Kaluđerović: Platforme će plaćati zaštitu djece, „Amber Alert“ reaguje za deset sekundi

Poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović u intervjuu za Pobjedu govori o dvije ključne teme za koje je u posljednjih pola godine dobila zeleno svjetlo kolega i iz vlasti i iz opozicije na parlamentarnim radnim grupama. Riječ je o zakonskoj zaštiti djece od opasnosti na društvenim mrežama, te uspostavljanju sistema „Amber Alert“ za brzo obavještavanje javnosti, a zakonske odredbe koje bi to regulisale uskoro bi trebalo da stignu u plenum.

Konkretno, konačnu verziju Prijedloga zakona o zaštiti djece u digitalnom okruženju nedavno je predala u skupštinsku proceduru.

– Vjerujem da država može stati između djeteta i opasnosti koje vrebaju iza ekrana – poručila je ona.

Predloženim zakonom trebalo bi zabraniti manipulativne i seksualizovane sadržaje i agresivne algoritamske preporuke, uz borbu protiv internet predatora i kriminalnih grupa koje mreže koriste za vrbovanje mladih. Kao potvrdu da je ovo pitanje i evropski prioritet, navodi nedavno usvojeni „EU Kids Act“ kojim se predviđa da djeca mlađa od 13 godina nemaju pristup mrežama, dok bi od 15. godine mogla samostalno da ih koriste pod posebnim uslovima.

Istovremeno, Kaluđerović upozorava da provjera uzrasta ne smije dovesti do pretjeranog nadzora niti masovnog prikupljanja biometrijskih i identifikacionih podataka.

– Zaštita djece i zaštita njihove privatnosti moraju ići zajedno – dodala je.

Govoreći o sistemu „Amber Alert“, navodi da su kod nestanka ili otmice djeteta prvi minuti presudni, jer brže obavještavanje javnosti povećava mogućnost da ono bude pronađeno prije nego što bude premješteno ili odvedeno van države. Sistem bi se koristio i u slučajevima vremenskih nepogoda, ali i ozbiljnih bezbjednosnih prijetnji.

– Kada nestane dijete, bukvalno svaka sekunda odlučuje – ukazala je sagovornica Pobjede.

Ona očekuje skoro formiranje radne grupe predstavnika nadležnih ministarstava, regulatornih tijela, medija i telekomunikacionih operatora, uz podršku Međunarodne telekomunikacione unije (ITU) i Svjetske banke (WB).

– Pravni okvir, međunarodna podrška i tehnologija su tu, sada je sve na operativnoj brzini i odgovornosti izvršne vlasti – zaključila je Kaluđerović za naš list.

Početkom godine predložili ste zabranu društvenih mreža za djecu mlađu od 13 godina, dok bi ih djeca od 13 do 16 koristila uz saglasnost roditelja. Očekujete li skoro usvajanje prijedloga i na osnovu kojih stručnih procjena su određene te starosne granice?

KALUĐEROVIĆ: Djeca danas odrastaju uz internet, a „pametni telefoni“ postali su dio svakodnevice. Naravno, to ima svoje dobre odlike i mogućnosti, ali i ozbiljne rizike koje djeca ne mogu uvijek sama da prepoznaju: od vršnjačkog nasilja, manipulacije i neprikladnog sadržaja, do nepoznatih osoba, zloupotrebe fotografija i uticaja algoritama i vještačke inteligencije. Roditelji razgovaraju sa djecom i prate šta rade, ali nije realno očekivati da im non-stop „vise nad glavom“. Zato je važno da se povežemo, pomognemo, aktiviramo i nastupimo kao zajednica. Vjerujem da država može stati između djeteta i opasnosti koje vrebaju iza ekrana, a takva ideja hvata veliki zalet u Evropi i svijetu. Bezbjednost djece u školi, na ulici ili u parku, važna je koliko i zaštita u digitalnom prostoru.

Mladi u prosjeku provode više od sedam sati dnevno na internetu, a svako četvrto dijete pokazuje znakove zavisnosti od pametnih telefona.

Kod nas u Crnoj Gori, svako treće dijete je iskusilo digitalno nasilje, a skoro polovina je bila izložena uznemirujućem ili seksualnom sadržaju.

