Biće to novi skandal koji će protresti ovu ustanovu, budući da su policija i tužilaštvo nedavno završili tek prva saslušanja povodom krađe 150 arheoloških predmeta iz depoa Muzeja, o čemu je Pobjeda pisala u dva navrata u posljednjih mjesec dana. Ispostaviće se, kako sada stvari stoje, da iz Muzeja i galerija Podgorice ne samo da nestaju predmeti, već da se i oni koji su im povjereni na staranje neadekvatno deponuju i čuvaju.

INICIJATIVA

Inspektorka za kulturna dobra Uprave za inspekcijske poslove Dragana Bošković-Drobnjak za Pobjedu je potvrdila da je „podnijela krivičnu prijavu protiv N. N. počinioca, Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, za utvrđivanje krivične odgovornosti, a u cilju rasvjetljavanja navedenog krivičnog djela i utvrđivanja identiteta za sada nepoznatog počinioca/laca“.

Za pehar, star više od 1.600 godina, saznala je putem inicijative za postupanje, koja joj je stigla na imejl. Inicijativa nije bila potpisana, te inspektorka ima samo imejl adresu pošiljaoca. Da je anonimni pošiljalac bio u pravu, inspektorka se uvjerila u Muzejima i galerijama kada su joj zaposleni na uvid donijeli polomljeni pehar (čašu) sa arheološkog lokaliteta Grudice, u Podgorici, koji se nalazi u neposrednoj blizini lokaliteta Duklja.

” Pehar je iskopan u toku arheološkog istraživanja 2010. godine, nakon čega je smješten u depo JU Muzeji i galerije Podgorice. O stepenu uništenja bi mišljenje trebalo da da neko od stručnih lica – konzervatori. Uglavnom, pehar je fragmentovan, odnosno u komadima stakla”, rekla je Bošković-Drobnjak za Pobjedu.

Inspekcijskim nadzorom, prema njenim riječima, nije utvrđeno „pod kojim okolnostima je došlo do oštećenja pehara, s obzirom na to da u JU Muzeji i galerije tvrde da su za oštećenje saznali neposredno pred vršenje inspekcijskog nadzora, a nakon što je inspektorka najavila kontrolu“.

” U krajnjem, okolnosti usljed kojih je došlo do oštećenja predmeta utvrdiće tužilac, u čijoj nadležnosti i jeste taj dio posla”, kazala je Bošković-Drobnjak.

Direktor JU Muzeji i galerije Podgorice Vučić Ćetković takođe je potvrdio za Pobjedu da je za polomljeni pehar saznao nakon što je dobio obavještenje o inspekcijskom nadzoru.

” Nakon obavještenja o inspekcijskom nadzoru i predmetu tog nadzora, zatražio sam informaciju o stanju muzejskog materijala sa naznačenog lokaliteta. Tom prilikom sam obaviješten da je predmet polomljen”, kazao je Ćetković koji je, podsjetimo, u decembru prošle godine podnio krivičnu prijavu zbog krađe 150 predmeta iz ustanove na čijem je čelu.

Ovoga puta je, kako je potvrdio za Pobjedu, podnio prijavu Upravi policije. Ni on, kao ni inspektorka, nije uspio da odgonetne kada je i kako došlo do uništenja predmeta.

” Na bazi informacija koje sam dobio od Odjeljenja za muzejsku i galerijsku dokumentaciju i Sektora za zaštitu kulturnih dobara ne postoje podaci, kao ni dokumentacija o muzejskom materijalu sa predmetnog lokaliteta Grudice na osnovu čega bi se moglo sa preciznošću utvrditi kada je moglo doći do oštećenja predmeta. Ne postoje ni podaci i informacije o ranije utvrđenom konzervatorskom stanju i ranije preduzetim konzervatorskim intervencijama”, kazao je Ćetković.

Nije saopštio ništa novo, budući da je u posljednjih nekoliko godina iole upućenijima jasno da je muzejska dokumentacija rak-rana svih crnogorskih ustanova u kojima se čuva naše najvrednije kulturno blago. Konkretno u ovom slučaju, Ćetković je potvrdio da stakleni pehar nakon ulaska u muzej nije stručno i naučno obrađen od strane kustosa. Samim tim, kako je rekao, nije mogla biti formirana ni muzejska dokumentacija.

” Postoji Izvještaj o zaštitnim arheološkim iskopavanjima na lokalitetu Grudice, sa pratećom terenskom dokumentacijom. U tom izvještaju navode se osnovni podaci o predmetu”, kazao je Ćetković i dodao da izvještaj sadrži spisak i drugih predmeta nađenih na lokalitetu Grudice, koji su takođe predati Muzeju.

U izvještaju, prema riječima Ćetkovića, navedeno je da je nakon istraživanja cjelokupan inventar predat kustosu Draganu Radoviću, koji je shodno Rješenju br. 02-1103/1 od 5. 7. 2010. godine, izdatom od strane Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, bio član stručne ekipe kao istoričar umjetnosti- arheolog.

RUPA ZA SMOKVU

 U Izvještaju o zaštitnim arheološkim istraživanjima na lokalitetu Grudice, u koji je novinar Pobjede imao uvid, navodi se da je grobnica otkrivena prilikom kopanja rupe za smokvu, na imanju porodice Šoškić. Mještani su, kopajući rupu, naišli na masivni kameni blok. Podigli su kamen i ustanovili da se radi o grobnici iz koje su potom izvadili dva staklena predmeta (boca i čaša/pehar). Vlasnici imanja su, kako se navodi u izvještaju, odmah kontaktirali sa JU Muzeji i galerije Podgorice, a lokalitet su potom obišli Dragan Radović i Mile Baković, arheolog iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.

