Video
“Mogućnost diskrecione odluke ministra da bira i razrješava direktore javnih ustanova, na što CGO deceniju unazad ukazuje, obesmišljava transparentne procedure, svrhu tročlane komisije za izbor kandidata, nastavničko vijeće i druge resurse koji se pri zapošljavanju i izboru direktora/ki aktiviraju, jer su te odluke često zakonski sporne. Taj problem je vrhunac dostigao u vrijeme mandata bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić”, istakla je Kaluđerović.
CGO je, kako je kazala, uradio analizu transparentnosti procedura zapošljavanja direktora/ki javnih ustanova obrazovanja i vaspitanja u Crnoj Gori od 1. januara do 31. decembra 2021. godine.
“Za potrebe istaživanja, upućena su 243 zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama ustanovama čije rukovodioce, shodno zakonu, bira i razrješava ministar prosvjete. Podaci ukazuju da od 243 ustanove samo u njih 20 u 2021. godini nije bilo razrješenja direktora/ki. Razrješenja su sprovedena u 158 od 169 osnovnih škola, u 40 od 47 ustanova srednjeg obrazovanja, i u 25 od 27 ostalih javnih ustanova u koje spadaju vrtići, obrazovni, resursni centri i domovi učenika i studenata”, naglasila je Kaluđerović.
Podsjeća da izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, iz juna 2021.godine, poslužile su, ukazala je, kao osnov za kontroverznu smjenu direktora/ki u preko 200 javnih ustanova obrazovanja.
“Kako je ovome prethodila promjena višedecenijske vlasti u Crnoj Gori, primjetna je bila namjera tadašnje resorne ministarke Vesne Bratić da se smijene direktori/ke tih ustanova samo zato što ih je imenovala prethodna vlast, a bez ikakve pojedinačne procjene njihovog rada. To je vodilo pokretanju približno 157 sudskih postupaka od strane razriješenih direktora/ki koji su cijenili da su oštećeni a, po podacima CGO-a, do sada je preko 25 prvostepenih sudskih odluka u korist oštećenih, sa tendencijom da se, shodno uspostavljenoj sudskoj praksi, svi ti sporovi, proistekli iz nezakonitog i nestransparentnog procesa razrješenja, okončaju u korist smijenjenih direktora/ki”, navodi viša pravna savjetnica u CGO.
Iz dostupne dokumentacije se, dodaje ona, zaključuje da su “vršioci dužnosti direktora/ki većine javnih obrazovnih ustanova imenovani 12. jula 2021. i to na period od šest mjeseci, a oglasi su raspisivani tek u novembru i decembru 2021.”
Pojašnjava da se na konkurs, uglavnom, prijavljivalo dvoje ili više kandidata, ali u većini slučajeva imamo izbor v.d. direktora/ke umjesto izbora direktora po konkursu a što je, kaže Kaluđerović, nezakonito.
Dodatno, dalje navodi, da i iz nekih dostupnih odluka kojima nije izvršen izbor, a koje je u 2021. donijela Bratić,” konstatuju se kontradiktornosti i sporan zakonski osnov”.
“Na primjer, jednoj osnovnoj školi dostavljena je odluka Ministarstva od 12.04.2021. kojom je utvrđeno da se ne vrši izbor za direktora te ustanove po konkursu objavljenom 03.02.2022. iako su se prijavila četiri kandidata koji su ispunjavali opšte uslove propisane zakonom, što potvrđuje i Ministarstvo. Međutim, Ministarstvo dalje navodi da programi razvoja ustanove koji su dostavili ne sadrže neke kriterijume, bez preciziranja o čemu se radi, ali uz ocjenu da su oni neophodni da bi kandidati mogli biti izabrani. Odluka ne sadrži ni smjernice o tome šta je to precizan program, niti je data bodovna lista o kvalitetu programa kandidata”, pojasnila je ona.
S druge strane, ističe Kaluđerović, postoji i odluka ministarke Bratić za jednu školu da “nijedan od šest kandidata nije dovoljno dobar da bude izabran za direktora ustanove iako su tri od šest, u konkretnom slučaju, zadovoljili zakonske uslove da budu izabrani, a jedan je imenovan i za vršioca dužnosti”.
“I ta odluka sadrži kontradiktorne stavove u obrazloženju, jer u njoj stoji da je svih šest kandidata ispunjavalo opšte uslove Zakona o radu i posebne uslove propisane članom 78 stav 2 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju. No, obrazloženje ne daje precizne razloge zašto onda kandidat koji je izabran za v.d. nije izabran za direktora, a nema ni obrazloženja nedostataka nijedne kandidature”, saopštila je viša pravna savjetnica u CGO.
