Video
Kostić smatra da su današnjem lošem imidžu poslodavaca doprinijeli država svojim odnosom, pojedini neodgovorni poslodavci, ali i ostaci kolektivističke svijesti. Ukazuje da bez unapređenja uslova poslovanja preduzeća nema napretka i najavljuje da će se zalagati da poslodavci dobiju adekvatan tretman.
Imajući u vidu da je u Crnoj Gori do sada postojalo samo jedno udruženje, odnosno Unija poslodavaca, na koji način planirate da pozicionirate CUP?
Želimo da udruženje pozicioniramo kao organizaciju koja će raditi na promjeni postojeće negativne percepcije poslodavaca u očima javnosti, od amoralnih vlasnika biznisa, što oni naravno nijesu, ka onome što oni zaista jesu – ključnim nosiocima ekonomskog, a time i ukupnog društvenog progresa. S tim u vezi želimo da obezbijedimo snažniji uticaj od dosadašnjeg na procese koji se tiču uslova poslovanja biznisa, odnosno stvaranja stimulativnog poslovnog ambijenta. Želimo da promijenimo poziciju poslodavca u institucionalnoj strukturi društva od pasivnog objekta ekonomske politike, što ona de fakto danas jeste, ka aktivnoj ulozi subjekta ekonomske politike, čime želimo i formalno da preuzmemo dio odgovornosti koji nam pripada za društveno-ekonomski razvoj. Ako smo već odgovorni za nešto, najmanje što nam pripada jeste da koristimo prava koja nam tim povodom sljeduju. Mi nemamo ambiciju da reformišemo društvo, to nam i ne pripada, ali imamo ambiciju da reformišemo dio institucionalne strukture koja se odnosi na biznis i koja kreira uslove biznisa. U tom smislu želimo da budemo legitimni i legalni učesnik Socijalnog savjeta gdje ćemo ravnopravno, a ne inferiorno, u saradnji sa ostalim učesnicima davati doprinos razvoju privrede i društva. Takođe, bićemo članovi relevantnih međunarodnih organizacija.
Početkom decembra je održana osnivačka skupština CUP-a, da li ste zadovoljni dosadašnjim interesovanjem privrednih društava za učlanjenje?
Moram da kažem da, osim dvadeset renomiranih firmi koje su osnivači već od prvog dana, imamo veliko interesovanje preduzeća. Ono što nam naročito imponuje jeste da nas, kao svoju potencijalnu organizaciju, prepoznaju kako male firme, tako i one koje spadaju među najznačajnije crnogorske kompanije.
Kao jedan od razloga za osnivanje novog udruženja, naveli ste to što su crnogorski poslodavci predstavljeni kao amoralni ljudi željni samo profita. Zbog čega smatrate da javnost ima takvu sliku o njima?
Pogrešnoj percepciji crnogorskih poslodavaca, dijametralno suprotnoj od onoga što su oni zaista, doprinijelo je mnogo faktora i to ne od juče, već kroz dugi niz godina. U tome je država prednjačila svojim odnosom prema poslodavcima. Dosta je tome doprinijela i naša kolektivistička svijest čiji su recidivi i danas snažno prisutni, pa se vjeruje kako poslodavci imaju obavezu prvo prema ostalima, što je naravno pogrešno i neodrživo. Da se razumijemo, lošem imidžu poslodavaca doprinijeli su i pojedini poslodavci svojim postupanjem, ali se njihovo ponašanje ni u kom slučaju ne može generalizovati. Svuda i uvijek ima onih koji ne poštuju regule, ali oni su uvijek u manjini, a sve i da je drugačiji odnos, opet ima neuporedivo više onih koji svojim teškim radom i trudom obezbjeđuju sebi, radnicima i državi egzistenciju i zato, s pravom, najmanje što očekuju jeste uvažavanje, a ne da ih etiketiraju i izjednačavaju sa onim drugim, što ih s pravom ljuti i deprimira. Ako nijeste adekvatno uvaženi za ono što radite, a nijeste već naprotiv, pritom radite kritično važan društveni posao, prirodno je očekivati da budete mnogo manje motivisani za svaki oblik društveno odgovornog i institucionalnog ponašanja. Vrlo je važno iz koje sfere dolazi motivacija, da li je ona iz pozitivne ili negativne sfere. Aktivnost s motivacijom iz negativne sfere je rasipanje društvene energije i resursa, jer da nije tako mi bi pričali o tome kako da usvajamo najbolje svjetske standarde i tražili rješenja za brži ekonomski napredak i bolju saradnju. Ovako, prinuđeni smo da dokazujemo činjenice koje je svako razvijeno društvo usvojilo kao aksiom, a to je da su poslodavci ključan subjekat društva i da im stoga treba pružiti adekvatan tretman.
