Kukovi i koljena, da budemo ironični, u crnogorskim uslovima stradaju manje nego, recimo – mozak.

Izvori Antene M kažu da je materijal plaćen oko pola miliona eura. I ne samo to, tvrde da je posao sklopljen neposrednom pogodbom, dakle – bez raspisivanja tendera?! Proizvođač i isporučilac opreme je turski NORMED.

Predsjednik Komisije za nabavku materijala je dr Goran Pešić. Članovi Tenderske komisije su dr Marko Borovinić i dr Aleksandar Jušković, svi ortopedi. U tom sastavu Komisija radi od 2021. Riječ dr Borovinića, zbog poznatih porodično-političkih okolnosti, navodno, ima posebnu težinu prilikom odlučivanja?

Izvori Antene M obavijestili su nas da su ljekari iz bolnice u Risnu jednoglasno odlučili da vrate 175 proteza kuka koje su im isporučene. U razgovoru sa našom novinarkom direktor bolnice u Risnu dr Vladimir Popović potvrđuje da su dobili “oko 150 proteza turskog proizvođača”. Dodaje da su ih iz Fonda obavijestili da je, pošto se firma Džonson&Džonson (J&J) nije prijavila na tender raspisan početkom ljeta, pojavila “zainteresovana firma iz Turske, koja je nepoznata na ovom tržištu i mi nijesmo imali izbora”.

Popović potvrđuje informaciju da su ljekari risanske bolnice jednoglasno odlučili da vrate kompletan kontongent proteza.

– Nakon prvih desetak proteza koje su ugradili, kolege su se požalili. Našli su neke zamjerke na račun proizvođača i mi smo obavijestili predstavnike firme koje ih isporučuju i zakazali sastanak. Kao ustanova zauzeli smo stav da ćemo se ubuduće držati materijala koji proizvodi J&J i sličnih njima jer su boljeg kvaliteta od turskog proizvođača”.

Popović još kaže kako su se godinama unazad bili izborili da rade isključivo sa protezama J&J, jer su najbolje koje se mogu nabaviti na našem tržištu. “I pacijenti i ljekari bili su zadovoljni”, kaže direktor bolnice u Risnu i objašnjava da je, najprije korona, a onda rat u Ukrajini, otežao nabavku materijala od J&J jer se neke legure za njihove proteze proizvode u Rusiji.

Njihove kolege u Nikšiću odbile su da uopšte prime proteze NORMED-a jer, navodno, imaju dovoljno materijala u rezervi.

Dakako, J&J nije jedini respektabilan proizvođač ortopedskih pomagala. Evropske države imaju spisak brendiranih proizvođača (ZIMMER, STRIKER…) bescementnih i cementnih proteza i drugih proizvoda koje koriste u ortopedskom programu. Ni jedna država EU, koliko je poznato našim stručnim sagovornicima, na tom spisku nema NORMED.

Izvor Antene M tvrdi da je komisija za nabavku imala mogućnost da nabavi opremu od proizvođača LIMA, koji se nalazi na većini registara u državama EU i prepoznat je kao cijenjen brend. Idu i korak dalje – kažu da je sa dobavljačem NORMED-ovih proizvoda komisija dogovorila “procenat na količinu” i da je to objašnjenje očigledno pretjeranog broja kupljenih proteza?!

Ovaj potencijalni “slučaj” ostao bi van očiju javnosti, iako je ulog najveći mogući: zdravlje građana, da se jedan od pacijenata kojem je u Crnoj Gori ugrađen elemenat proizvođača drugorazrednog kvaliteta, nije obratio Anteni M. Pacijentu čije je ime poznato redakciji, prilikom boravka na jednoj klinici u Beogradu, ljekari su sa čuđenjem rekli: “Da li je moguće da na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji i BiH koriste J&J, a vama u Crnoj Gori ugrađuju proteze i osteosintetski materijal iz Mađarske i Turske”?! U konkretnom slučaju, pločica proizvedena u Mađarskoj završila je na butnoj kosti pacijentkinje iz jednog crnogorskog grada.

