U Crnoj Gori sve što je vezano za tradiciju i običaje ima veliki značaj među građanstvom, ma koliko ti običaji nekad bili opasni. Od mladih dana ili malih nogu kako kažu, nije čudno čuti da se djeci daje da malo “gucnu” alkohola jer je to tradicionalno, a i po mišljenju mase zdravo.To ide do te mjere da roditelji čak i trljaju bebama desni kad im rastu zubi, nesvjesni posljedica koje takav postupak može imati.

Kako je tradicija za mnoge jako bitna, neki običaji su i dan danas prisutni među populacijom, poput nazdravljanja maloljetnih osoba alkoholom, iako to u daljem životnom razvoju ima ozbiljne posljedice.

Ajde na nazdravimo, od jedne čašice neće ti biti ništa i slična nagovaranja na jedan naizgled bezazlen način uvode, pogotovo mlađe osobe, u svijet alkohola koji mnogima postane svakodnevnica u toku života.

Jer kakva bi to svadba bila ukoliko se dobro ne zalije alkoholom ili sahrana u kojoj se pokojniku za dušu ne pije.

Rečenice pravdanja da su na taj način naši preci funkcionisali su sve samo ne ispravne, jer ukazuju na odsustvo informisanosti i opasnog neznanja i svjesnosti mogućeg problema.

Marković objašnjava da smo nesvjesni da nas alkohol zapravo otuđuje od života.

“Alkohol koristimo prilikom proslave uspjeha, pijemo kada se neko rodi ali i kada neko umre za “pokoj duše”, pijemo za povećavanja zadovoljstva u jelu ali i za povećavanje zadovoljstva u životu nesvjesni da nas alkohol otuđuje od života i biva opasni eksapizam u službi dezinhibiranih impulsa i pulzija”, objašnjava Marković.

Marković kaže da su veze između tradicije i ispijanja alkohola toliko velike da se i u tradicionalnoj medicini alkohol koristi kao analgetik ili antiseptik.

Zloupotreba alkohola kod mladih je u porastu

Zloupotreba alkohola pogotovo kod mladje populacije sve češće je u porastu, neki od podataka govore da većina mladih već do svoje 17 godine proba alkohol.

“Kako je adolescencija period pobune kada različite pihološke i fizičke promjene bivaju praćenje snaznim ojećanjem nesigurnosti zamaskiranim omnipotentnim egom , adolescenti nerijetko pokušavaju da ove nesigurnosti i preispotivanja vlastitog identiteta „olakšaju“ konzumiranjem alkohola”, kaže Marković, i dodaje da najćešće pod uticajem vršnjačke grupe kojoj žele da se prilagode uz praktično performativno ajde samo jednu čašicu.

“Alkohol i esperimentisanje njime ne vodi nžzno u alkoholizam, ali pripito stanje je uvijek izvor potencijalnog rizičnog ponašanja”, pojašnjava Marković.

Konzumacijom alkohola, prema njegovim riječima, mogu nastati kobne nesreće kao što su saobraćajne nesreće, lako stupanje u nepromisljenje i rizične seksualne odnose , tuče i brojna vandalska ponašanja.

Alkohol na više načine i više nivoa kreira probleme u društvu, poput razaranja porodice.

“Alkoholizam odnosno osoba koja upotrebljava alkohol znatno utiče na dinamiku i kvalitet odnosa u porodici kao i na psihičko i mentalno zdravlje njenih članova ali i na društvo uopšte”, objašnjava Marković i dodaje da se alkoholičarski brak prepoznaje kao odnos partnera alkoholičara/ke i nealkoholičara/ke dok je alkoholičarska porodica ona porodica u kojoj djeca zive u domaćinstvu sa osobom/ma koje konzumiraju alkohol.

“Kada alkoholisanost ne bi imala nikakve posljedice u porodici, kada ne bi ugrožavala njenu strukturu, kada alkoholičar ne bi bio to što jeste, onda alkoholizam ne bi bio problem”, kaže Marković.

No, alkoholizam jeste problem koji razara i sve se više širi, kaže on i navodi da je jedan od razloga leži u činjenici da je alkohol lako dostupan i drustveno prihvatljiv.

“Magična” moć alkohola krije se u činjenici da brzo i lako mijenja sliku stvarnosti, pojačava ili oslabljuje određena osjecanja, čini doživljaje drugačijim.

Alkohol uništava skoro sve organa alkoholičara, utiče direktno na mozak i stvara psihičke posljedice

“Alkohol u organizmu vremenom napada skoro sve organe alkoholičara,kaže Marković i dodaje da naročito stradaju srce, jetra i nervni sistem.

“Tjelesne posljedice alkoholizma su brojne, a mogu se manifestovati kao: podbulost, crvenilo lica, zakrvavljene oči, katar jednjaka, gastritis, čir želuca, ciroza jetre, oštećenja srca, krvnih sudova, centralnog nervnog sistema i perifernih nervnih vlakana i drugi, objašnjava Master psihologije Marković i ističe da je alkohol psihoaktivna supstanca, što znači da djeluje direktno na mozak osobe koja ga pije, stvarajući joj psihičke posljedice alkoholizma.

Marković navodi da se psihičke posljedice alkohola mogu manifestovati kao:

poremećaji psihičkih funkcija, pad kocentracije; česte i nagle promene raspoloženja; smanjenje volje; alkohol je najcesce povezan i sa klinickom depresijom ,nezainteresovanost za život
Promjene karaktera, ličnosti i alkoholičarsko ponašanje
psihotični poremećaji – alkoholna ludila, spadaju u najteže psihičke posledice alkoholizma. Postoje u više oblika: patološko napito stanje; delirijum tremens; Korsakovljeva psihoza; alkoholna demencija; alkoholna patološka ljubomora; alkoholna halucinoza i alkoholna padavica – epilepsija.

Svaka prekomjerna konzumacija alkohola sobom nosi neku posljedicu, bilo po zdravlje, bilo po porodicu i te posljedice načalost nekad mogu biti kobne.

Nije strano da se u Crnoj Gori veliki broj vozača ne obazire na zakone koji jasno propisuju zabranu upravljanja automobilom nakon konzumiranja alkohola. Ta činjenica ukazuje na odstustvo odgovornosti prije svega prema sebi, a onda i prema ostalim učesnicima u saobraćaji i sobom nosi posljedice tragičnih saobraćajnih nesreća.

Nesvjesni sm , kako kaže Marković, činjenice da alkohol negativno djeluje na vozača, time što mu:
produžava vrijeme reakcija (najčešće kočenja); sužava vidno polje, daje mu osjećaj svemoći za volanom, pa zato on često vozi riskantno, što prečesto direktno ima tragične posljedice.

Nažalost u Crnoj Gori konzumacija alkohola se shvaća olako i većina ljudi ne prepoznaje problem. Zbog tradicionalnih vrijednosti koje se njeguju mladi isuviše rano počinju sa konzumacijom ispjunavajući tradicionalne zablude poput onih da veselja i tuge nema bez alkohola.

No, ni sreću ni tugu neće naći, ni utopiti na dnu čaše. Tu se nalazi bezdan iz kog rijetki nađu put.