Na skupštini ste naglasili da CUP ne želi da bude konkurencija Uniji poslodavaca, već partner. Možete li to pojasniti?
Mi nijesmo formirani ni protiv čega, toga ne fali u Crnoj Gori, već smo formirani za saradnju na principima partnerstva i uvažavanja drugih reprezenata, pa i Unije poslodavaca sa neupitnom idejom da više učesnika u predstavljanju interesa poslodavaca može bolje da ih artikuliše. Monopol ni u čemu nije dobar, a naročito u institucionalnom predstavljanju bilo čega, jer tada nužno vodi u personalizaciju institucije, odnosno njenoj deformisanosti. Sve navedeno ćemo, sasvim sam siguran, i uraditi, jer status kvo već davno nije opcija, a naročito u budućnosti to ne treba da bude, ukoliko mislimo da kao privreda i društvo napredujemo. Krajnje je vrijeme da se razumije da nema ekonomskog, a time ni drugog napretka bez unapređenja uslova poslovanja preduzeća, odnosno da se konačno razumije i u skladu s tim saznanjem ponaša, da preduzeća i njihovi vlasnici nijesu objekti ciljeva ekonomske politike ili targeti inspekcijskih organa za namicanje projektovanih prihoda, već subjekti koji čine ugaoni kamen ekonomskog i društvenog napretka. U skladu s tim zalagaćemo se da dobijemo tretman koji nam pripada. To, naravno, moramo da uradimo mi sami, jer niko drugi to neće uraditi za nas. Van svake je sumnje, ukoliko svega toga ne bude, neće biti ni napretka.
Imate rok od godinu da dokažete reprezentativnost udruženja. Na koji način ćete privući članstvo? Da li je s tim u vezi i plan da članarina bude 12 eura godišnje, što je u poređenju sa članarinama UP neuporedivo niži iznos?
Preporučeno
Vjerujemo da ćemo privući članstvo svim ovim što sam naprijed naveo. Poslodavci su svjesni da će ih tržište nagraditi ukoliko tržištu budu isporučivali dobar proizvod, što će reći da ćemo članstvo graditi na našem efikasnom i efektivnom zalaganju i rješavanju problema koji opterećuju poslovanje preduzeća i koji ograničavaju njihovu ekonomsku slobodu. Uklanjanjem barijera biznisu i efektivnim zalaganjem za interese biznisa, vjerujemo da ćemo dobiti povjerenje preduzeća. Neuspjeh nije opcija, jer imamo, kao što sam rekao, interesovanje za uključenje kako velikih, tako i malih kompanija. Konačno, vjerujem da je ovo njihova šansa, a što se članarine tiče, mi na nju gledamo kao na potvrdu članstvu, a ne motivator ili sredstvo finansiranja udruženja. Tržišna je istina, to poslodavci odlično znaju, ako radite za novac on nikada neće doći, ali ako radite za „kupce“ i zadovoljenje njihovih potreba, novac će doći kao prirodna posljedica takvoga odnosa.
