odlaganja pretresa u pritvorskim predmetima.

” Mjera pritvora, koja je zakonom strogo definisana da se samo izuzetno određuje i samo ako se ne može ostvariti drugom mjerom, pretvara u prisilno izvršavanje još neutvrđenih kazni zatvora, odnosno u čistu odmazdu i zadovoljavanje predatorskih političkih ambicija”, rekla je ona.

Zeković konstatuje, s velikim profesionalnim razočaranjem, da je sva ta negativna politička i medijska kampanja očigledno porazno uticala na one koji su morali biti kolosi etike i profesionalizma i od kojih se ipak očekivalo zakonito postupanje, lišeno osluškivanja očekivanja javnosti, a posebno političke.

” Od kolosa do piona može biti metaforički prikaz urušavanja svekolikog crnogorskog sistema”, zaključila je ona.

Maja Zeković (Dragan Mijatović/Pobjeda)

PRAKSA SUDOVA

Njen kolega, advokat Marko Radović jasan je da se pritvor koristi više nego što treba. Ističe da, iako sudu stoji na raspolaganju niz mjera kojima se može obezbijediti prisustvo okrivljenog u postupku i nesmetano vođenje postupka, tu mogućnost ne koriste u dovoljnoj mjeri.

” Praksa sudova u vezi sa određivanjem pritvora je neujednačena i nekonzistentna, što stvara poseban problem. Da li je razlog tome bojazan od reakcije, odnosno osude javnosti – vjerovatno jeste. Međutim, to ne bi smjelo da utiče na odluke sudova u tom smislu. Poseban problem u vezi sa pritvorom je taj što on treba da bude garancija brzog i efikasnog postupka”, kazao je Radović.

Istakao je da smo u posljednje vrijeme svjedoci da su sudovi preopterećeni zbog čega postupci traju dugo i pritvor u takvim situacijama gubi svoju svrhu i smisao, pa se dešava da isteknu i rokovi za pritvor, nakon čega sud pribjegava alternativnim mjerama, priznajući na taj način da se svrha zbog koje je pritvor određen zapravo mogla postići i blažim mjerama.

” Te blaže mjere, među kojima su mjere nadzora i jemstvo, vrlo često znaju da budu djelotvornije i da okrivljenima predstavljaju opterećenje i razlog da se postupak što prije završi, da bi mogli da oslobode imovinu koju su založili kao jemstvo ili da povrate isprave koje su im oduzete mjerama nadzora ili pak da bi mogli napustiti mjesto boravišta ili već nešto drugo, u zavisnosti od toga koja mjera je određena u odnosu na njih”, ocjenjuje Radović.

UZALUDNA UPOZORENJA

Da se često i bespotrebno pribjegava pritvoru, po mišljenju Radovića, govori i preopterećenost zatvorskih kapaciteta, ali i ono o čemu se u javnosti malo govori – odštete kod neosnovanih pritvora, o čemu bi sudovi takođe trebali da vode računa kada odlučuju o pritvoru.

Svjedočenja uglednih crnogorskih advokata, ali i dosadašnja praksa određivanja pritvora, pokazuje do koje je mjere crnogorsko sudstvo postalo neka vrsta taoca crnogorskih političara koji, gotovo redovno, tužilačke istrage pretvaraju u medijima svakodnevnim izjavama, poput premijera Dritana Abazovića – u političku kampanju građenja sopstvenog rejtinga.

Posljedice su dalekosežne: pritvor se lagano pretvara u instrument političke odmazde i, što je još gore, u medijsko-politička suđenja prije suda.

Marko Radović

Profesor dr Nebojša Vučinić nedavno je upozorio je na ovu vrstu anomalija, poput odnosa prema određivanju pritvora, koji se, kako kaže, pod različitim pritiscima u praksi pretvara u svoju suprotnost.

” Pritvor nije sankcija, nego mjera obezbjeđenja, krajnja, posljednja.. Nažalost, to neće ni tužioci i neki drugi da shvate, a posebno mediji sa bombastičnim objavama i naslovima”, smatra Vučinić.

