Nema kraja od svijeta Crnogorac đe ne šeta

Crnogorsko iseljeništvo traje duže od pola milenijuma, a najvažnije su tri migracione etape. Za najstariju je personifikacija Peroj u Istri, kada je 1657. godine iz Crne Gore otišlo 15 crnogorskih familija sa 77 članova i tamo i danas postoje očuvani tragovi crnogorskog nacionalnog identiteta. Druga je bila krajem XIX i početkom XX vijeka kada su Crnogorci počeli da naseljavaju djelove Sjeverne i Južne Amerike, piše Pobjeda.

Preporučeno

MANDIĆ ZAKAZAO SJEDNICU BEZ KOLEGIJUMA I KONSULTACIJA SA OPOZICIJOM: Umjesto na Cetinju zasijedanje u Podgorici?

Vučić optužio ĐUKANOVIĆA, PLENKOVIĆA I KURTIJA za kampanju protiv njega i „Ujedinjene Srbije“

Pobjeda koja simbolizuje hrabrost i snagu zajedništva Crnogoraca

VUKOVIĆ: Dio vladajuće elite usporava integracije, a odgovornost prebacuje na Hrvatsku

Svetozar Marović će za sedam dana biti SLOBODAN ČOVJEK

ŠAVNIK: Sletjelo vozilo u kanjon rijeke Komarnice, jedna osoba povrijeđena

Baš u Argentini, u njenoj sjevernoj provinciji Ćako, se nalazi kolonija La Montenegrina gdje su se zadržali svi osobeni znaci crnogorskog identiteta.

“Novija, kada se desilo najveće plansko iseljavanje je migracija nakon Drugog svjetskog rata, prema Vojvodini, kada je naseljeno 11 mjesta sa 38.450 Crnogoraca, što je predstavljalo više od 10 odsto tadašnje Crne Gore. Među tim mjestima su Lovćenac, Vrbas, Feketić, Kruščić”, priča publicista, politikolog, istraživač i organizator crnogorske dijaspore Nenad Stevović.

Veza sa postojbinom postoji i kod treće i četvrte generacije naših iseljenika. Taj “genetski kod je tu, treba ga samo pokrenuti i on lako dođe do srca, a kasnije i do glave i ljubav prema postojbini istrajava više od pet vjekova.

“Naša dijaspora, ma u kojem dijelu svijeta bila, njeguje i čuva tradiciju otadžbine i tome država Crna Gora poklanja sve veću pažnju. Jedan od primjera je i otvaranje diplomatsko-konzularnog predstavništva Crne Gore u Buenos Airesu i niz počasnih konzulata u Južnoj Americi”, kaže Stevović naglašavajući da je najvažnije pronaći model saradnje između matične države i našeg iseljeništva. Ili da citiram kralja Nikolu: “Nema kraja od svijeta Crnogorac đe ne šeta”, kaže on.

Problemi sa kojima se crnogorska dijaspora suočava, prema riječima Stevovića, slika su nekih podjela u Crnoj Gori. “Da ne bi bilo sve dobro, u dijaspori uvijek postoje i snage u crnogorskom iseljeništvu koje se protive organizovanju poput one u Lovćencu ili u Ćaku u Argentini. Ista identitetska “utakmica”, koja se vodi u Crnoj Gori, vodi se i tamo “napolju”, ali ja sam optimista i vjerujem da će crnogorska dijaspora imati snage da se organizuje za dobrobit i njih i države Crne Gore”, poručuje Stevović.

On se slaže i sa konstatacijom da je identitetsko pitanje najškakljivije baš u Srbiji, jer Crnogorce sa svojim jezikom i crkvom mnogo lakše prihvataju u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji, Hrvatskoj nego u Srbiji.