Video
U nastavku dostavljamo najčešća pitanja i odgovore u vezi sa ovom temom.
1. Ko može da bude moj donor bubrega?
Vaš donor za transplantaciju bubrega od srodnog živog donora u Turskoj mogu da budu članovi uže i šire porodice do četvrtog stepena srodstva. To su: roditelji (I stepen), brat i sestra (II stepen), djed i baba (II stepen), tetka, ujak i stric (III stepen) i njihova djeca (IV stepen).
2. Šta je uloga Etičkog komiteta KCCG?
Saglasnost Etičkog komiteta Kliničkog centra Crne Gore je neophodna za one žive donore koji nijesu u prvom stepenu krvnog srodstva s primaocima organa. Odlukama Etičkog komiteta smanjuje se rizik a povećava se uspješnost transplantacija.
3. Gdje mogu da uradim analizu podudarnsoti organa?
Za razliku od ranijeg perioda kada su se pacijenti za imunološke pretrage za stepen imunološke podudarnosti između primaoca i donora organa upućivali u inostranstvo odnedavno se te analize mogu obaviti u laboratoriji za HLA tipizaciju u Zavodu za transfuziju krvi Crne Gore, u Podgorici, što takođe pomaže u donošenju odluke o podobnosti transplantcije bubrega s imunološke strane.
4. Gdje ja i davalac organa vršimo pripreme za transplantaciju?
Kompletne pretrage primaoca i donora organa rade se u okviru zdravstvenog sistema u Crnoj Gori, najčešće u Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici.
5. Gdje se sprovodi dalji medicinski tretman nakon transplantacije?
Vaše zdravstveno stanje, nakon transplantacije, prate specijalisti KCCG. U slučaju pojave komplikacija u posttransplantacionom periodu koje se eventualno ne mogu riješiti u okviru zdravstvenog sistema u Crnoj Gori, pacijenti se mogu uputiti u centar u kome je rađena transplantacija organa.
6. Ko odlučuje o redosljedu kojim će se raditi transplantacija bubrega od srodnog živog donora?
Na osnovu cjelokupne obrade parova za živu srodnu transplantaciju bubrega, urološko-nefrološki konzilijum odlučuje o tome da li postoji mogućnost za liječenje ovom metodom. Ukoliko je mišljenje konzilijuma pozitivno, pacijenti se upućuju na liječenje u kliniku u kojoj se transplantacija obavlja. Konačnu odluku o tome da li će transplantacija biti izvršena donosi transplantacioni tim klinike na koju su parovi upućuju.
7. Šta će biti sa pacijentima koji tvrde da su našli nesrodne donore za transplantaciju bubrega?
U Crnoj Gori do sada nikada nijesu izvođene transplantacije bubrega od živih nesrodnih donora, niti su pacijenti bili upućivani u strane institucije na ovakav vid transplantacije bubrega.
U pojedinim državama i zonama postoje tzv. crna tržista, gdje se preko tzv. „brokera“ i posrednika dogovaraju transplantacije na crnom tržistu organa. U nekim državama postoji neetička praksa da se organi uzimaju od zatvorenika i da pacijenti tamo putuju radi transplantacije, zbog čega stručna javnost i međunarodna zajednica stalno osuđuju vlasti takvih država za kršenje temeljnih ljudskih prava i uvijek apeluju da se takve prakse ukinu.
Zbog toga su putovanja radi transplantacije u druge države pod posebnom i budnom pažnjom međunarodne zajednice, a posebno Evropske unije koja je pokrenula i platformu za praćenje putovanja radi transplantacije, s ciljem suzbijanja neetičke prakse u ovoj oblasti. Crna Gora je ratifikovala i Konvenciju o borbi protiv trgovine ljudiskim organima Savjeta Evrope iz 2015. godine. Ministarstvo zdravlja i nadležni specijalistički konzilijumi se takođe rukovode Istanbulskom deklaracijom o sprječavanju kupoprodaje organa i transplantacionom turizmu iz 2008. i 2018. godine.
8. Da li Crna Gora planira da omogući transplantacije bubrega od nesrodnih donora?
Transplantacija organa od nesrodnog živog donora nosi sa sobom niz otvorenih etičkih pitanja i problema. Zato je ovo pitanje i u nadležnosti etičkih komiteta ustanova i etičkih komiteta pri ministarstavima zdravlja država kojima se pacijenti javljaju sa zahtjevima da im omoguće ovakav vid transplantacije.
Nerijetko se dešava da etički komiteti bolnica ili ministarstava zdravlja nakon sprovedene evaluacije i prikupljenih informacija odbiju izvođenje ovakvih transplantacija bubrega zbog sumnje da nijesu motivisane isključivo željom da se pomogne oboljelom – altruizmom, već materijalnim ili drugim koristima. Ovo je jedan od razloga, osim narušavanja zdravstvenog stanja davaoca organa, zbog čega kompletna naučna i medicinska javnost idu u pravcu promovisanja transplantacija od kadaveričnih (umrlih) donora organa.
9. Šta podrazumijeva kadaverična transplantacija?
Kadaverična transplantacija je metoda liječenja pacijenta kod kojih je došlo do nepovratnog gubitka funkcije vitalnih organa od donora kod kojih je nastupila moždana smrt. Kadaverična transplantacija podrazumijeva uzimanje organa nakon smrti pacijenta i njome se mogu obezbijediti jetra, bubreg, pankreas, srce, pluća, crijeva. Takođe, mogu se donirati tkiva kao što su koštana srž, srčani zalisci, rožnjača, djelovi kostiju i koža. Upravo kadaverične transplantacije treba da budu okosnica postupnog rješavanja ovog problema u Crnoj Gori. Time se daje šansa za transplantaciju i novi život pacijentima kojima je neophodno srce, pluća, jetra, cijeva, drugi organi za koje ne postoji zamjenska funkcija u širokoj praksi, poput dijalize kod pacijenata s terminalnim gubitkom funkcije bubrega.
10. Šta je sa članstvom u Eurotransplantu?
Crna Gora ima potpisan ugovor o mogućnosti razmjene organa od kadaveričnih donora sa sistemom Eurotransplanta od 2018. godine. U toku su pregovori s Eurotransplantom oko TTA (teaching and training) ugovora u vezi sa edukacijom kadra iz crnogorskog zdravstvenog sistema potrebnog radi nastavka saradnje s Eurotransplantom i oko nastavka razvoja ovih programa u Crnoj Gori.
Uz to, Crna Gora od sredine 2021. godine pregovara i sa Republikom Hrvatskom o nastavku saradnje u oblasti transplantacione medicine, koja je do sada bila na dobrom nivou i za koju se nadamo da će biti nastavljena.
Preporučeno
COVID 19 pandemija je značajno, u cijelom svijetu pa i kod nas i u okruženju, zaustavila ili usporila transplantacione programe. Razlozi su pad broja realizovanih kadaveričnih donora, kao i bojazan od izvođenja transplantacija od živih srodnih donora uz neophodnu prateću imunosupresivnu terapiju uz COVID 19 pandemiju i rizik kog ovi pacijenti zbog takve terapije mogu da imaju. Kako se situacija sa pandemijom bude poboljšavala, tako se očekuju i bolji rezultati u transplantacionoj medicini.
