Milašević ističe da se na Institutu za onkologiju KCCG ne obavljaju preventivni pregledi kod pacijenata kod kojih prethodno nije dijagnostikovana maligna bolest, a da broj posjeta pacijenata Institutu za onkologiju raste srazmjerno smanjenju kvaliteta sprovođenja mjera primarne i sekundarne prevencije.

Pojašnjava šta podrazumijeva primarna a šta sekundarna prevencija:

”Treba istaći, da bi u okviru zdravstvene zaštite svake uređene države, trebala da postoji definisana primarna zdravstvena zaštita (koja obuhvata smanjenje faktora rizika za nastanak maligniteta) i sekundarna zdravstvena zaštita (skrining programi) u okviru jasno određenih službi ili većeg broja centara i instituta, gdje bi se sprovodila”.

Konkretno, u Crnoj Gori se sprovode skrining programi za karcinom dojke, karcinom debelog crijeva i karcinom grlića materice.

Doktor ukazuje na važnost skrining programa ali i značaja preventivnih pregleda, samopregleda i redovne fizičke aktivnosti.

”Čini se da kod nas svijest o važnosti preventivnih pregleda i samopregleda nije dovoljno razvijena, te da pacijenti, nažalost, shvate njihov značaj tek kada se razbole od maligne bolesti”, ističe Milašević i dodaje da se laka fizička aktivnost u vidu jutarnje gimnastike trajanja do 30 minuta, nekoliko puta nedeljno, podrazumijeva.

Najučestalija maligna oboljenja u Crnoj Gori su rak dojke i pluća, dok najviše ljudi umire od (redom) karcinoma pluća, raka debelog crijeva, jetre, želuca i dojke.

KANCER DOJKE

U Crnoj Gori se godišnje registruje oko 300 oboljelih od kancera dojke. Pojava promjena na dojkama kod žena stvara paniku ali je većina tih promjena benigne prirode (ne širi se na zdravo tkivo).

Najučestaliji znaci pojave karcinoma dojke su:

– Bilo kakva novonastala otvrdlina u dojci ili pazušnoj jami;

– Oticanje i pojava tvrdoće dojke;

– Pojava promjena kože dojke u vidu iritacije ili promjena po tipu pomorandžine kore;

– Uvlačenja bradavice ili bol u predjelu bradavice;

– Sekrecija iz bradavice;

– Crvenilo ili perutanje kože u predjelu bradavice;

– Pojava promjena na koži u vidu rana koje ne zarastaju i krvare.

Milašević ukazuje na brojne razloge koji mogu da povećaju rizik od nastanka karcinoma dojke:

”Na prvom mjestu ženski pol i starost kao nepromjenjivi faktori rizika, pojava menstruacija prije 12 godine života i kasna menopauza – nakon 55 godine života, prethodna istorija karcinoma dojke kod pacijenta ili u porodici pacijenta, prethodno liječenje zračnom terapijom te regije, ali i brojni promjenjivi faktori rizika: gojaznost, smanjena fizička aktivnost, korišćenje hormonske terapije – nakon menopauze ili kontraceptivnih sredstava, konzumacija alkohola”.

Međutim, kaže Milašević, ni za jedan od ovih faktora ne možemo reći da je sa sigurnošću uzročnik nastanka karcinoma.

”Postojanje faktora rizika, ne znači da će osoba dobiti karcinom dojke, jer većina žena ima neki od navedenih faktora rizika, ali većina njih ne dobije karcinom dojke tokom života. Sa druge strane kod malog broja pacijenata može postojati nasledno opterećenje za nastanak karcinoma dojke (kao npr BRCA 1 i 2 mutacije) koje karakterišemo kao direktne uzročnike nastanka ovog ali i drugih tipova maligniteta (karcinom ovarijuma)”, sumira Milašević.

Na pitanje koje se metode koriste u liječenju ove vrste karcinoma Nikola Milašević pojašnjava da se mora napraviti razlika između lokalizovanog i metastatskog karcinoma dojke.