Prema njenim riječima, nalazi CGO-a ukazuju da su javne obrazovne ustanove bile transparentne prilikom oglašavanja ili poništenja javnih konkursa za direktore/ke i da je, naglašava, dovoljno vremena ostavljeno zainteresovanima za prijavu, pa su u tom dijelu poštovane zakonske procedure i dobre prakse. Transparentnost procesa zapošljavanja direktora/ki prestaje, naglašava Kaluđerović, kada Ministarstvo preuzme dio obaveza iz svoje nadležnosti.
“Dodatno, rad tročlane Komisije za obavljanje usmenih intervjua i razmatranje priloženih programa razvoja ustanove za izbor direktora/ki javne ustanove nije transparentan, jer nema javno dostupnih smjernica/pravila o njenom radu, informacija o njenom sastavu i referenci članova, niti izvještaja ili preporuka o kandidatima i odluka koje su podnosili ministarki u 2021, kao ni da li su preduzete zakonske mjere za sprječavanje sukoba interesa članova komisije u odnosu na kandidate koje ispituju. To sve ograničava validnu eksternu procjenu (ne)pristrasnosti rada ove komisije”, rekla je viša pravna savjetnica u CGO.
Dokumentacija, dodaje, ukazuje da ni kriterijum koji podrazumijeva da najbolje rangiran kandidat/kinja dobije posao u praksi nije ispunjen ili je samo djelimično ispunjen.
“Naime, odluke i rješenja o imenovanjima rukovodilaca/direktora obrazovno-vaspitnih ustanova, čija bi obrazloženja trebalo da sadrže podatke o prijavljenim kandidatima i razlozima izbora određenog kandidata, nijesu javno objavljeni, a oni do kojih je CGO došao ukazuju da data obrazloženja tih odluka nijesu sadržajna niti da li je imenovano lice zaista i najbolje rangirani kandidat”, dodaje Kaluđerović.
I Prosvjetna inspekcija je, istakla je ona, u svojim nalazima, po prijavi oko izbora v.d. direktora dijela ustanova, “utvrdila da pojedini imenovani vršioci dužnosti ne ispunjavaju zakonske uslove iz člana 78 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju da budu rukovodioci”, a ipak ih je, dodaje, ministarka prosvjete u 2021. imenovala na tu poziciju.
“Tako, na primjer, pojedini imenovani kandidati nijesu imali odgovarajuću stručnu spremu odnosno 240 ECTS kredita ili su imali manje od sedam godina radnog iskustva u nastavi, ili nijesu predavali neki od obaveznih ili izbornih predmeta u ustanovi, niti su bili stručni saradnici, kako je to Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju predviđeno”, rekla je Kaluđerović.
CGO apeluje na Ministarstvo prosvjete da učini proceduru zapošljavanja direktora/ki ovih ustanova transparentnom od dana raspisivanja oglasa do donošenja odluke o izboru, te da osiguraju mehanizme kako bi procedure izbora tih direktora/ki bile bez selektivnog pristupa, pristrasnosti i diskriminacije.
“Uz to, Ministarstvo bi moralo donijeti akt kojim se regulišu kriterijumi i procedure rada Komisije, ali i inicirati izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju u dijelu da izbor i razrješenje direktora/ki javne obrazovne ustanove ne bude u nadležnosti ministra, već školskog odbora. Dodatno, Ministarstvo treba da bude proaktivnije u objavljivanju podataka na sajtu, a posebno oko izvještaja o kandidatima i odluka o imenovanjima direktora, kao i da naloži obrazovnim ustanovama da na svojim sajtovima objavljuju oglase za zapošljavanje, akte i podatke koji su od značaja za interese trećih lica”, smatra Kaluđerović.
Uz to, CGO, navela je, preporučuje da odluke o izboru kandidata za direktore javnih ustanove koje donosi ministar treba da budu sadržajnije i da uključe detaljne razloge, uz bodovnu listu, čime se dokazuje da je izabran najbolji kandidat.
Preporučeno
“CGO cijeni i da je neophodno ozbiljno preispitati sve odluke bivše ministarke Bratić o izabranim direktorima i v.d. direktorima u 2021. godini, jer iste obiluju brojnim kontradiktornostima, i shodno tome pokrenuti utvrđivanje odgovornosti ministarke i njenih saradnika zbog zloupotrebe službenog položaja. Takođe, morali bi se uspostaviti efikasniji mehanizmi utvrđivanja odgovornosti zbog kršenja zakona usljed imenovanja za v.d direktora/ki onih lica koja ne ispunjavaju zakonske uslove za poziciju rukovodioca javne obrazovne ustanove, a takav sistem bi trebalo utvrditi i za zaposlene u Ministarstvu ukoliko verifikuju kandidature koje ne ispunjavaju osnovne i posebne zakonske uslove za poziciju direktora/ku javne ustanove”, zaključila je Kaluđerović.