Time se, ukazuje on, ulazi u zonu direktnog uticaja na ulogu tužilaštva ili suda.

” Došli smo do toga da pojedini mediji potvrđuju i produžuju pritvor, jer se iste te sudije boje da ne budu izbrljani u medijima ako ne produže ili odrede pritvor, kako to javnost „očekuje“. U tom kontekstu često je kršenje prezumpcije nevinosti ili pogrešno tumačenje objava Skaj komunikacija”, zaključuje profesor Vučinić.

Slučaj pritvorenog tužioca Saše Čađenovića

Specijalni tužilac Saša Čađenović uhapšen je 9. decembra 2022. godine. Optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva se tereti da je postao pripadnik kavačkog klana. Iako je optužnica potvrđena, Čađenović se, koji je odveden u Spuž sa radnog mjesta, i dalje nalazi u pritvoru.

O tom slučaju je, aprila ove godine u razgovoru za Pobjedu, opširno govorio nekadašnji glavni specijalni tužilac za organizovani kriminal Milivoje Katnić. 

On je tada u razgovoru za naš list istakao da je, dok je rukovodio timom Specijalnog tužilaštva, protiv pripadnika takozvanog kavačkog klana podignuto 14 optužnica protiv 94 lica. Istovremeno je, istakao je Katnić, donijeto je i šest naredbi o sprovođenju istrage protiv 46 osoba koje su, do stepena osnovane sumnje, pripadnici tog klana.

” Da li je još neko neđe u Crnoj Gori, regionu pa i u Evropi, ostvario ovakve rezultate? Ne! U 95 odsto slučajeva, istrage i optužnice je podigao i slučajeve vodio specijalni tužilac Saša Čađenović. Koji je sada okrivljeni da je član kavačkog klana”, kazao je Katnić.

On ističe da je apsurdno što se Čađenoviću stavlja na teret da je postao član kavačkog klana i navodi se u optužnici da je navodno prihvatio da, kao specijalni tužilac, ne goni pripadnike ovog klana i ne preduzima radnje iz svoje nadležnosti koje bi dovele do njihovog optuženja.

Samo nekoliko podataka, u vezi predmeta Belivuk i Miljković koji je pominjan na Odboru, govore o apsurdnosti tih optužbi. Viši sud u Podgorici u decembru 2022. godine je potvrdio optužnicu specijalnog tužioca Saše Čađenovića vezano za otmicu i ubistvo Milete Radulovića zvanog ,,Kapetan“. Optužnica je teretila Veljka Belivuka, Marka Miljkovića, Nebojšu Jankovića i Ratka Živkovića, sve srpske državljane, da su zločin uradili u sadejstvu sa državljanima Crne Gore, istaknutim članovima kavačkog klana. Dakle: Radojem Zvicerom, Slobodanom Kašćelanom, Radojem Živkovićem, Milanom Vujotićem, Draganom Kneževićem, Duškom Roganovićem, Milošem Radonjićem i Vladimirom Vučkovićem.

Saša Čađenović (Pobjeda)

Ovo su sve istaknuti članovi kriminalne organizacije – kavčani, među kojima je i njihov vođa, do stepena osnovane sumnje, Radoje Zvicer. Od koga je, po naredbi za sprovođenje istrage, specijalni tužilac Saša Čađenović – primao naredbe i uputstva! Sad da rezimiramo: sve ove istaknute članove organizovane kriminalne grupe, među kojima su Kašćelan i Zvicer, optužio je Saša Čađenović, i predložio kaznu do 40 godina, što je najveća zaprijećena kazna zatvorom u našem zakonodavstvu.

Sad javno pitam i molim čitaoce Pobjede i crnogorsku javnost da se duboko zamisle nad sudbinom Saše Čađenovića i da pronađu neki sličan slučaj u svijetu – da tužiocu vođa klana daje uputstva, a da ih tužilac optuži za najstrožu zaprijećenu kaznu zatvora – javno je, na stranicama Pobjede, govorio Katnić.

Njegove riječi nijesu imale odjeka: Saša Čađenović je još u pritvoru pod optužbom da je bio pripadnik klana čije je članove procesuirao pred sudom!?