Dok među crnogorskim ortopedima još niko nije spreman da javno progovori o ovom slučaju (dr Popović je neurohirurg), većina njih interno upozoravaju pacijente sa deformitetima kuka i koljena da ne pristaju na ugradnju lošijih proteza! Valjda je to kompromis između profesionalne i ljudske savjesti i nespremnosti da se izlože neprijatnosti na poslu i revanšizmu nadređenih?!

Tragom informacija koje su dobili, obratili su se setom pitanja Kliničkom centru Crne Gore. Njihova PR služba ekspresno i lakonski odgovorila je da baš niti jedno nije u njihovoj nadležnosti.

Nakon toga, pitanja su poslali predsjedniku Komisije za nabavku ortopedskog materijala dr Goranu Pešiću.

1. Da li ste učestvovali u nabavci proteza za kuk i koljeno, turske firme NORMED?

2. Koja količina proteza je kupljena i koliko je ukupno koštala?

3. Da li je nabavka obavljena na osnovu tendera ili neposrednom pogodbom?

4. Zbog čega ste se odlučili da kupite NORMED-ov materijal, a ne J&J ili nekog drugog renomiranog proizvođača od kojih je ranije nabavljan, a koji se nalaze u registrima većine evropskih zemalja koji se uzimaju za reper?

5. Zbog čega ste nabavili količine dovoljne za godinu i po do dvije?

6. Da li je prethodno provjereno koliko proteza ima na lageru i da li im je istekao rok trajanja?

7. Imate li saznanja da su Vaši kolege iz bolnice u Risnu odlučili da vrate svih 175 proteza kuka koje su im isporučene?

8. Imate li saznanje da su Vaše kolege u bolnici u Nikšiću odbile da prime NORMED-ove proteze?

9. Kao iskusan ortoped, koje proteze za kuk smatrate boljim: J&J ili NORMED?

Na odgovore dr Pešića čekali smo danima. Iako smo prvobitno dobili obećanje, u kontaktu sa njegovim saradnicima i sa njim lično, da će odgovoriti na naša pitanja, odgovore nijesmo dobili.

Prema podacima kojima raspolaže Antena M, cijena proteze kuka koji proizvodi NORMED je 1000 eura, a proteze koljena 1100 eura, dok J&J staje 898 eura! Dakle, cijena ne može biti objašnjenje.

Naši sagovornici otvoreno sumnjaju da je Tender iz maja i juna ove godine koncipiran tako da samo URION, dobavljač proizvoda J&J može da ispuni tražene uslove. Pošto je URION obavijestio Komisiju da ne može prije proljeća naredne godine isporučiti traženu robu, Tender je propao a NORMED se pojavio kao izlaz. 

Navodno, članovi Komisije za nabavku ortopedskog materijala posjetili su fabriku u Turskoj u prvoj polovini ove godine, znajući već tada da URION ne može odgovoriti roku isporuke? 

U cijeloj priči važno je imati na umu da, prema onome do čega je mogla da dođe Antena M, prije raspisivanja Tendera nije bilo popisa ortopedskog materijala koji stoji na lageru u Podgorici, Risnu i Nikšiću. Očigledno je da ga, makar u Nikšiću, ima dovoljno za naredne mjesece. Takođe, dio ranijih narudžbina J&J još pristiže, što nam je potvrdio i dr Popović – u Risnu očekuju ovih dana 20 proteza toga renomiranoga proizvođača. Istina, za bolnicu kojoj je to primarni posao, ta količina je kratkotrajno rješenje.

Rok trajanja većine ortopedskih materijala je pet godina, pa je i to, čini se, okolnost koja je trebalo da podstakne na prebiranje magacina. Ukoliko je nekome stalo do državnog novca, a u datim okolnostima i zdravlja građana. Umjesto racionalnog gazdovanja javnim resursom – endoprotetskim i osteosintetskim materijalom i novcem, ušlo se u skup posao nabavke proteza koje će ostati neiskorišćene. Osim onih “desetak” koje pominje dr Popović na osnovu kojih su ortopedi u Risnu zaključili da nijesu dovoljno dobrog kvaliteta.

Pacijetima, “srećnim” dobitnicima tih proteza sreća će, po svoj prilici, biti itekako potrebna.