Video
“Predlog Zakona o visokom obrazovanju, koji je Vlada usvojila, konačno uvodi fleksibilan model studiranja, koji će omogućiti studentima da studiraju ono što žele i na način zaokruživanja završetka studija u okvirima koji žele – tri, četiri ili više godina. To je ključna reformska intervencija koja usklađuje sistem visokog obrazovanja sa tržištem rada i rješava problem višegodišnje neprilagođenosti modelu 3+2, zbog čega su generacije studenata bile u nepovoljnom položaju, a ovo pitanje je dodatno dobilo na značaju najavom studenata o obustavi nastave”, kazala je Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u ovoj NVO.
Podsjeća da je dosadašnji model predviđao je isključivo trogodišnje osnovne studije (Bachelor), dok se sada daje mogućnost izbora fakultetima da li će osnovne studije trajati tri (180 ECTS) ili četiri (240 ECTS) godine, kao i da li će im master studije biti 60 ili 120 kredita.
“To znači i da Univerzitet Crne Gore (UCG) sada mora jasno definisati koje studijske programe organizuje kao trogodišnje, a koje četvorogodišnje”, ističe Kaluđerović.
Pozdravlja i uvođenje programa saradnje sa poslodavcima, što povezuje teoriju i praksu i može imati podsticajan efekat na zapošljivost mladih.
CGO žali što nije usvojena naša sugestija da resorno ministarstvo preuzme odgovornost za nastavak studija u slučaju ukidanja programa ili ustanove, kako bi se zatečenim studentima omogućio završetak studija u roku određenom aktom o ukidanju studijskog programa, a koji ne može biti kraći od roka utvrđenog zakonom za završetak studija.
“Nažalost, propušta se i prilika da se UCG demokratizuje jer je ignorisan prijedlog CGO-a da Senat UCG bira i imenuje rektora, kao recimo u susjednoj Hrvatskoj, članici EU, već izbor rektora ostaje u nadležnosti Upravnog odbora, a senat UCG samo predlaže kandidata. Takav centralizovan sistem je već pokazao loše posljedice po razvoj kritičke akademske svijesti na UCG. Veoma je neobično i što Vlada ne ograničava broj mandata za prorektora, jer bi logično bilo da to bude kao u slučaju rektora (dva mandata), i otvara se pitanje koji je to prorektor toliko značajan da mu to bude vječna pozicija”, dodaje Kaluđerović.
Predlog Zakona, dodaje ona, nije predvidio ni da akademsko osoblje sa akademskim zvanjem nakon penzionisanja ili raskida ugovora zadržava stečeno akademsko zvanje, izuzev u slučaju redovnog profesora, što je ograničavajuća a stvara i nejednakost.
“Takođe, septembarski rok za polaganje ispita je u koliziji sa početkom nove studijske godine, što može dovesti studente u nepovoljan položaj, imajući u vidu da studijska godina počinje 1. septembra”, ističe Kaluđerović.
Iako postoji poseban Zakona o akademskom integritetu, vrlo je važno, kaže Kaluđerović, i da Zakon o visokom obrazovanju prepozna odgovornost akademskog osoblja koje krši pravila Etičkog kodeksa, uključujući sankcije i obavezu evidentiranja tih povreda prilikom odlučivanja za izbor u zvanje, a to pitanje je ignorisano.
“Sukob interesa se samo pominje kod komisija za (re)akreditaciju i prigovore, gdje se predviđa da njeni članovi ne smiju biti u sukobu interesa u smislu zakona kojim se uređuje sprječavanje korupcije. No, nema ni riječi o sukobu interesa u procesu zapošljavanja na visokoškolskim ustanovama, a brojni su primjeri „nasljednih“ katedri na fakultetima”, navodi Kaluđerović.
Kako je dodala, ozbiljna zamjerka Predloga zakona odnosi se na normiranje Savjeta za visoko obrazovanje, gdje se okvir članova definiše bez javnosti, kriterijuma i jednakih šansi, što ostavlja prostor za percepciju da se Savjet formira zatvoreno i po političkom ključu.
“Nedostaju transparentnost i participativnost u izboru članova – navodi se samo da dolaze iz „reda akademskog osoblja“, bez uslova poput naučnog zvanja, referenci, međunarodnog iskustva ili etičkih standarda. Nejasno je i ko predlaže članove, odnosno koje tijelo UCG predlaže njih pet. Posebno je problematično što su dva člana unaprijed definisana po funkciji (predsjednik Savjeta za naučnoistraživačku djelatnost i rukovodilac organizacione jedinice Ministarstva za visoko obrazovanje), čime se faktički „rezervišu“ mjesta za određene ljude i isključuje mogućnost inkluzivnog rješenja. Takođe, u sastavu Savjeta za visoko obrazovanje, od predviđenih 11 članova, nema predstavnika civilnog sektora, međunarodnih eksperata ili sindikata zapošljenih u visokom obrazovanju, što bi obogatilo Savjet različitim perspektivama. Slično je i sa sastavom Savjeta Agencije za obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja”, dodaje Kaluđerović.
CGO podvlači da studenti ne smiju biti taoci političkih ili administrativnih kašnjenja, jer je donošenje ovog zakona u njihovom interesu i interesu razvoja visokog obrazovanja u Crnoj Gori.
Preporučeno
” Zato pozivamo UCG i sve visokoškolske ustanove da se javno oglase i zatraže od Skupštine Crne Gore hitno usvajanje Predloga, ali i poslanike da kroz određene amandmane pokušaju ovaj tekst unaprijediti u dijelovima na koje smo ukazali”, poručuje Kaluđerović.