Kad je u pitanju Prijedlog zakona, konačnu verziju o zaštiti djece u digitalnom okruženju sam predala u skupštinsku proceduru i očekujem ga uskoro na dnevnom redu. Sadržaj zakona predviđa da djeca mlađa od 13 godina ne koriste društvene mreže, dok je za uzrast od 13 do 16 godina predviđena obavezna saglasnost roditelja. Razmatran je starosni limit i bila sam bliska ideji da predložim strože granice, ali sam ih na kraju uskladila sa evropskim standardima i smjernicama Rezolucije Evropskog parlamenta. Evropska komisija je nedavno predstavila i EU Kids Act, kojim se predviđa da djeca mlađa od 13 godina nemaju pristup mrežama, dok bi od 15. godine mogla samostalno da ih koriste. To je važna vijest koja potvrđuje da je Evropa ovo pitanje podigla na najviši nivo, a za mene potvrda da se krećemo u dobrom smjeru.

Pored ograničenja upotrebe, tu je i zabrana „deepfake“ materijala, lažnih fotografija i video-snimaka sa neprikladnim sadržajem gdje se zloupotrebljavaju likovi djece. Namjera je da zabranimo manipulativne i seksualizovane sadržaje, kao i agresivne algoritamske preporuke. Ovo je i direktna borba protiv internet predatora koji se lažno predstavljaju i uvlače ih u ucjene intimnim snimcima.

Društvene mreže danas služe i kriminalnim grupama za vrbovanje mladih, zbog čega bilježimo alarmantan porast broja maloljetnika koji izvršavaju najteža krivična djela. Dakle, krajnje je vrijeme da reagujemo, da se postavimo odgovorno i pametno, da zaštitimo našu djecu i budućnost od ovih izazova koji direktno i dugoročno mogu da ih ugroze.

Smatrate li realnom mogućnošću da se prilikom provjere uzrasta korisnika ne ugrožavaju privatnost i lični podaci djece?

KALUĐEROVIĆ: To je tema o kojoj se razgovara i na globalnom nivou. Savremena rješenja omogućavaju uspostavljanje pouzdanih mehanizama provjere uzrasta uz visok nivo zaštite privatnosti, ali apsolutna tehnološka zaštita za sada ne postoji.

Ključna je razlika između potvrđivanja starosti korisnika i utvrđivanja njegovog identiteta. Društvena mreža ne mora znati ime, prezime, adresu ili datum rođenja djeteta da bi utvrdila ispunjava li ono propisani starosni uslov. Upravo na tom principu počivaju evropska rješenja za provjeru uzrasta, uključujući tehnologije zasnovane na kriptografskim dokazima, koje omogućavaju da platforma dobije samo informaciju da li korisnik ispunjava određeni starosni uslov, bez pristupa njegovim identifikacionim podacima. Takav pristup podržava i Rezolucija Evropskog parlamenta o zaštiti maloljetnika na internetu.

Da li je moguće spriječiti zaobilaženje ograničenja putem lažnih profila i zaštitnih VPN servisa?

KALUĐEROVIĆ: Ako Crna Gora uvede ograničenje pristupa društvenim mrežama koje se tehnički primjenjuje na osnovu geografske lokacije korisnika, dijete bi moglo pokušati da ga zaobiđe povezivanjem preko VPN servera u državi u kojoj takvo ograničenje ne postoji.

Postoji suštinska razlika između prikrivanja geografske lokacije i dokazivanja uzrasta. VPN može promijeniti IP adresu koju platforma vidi, ali ne može promijeniti stvarnu starost korisnika niti samostalno obezbijediti vjerodostojan dokaz da dijete ima 16 godina ako zapravo ima 12. Zato se djelotvoran sistem kontrole ne smije zasnivati isključivo na IP adresama ili datumu rođenja koji korisnik sam unese prilikom registracije.

Naravno, ostaju mogućnosti korišćenja lažnih profila, tuđih naloga i identifikacionih podataka. Zbog toga je potrebno uspostaviti višeslojni sistem zaštite koji objedinjuje pouzdanu provjeru uzrasta, odgovarajuće mehanizme roditeljske saglasnosti, odgovornost digitalnih platformi i nezavisan regulatorni nadzor.