U narednim danima pridružila im se i arheološkinja Ivana Medenica. Nakon zaštitnih istraživanja, sastavljanja izvještaja i predaje predmeta Muzejima i galerijama Podgorice, Medenica je napisala članak za časopis „Nova antička Duklja“, u kojem je objasnila da su se u grobnici nalazili skeletni ostaci tri pokojnika. Najstarijoj sahrani pripadaju skeletni ostaci brižljivo sakupljeni i složeni na gomilu u sjeverozapadni ugao grobne komore.

” Nije registrovan nijedan prilog koji bi mogao pripadati ovom pokojniku. Drugi pokojnik (skelet II), prilično oštećen u karličnom dijelu, položen je na leđa u opruženom stavu i orijentisan u pravcu sjeverozapad – jugoistok. Uz njegov lijevi bok je položena staklena posuda, od koje smo pronašli samo fragmente, a pripadao mu je i jedan gvozdeni instrument, koji se nalazio uz desni bok pokojnika”, zapisala je Medenica.

Najbolje očuvan i po svemu sudeći posljednji sahranjen u grobnici, prema njenim riječima, bio je Skelet III .

” Pokojnik je položen na leđa u opruženom stavu, orijentisan glavom prema jugoistoku. Predmeti pronađeni uz njega ukazuju na to da se radi o ženskom skeletu”, zapisala je Medenica. ČEST PRILOG Uz treći, ženski skelet, arheolozi su pronašli dvije koštane igle i bronzanu alku.

– Staklena boca i pehar, koje su vlasnici izvadili iz grobnice, takođe su pripadali ovom skeletu i na osnovu otisaka u sloju zemlje ustanovili smo da su se nalazili u predjelu lijevog ramena pokojnice. Boca je od zelenkastog stakla, sa cilindričnim vratom, zadebljanim profilisanim obodom i loptastim recipijentom sa uvučenim dnom. Konični pehar je takođe izrađen od zelenkastog stakla, ima lijevkasto proširen obod i prstenastu stopu. Dimenzije: prečnik oboda 7,4 cm, prečnik dna 3,4 cm, visina 10,5 cm – zapisala je Medenica.

Objasnila je da su „staklene boce loptastog recipijenta sa profilisanim obodom veoma čest prilog na nekropolama Duklje“.

” Boce ovog tipa upotrebljavane su za vino, a datuju se u IV v. n. e. Stakleni pehar pripada istom periodu. Identičan pehar pronađen je u grobu br. 4 na jugoistočnoj nekropoli Duklje i datovan je u kraj III – prvu polovinu IV vijeka”, zapisala je Medenica.

Uz stakleni pehar i staklenu bocu, Muzejima i galerijama Podgorice predati su i dno staklenog balsamarijuma, metalni instrument, keramička posuda, dva klina, fragment staklene posude, dvije koštane igle i ukras za kosu. Predmeti, kako saznaje Pobjeda, nijesu inventarisani, niti su na bilo koji način stručno obrađeni, budući da, osim izvještaja arheologa, ne postoji nijedan drugi pisani trag o njima u Muzeju.

Policija i tužilaštvo, kako saznaje Pobjeda, još nijesu reagovali povodom najnovijih krivičnih prijava. Za prijavu iz decembra prošle godine, koju je podnio direktor Muzeja i galerija Vučić Ćetković, trebalo im je, podsjetimo, devet mjeseci. I to tek nakon što je Pobjeda krajem avgusta objavila opširnu priču o krađi 150 izuzetno vrijednih predmeta.

Tim povodom, podsjetimo, tužilaštvo i policija za sada su, u svojstvu podnosioca krivične prijave saslušali Vučića Ćetkovića, zatim kustosa Dragana Radovića koji je bio zadužen za arheološku zbirku, Nemanju Radunovića koji je preuzeo zbirku od Radovića u trenutku kada je otkrivena krađa, te Rajku Paljević koja je učestvovala u komisijskoj primopredaji između dva kustosa.

Boca i pehar kao posmrtni darovi ženi jednog imućnog klesara kamena

U izdanju časopisa „Nova antička Duklja“, iz 2011. godine, arheološkinja Ivana Medenica, na osnovu podataka dobijenih u toku istraživanja lokaliteta Grudice, zaključila je da je u pitanju porodična grobnica u kojoj su obavljene tri sahrane.

” S obzirom na brojne nesavršenosti grobne konstrukcije, ne bi se reklo da su polustubovi namjenski izrađeni za izgradnju grobnice. Očito je vlasnik raspolagao određenim brojem polustubova, koji iz nekog razloga nijesu mogli biti upotrijebljeni u primarne svrhe, pa im je pronađena druga, veoma originalna namjena i postignut čak izvjestan stepen monumentalnosti kada je u pitanju izgled grobnice. Ako uzmemo u obzir posjedovanje polustubova i gvozdeni instrument (klesarsko dlijeto) kao prilog, najlogičniji zaključak bi bio da je ovo porodična grobnica jednog imućnog klesara kamena”, zapisala je Medenica.

Za precizno utvrđivanje da li su i u kakvom srodstvu pokojnici, prema riječima Medenice, potrebno je uraditi DNK analize skeleta, a za sada se može samo pretpostaviti da je uz klesara sahranjena njegova žena sa bogatim posmrtnim darovima.

” Na osnovu priloga koje smo uspjeli da datujemo, moguće je ocijeniti da je posljednje sahranjivanje u grobnici obavljeno tokom prve polovine IV vijeka nove ere”, zapisala je Medenica.