Video
Ona je istakla da se na Internoj klinici KCCG liječe najteži pacijenti sa infekcijom SARS-KOV2 virusom.
“Imajući u vidu da se na Internoj klinici liječe najteži pacijenti, uključujući i one na mehaničkoj ventilaciji, odnosno respiratoru, jasno je da je u njihovo liječenje uključen multidisciplinarni tim ljekara. Naravno, najteži pacijenti su starije životne dobi sa prethodnim hroničnim oboljenjima, ali među najtežim bolesnicima su i pacijenti srednje životne dobi, kao i oni koji prethodno nijesu imali komorbiditete. Imali smo izuzetno komplikovane upale pluća, kakve ranije nijesmo imali prilike da vidimo, udružene sa multiorganskim sindromom u kojem su i ostali vitalni organi atakovani virusom”, kazala je Borovinić Bojović.
Imajući u vidu da kauzalni lijek ne postoji, svi pacijenti liječeni su već postojećim protokolom preporučenim od strane SZO, kao i suportivnom terapijom neophodnom u liječenju svih postojećih komplikacija, kako nalaže do sada poznata medicinska doktrina.
“Svi pacijenti su primljeni u teškom opštem stanju sa upalom pluća i smješteni u poluintenzivnoj i intenzivnoj jedinici Interne klinike. Najčešći simptomi bolesti bili su, u prvom redu, povišena temperatura, opšta slabost, malaksalost, uporan kašalj, uglavnom suv u napadima, osjećaj gušenja i nedostatka vazduha. Pacijenti su se često žalili i na glavobolju, mučninu, osjećaj nedostatka čula ukusa i mirisa i osjećaj peckanja i svraba očiju”, kaže Borovinić Bojović.
Prema njenim riječima, svi ljekari su funkcionisali kao jedan tim kako bi spasili živote zaraženih.
“Imajući u vidu da se, kao i druge zemlje u svijetu, prvi put srijećemo sa ovim potpuno nepoznatim virusom, ponašali smo se krajnje oprezno, sistematično i disciplinovano. To je podrazumijevalo strogu organizaciju i podjelu zadataka, preciznost u radu, kao i danonoćnu posvećenost najtežim bolesnicima. Svi pacijenti su kontinuirano monitorizovani i praćeni”, navodi ona.
Kompletna ekipa ljekara i medicinskih sestara uključenih u liječenje pacijenata sa infekcijom virusa korona trudila se u svakom trenutku da pruži svoj maksimum, bez zadrške, 24 časa dnevno.
“U prvim danima, moramo priznati, nije bilo jednostavno ni lako u potpunosti ukloniti postojeći strah za sopstveno zdravlje i još više za zdravlje naših porodica. Posebno imajući u vidu sve one informacije koje smo svakodnevno dobijali od kolega iz regiona i čitavog svijeta. Znali smo da u svakom trenutku postoji mogućnost da i mi budemo zaraženi, ali smo nastojali da o tome i ne razmišljamo, rukovodeći se načelom da smo tu da liječimo i njegujemo naše pacijente, da je to naša, ne samo profesionalna, već i moralna dužnost, i da tako jedino mora i može da bude”, ističe Borovinić Bojović.
Ponašali su se, kaže, solidarno, trezveno, trudeći se da jedni drugima maksimalno pomognu, da se jedni na druge oslanjaju i da ni u jednom trenutku ne odustaju od jedinog cilja- izlječenja pacijenta.
Preporučeno
“Ovdje je maksimalno došao do izražaja taj naglašeni i neraskidivi spoj između ljekara, sestara i tehničara, koji je neophodan da bi sve funkcionisalo kako treba. Sestre i tehničari su sa svoje strane pružili ogroman doprinos i iznijeli na svojim plećima veliki dio posla u dijelu koji je za pacijenta gotovo jednako važno koliko i liječenje, a to je neprestana pažnja i njega. Upotrebljavana je odlična zaštitna oprema i strogo su se poštovala pravila higijene. Shvatili smo odmah na početku koliko je to važno za sve nas”, ističe Borovinić Bojović.