Takođe, u svemu ovome moramo povesti računa da pokušaji sprečavanja zloupotreba ne dovedu do pretjeranog nadzora nad djecom ili masovnog prikupljanja njihovih biometrijskih i identifikacionih podataka. To bi bio skoro pa totalitaristički pristup. Zato je neophodno da temi pristupimo maksimalno posvećeno dok ne dođemo do optimalnih rješenja koja će biti u najboljem interesu djece i porodica. Ne bi bilo opravdano ni generalno zabranjivati VPN servise, budući da oni imaju legitimnu i značajnu ulogu u zaštiti privatnosti i bezbjednosti elektronskih komunikacija.

Suština djelotvorne regulacije nije u obećanju da će svaki pokušaj zaobilaženja ograničenja biti spriječen, već u uspostavljanju sistema koji takve pokušaje znatno otežava, smanjuje izloženost djece rizicima i obavezuje digitalne platforme da preuzmu odgovornost za bezbjednost najmlađih korisnika. Zaštita djece i zaštita njihove privatnosti moraju ići zajedno. To je dio istog paketa, jer je cilj zajednički.

Ima li Crna Gora dovoljno novca, stručnog kadra i tehničkih kapaciteta za sprovođenje ovog zakona?

KALUĐEROVIĆ: Bez namjere da zvučim pretenciozno, kada govorimo o novcu – moramo ga imati, u smislu: za šta ćemo imati i u šta ćemo ulagati ako ne u ideje i projekte čiji je cilj bezbjednost najmlađih. Međutim, realno gledano i po pitanju stručnog kadra, tehničkih kapaciteta i novca, Crna Gora ne mora, niti ekonomska logika to nalaže, da pravi ove sisteme ispočetka, izmišlja toplu vodu i time se izlaže većim troškovima, naprotiv. Naš plan se u potpunosti oslanja na već provjerene uporedne modele iz Evrope i svijeta, jer je to za sada jedini održiv način.

Zakon je koncipiran tako da tehnički i finansijski teret razvoja sistema prebacuje na same pružaoce usluga, odnosno na globalne digitalne platforme. Država ne kupuje skupe softvere, niti naši službenici moraju da kontrolišu profile građana. Kompanije poput TikToka ili Instagrama su te koje moraju o svom trošku da tehnički prilagode svoje aplikacije crnogorskom tržištu. Riječju, ako žele da posluju kod nas i ostvaruju profit od naših građana, moraće da implementiraju sisteme zaštite i roditeljsku autorizaciju, baš kao što to već rade u naprednim evropskim zemljama.

Pitanje stručnog kadra rješavamo kroz institucije koje već imamo, a koje se ionako moraju usklađivati sa evropskim standardima i krovnim Aktom o digitalnim uslugama (DSA). Svjesni smo izazova u javnom sektoru i opterećenosti administracije. Međutim, uporedna praksa drugih manjih evropskih država pokazuje da nam za nadzor nijesu potrebni novi resursi u smislu razvoja sopstvenih metodologija od nule. Naši nadzorni organi će preuzeti i primjenjivati gotove tehničke alate, standarde i direktnu stručnu podršku krovnih evropskih regulatornih tijela s kojima se ovim zakonom uvezujemo, a u sam proces su već uključeni naši eksperti za sajber bezbjednost i IT stručnjaci.

Nakon više od dvije godine od Vaše inicijative, nadležni skupštinski odbor podržao je i amandman kojim se stvara pravni osnov za „Amber Alert“. Očekujete li podršku opozicije i politički konsenzus o ovom pitanju?

KALUĐEROVIĆ: „Amber Alert“ i Sistem ranog upozoravanja javnosti je mehanizam koji u najkritičnijim trenucima može da spasi živote. U slučaju ozbiljne opasnosti, na mobilnim telefonima građana koji se nalaze na ugroženom području automatski se pojavljuje hitno upozorenje, praćeno posebnim zvučnim signalom i vibracijom, čak i kada je telefon podešen na tihi režim. Poruka jasno objašnjava šta se događa, šta građani treba da urade i gdje mogu pronaći dodatne informacije. Isto se dešava sa svim TV ekranima i digitalnim bilbordima – prekida se redovno emitovanje i pojavljuje se poruka u vidu fotografije, informacija i uputstava, odnosno u roku od desetak sekundi alarmira se javnost.