”U prvom slučaju, lokalizovanog karcinoma, ukoliko je tumor veliki ili se proširio na limfatike u pazušnoj jami, obično se daje hemoterapija uz, u pojedinim slučajevima, ciljanu terapiju, prije operacije. Nakon toga slijedi operacija, a nakon toga zračna terapija, zavisno od karakteristika i uznapredovalosti bolesti. U ovom slučaju, ovakvim pristupom, može da se postigne izlečenje pacijenta. Ukoliko govorimo o metastatskom karcinomu dojke, onda se tu radi o neizlečivoj bolesti. Ipak, zahvaljujući brojnim ljekovima iz grupe ciljane terapije (antiHER2 terapija, CDK4/6 inhibitori itd…) u današnje vrijeme je metastatski karcinom dojke, u zavisnosti od njegovih molekularnih karakteristika, postao hronična bolest, te ove pacijentkinje često žive dugi niz godina, uz dobar kvalitet života”, zaključuje u ovom dijelu razgovora onkolog KCCG-a.

KANCER PLUĆA

U Crnoj Gori godišnje od posljedica kancera pluća umre skoro 400 osoba. Dominantan razlog pojave kancera pluća je svakako pušenje a sami pušaći izloženi su velikom riziku. Veza između pušenja i karcinoma pluća i štetnost je naučno ustanovljena još prije gotovo 70 godina.

Najčešći razlozi pojave kancera pluća su:

– Pušenje (aktivno i pasivno);

– Izloženost različitim drugim agensima ( azbest, arsenik, hrom, nikl, radon gas…);

– nasljedni faktor;

– u određenom broju slučajeva, posebno kod žena, karcinom pluća se javlja i kod nepušača ali razlozi za njegov nastanak ostaju nepoznati.

Sagovornik pojašnjava da se sve vrste kancera pluća mogu podijeliti na sitnoćelijske i nesitnoćelijske.

Sitnoćelijski oblik karcinoma pluća se teško liječi.

”Smatra se da je sitnoćelijski karcinom pluća sistemska (metastatska) bolest od trenutka dijagnostikovanja, bez obzira u kom stadijumu bolesti se otkrije. Kod veoma malog broja pacijenata je indikovana operacija, već se obično odmah prelazi na sistemsko liječenje. Najveći broj pacijenata se dijagnostikuje u fazi metastatske bolesti i dužina preživljavanja varira od nekoliko mjeseci do dvije godine. Unazad nekoliko godina, postoje određeni pomaci u liječenju koji ohrabruju i to uvođenjem imunoterapije za ovaj tip maligniteta”, sumira u odgovoru Milašević.

LIJEK

U junu mjesecu su svi mediji pisali o Dostarlimabu koji je pokazao obećavajuće rezultate u malom ispitivanju na 12 oboljelih od kancera rektuma. Naime, kod svih 12 pacijenata se bolest počela povlačiti i na kraju potpuno nestala. Studija o ovom istraživanju je objavljena u “The New England Journal of Medicine” i ako je sudeći po njoj, tumori su potpuno nestali kod svih pacijenata koji su uzimali lijek. Lijek je dobilo 12 pacijenata s poodmaklim tumorom, a svi oni su izliječeni i zdravi, bez ikakvih nuspojava. I Milašević je prokomentarisao navedeno.

”Navedena studija je izazvala veliku pažnju javnosti, kako stručne tako i laičke, jer je kod svih ispitivanih pacijenata dovela do kompletne regresije maligne bolesti. Unazad nekoliko godina, prema važećim vodičima kao standard liječenja, za pacijente sa metastatskim karcinomom debelog crijeva koji su MSI – high (imaju mikrosatelitnu nestabilnost), prva linija liječenja je imunoterapija (PD-1 inhibitori) koja je pokazala izvanredne rezultate. Sada se imunoterapija, što je logično, premješta preoperativno, ali samo kod pacijenata koji imaju MSI-high tumore, što čini oko 5% ukupnog broja pacijenata oboljelih od karcinoma debelog crijeva. Iz svega navedenog, u narednom periodu možemo očekivati, da na osnovu rezultata studija, bude odobrena i preoperativna imunoterapija kod karcinoma rektuma, koja bi bila veoma efikasna kod ove male podgrupe pacijenata sa karcinomom debelog crijeva (MSI-high), ali daleko od toga da smo dobili neki magični lijek za sve vrste maligniteta”, sumira naš sagovornik.

Zaključuje da je, ipak, imunoterapija pokazala do sada neviđene rezultate pri primjeni kod velikog broja različitih tipova malignih tumora i otvorila novu stranicu u liječenju kancera uopšte.

Aleksandar Bulatović