Prilikom nestanka ili otmice djeteta, vrijeme je najvažniji faktor. Što se javnost prije obavijesti, veće su šanse da dijete bude pronađeno brzo i bezbjedno. Upravo zato „Amber Alert“ postoji: da u prvim, najvažnijim minutima informacija stigne do svih koji mogu pomoći. U slučajevima otmice, cilj je reagovati prije nego što dijete bude odvedeno na drugu lokaciju ili van granica države, kada potraga postaje znatno složenija.

Kao država moramo da pokažemo snagu i spremnost onda kada je to najpotrebnije. Kada nestane dijete, kada prijete poplave ili požari, kada se dogodi zemljotres ili ozbiljna bezbjednosna prijetnja, poput one tragične na Cetinju, u takvim trenucima bukvalno svaka sekunda odlučuje. Ovo je možda jedan mali, ali veoma koristan primjer kako politika može da funkcioniše – kada se udruže institucije, struka i politička odgovornost oko pitanja koja direktno utiču na živote svih nas. Nema sumnje da je ovo pitanje koje zaslužuje najširi konsenzus, i raduju me saglasnost i podrška vlasti i opozicije na ovu temu. Život i bezbjednost na prvom mjestu. Izazova je mnogo, ali je na nama da uradimo sve što možemo u razvijanju logike i sistema zaštite.

Ko bi snosio odgovornost ukoliko, nakon usvajanja pravnog okvira, institucije budu odlagale primjenu ovog sistema?

KALUĐEROVIĆ: Sigurna sam da će nadležne institucije preuzeti svoj dio posla i formirati Radnu grupu koju će činiti predstavnici ministarstava unutrašnjih poslova, odbrane i ekonomskog razvoja, te regulatornih tijela, medija i telekomunikacionih operatora.

U ovom procesu imamo punu podršku Međunarodne telekomunikacione unije (ITU) i Svjetske banke.

Studija izvodljivosti finansirala je upravo ITU, a na njoj su radili vrhunski eksperti. Na osnovu podataka naših institucija, jasno je da imamo sve tehničke predispozicije za ovaj sistem: razvijenu 4G i 5G mrežu, pokrivenost više od 92 odsto teritorije i infrastrukturu koja tehnički omogućava da informacija pronađe građanina u roku kraćem od deset sekundi. Pomenutom studijom su predložena dva scenarija – centralizovani i decentralizovani – a na našoj Vladi je da se opredijeli koja je opcija bolja.

Svjetska banka nam pomaže kroz TAFF, finansijski instrument kojim se jačaju kapaciteti nacionalnih institucija za civilnu zaštitu, i od njih u narednoj fazi očekujemo podršku na ekspertskom nivou, prvenstveno kroz izradu precizne tehničke specifikacije.

Pravni okvir, međunarodna podrška i tehnologija su tu, sada je sve na operativnoj brzini i odgovornosti izvršne vlasti. Imaju našu podršku i očekujemo da što prije počnemo.

Institucije da završe proces i omoguće da sistem zaživi u praksi

Kada očekujete usvajanje amandmana kojim bi se uveo „Amber Alert“ u Crnoj Gori i kada bi sistem mogao postati potpuno operativan?

KALUĐEROVIĆ: Nadam se što prije. Amandman smo usvojili u julu i time smo stvorili potrebni pravni okvir. Sada počinje jednako važan posao – da institucije sprovedu ovaj proces do kraja i omoguće da ovaj sistem zaživi u praksi. Naravno da se svi nadamo da nećemo dolaziti u situaciju da ga aktiviramo. Ali, ako taj trenutak ikada dođe, važno je da budemo spremniji nego ranije, jer osnovni kriterijum neće biti šta smo htjeli, nego će biti važno isključivo šta smo uradili i preduzeli.

Mi smo po pitanju brojnih stvari u izvjesnom smislu inertno društvo. Imali smo manir da se iznenadimo i očekivanim, a kamoli neočekivanim i neželjenim stvarima. Zato, između ostalog, u ovom mandatu dajem jači tempo i ritam djelovanja baš na ovim temama koje nam podižu nivo operativnosti i pripravnosti. Ne sa ciljem da stalno budemo „u grču“, nego, naprotiv, da gradimo što je više moguće bezbjedan ambijent kroz jak sistem.