Video
Saopštenje Vlade prenosimo integralno:
Bivši premijer je svojim činjenjem i omogućavanjem, svom sinu da zaključi koncesioni ugovor sa Vladom kojom je rukovodio, teže povrijedio odredbe čl. 14 Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je, pored ostalog, propisano: „Organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i sa njim povezano lice ima privatni interes.“ Iz navedene norme proizlazi nesporan zaključak da Vlada Crne Gore, kao organ izvršne vlasti na čijem je čelu bio bivši predsjenik Milo Đukanović, nije mogla zaključiti sporni ugovor o koncesiji sa pravnim licem „BB Hidro“ iz Podgorice, u kojem njegov srodnik u pravoj liniji ima privatni interes. Zakonitom ocjenom navoda istaknute pravne norme, sveobuhvatno i cjelovito se može utvrditi koliko je bivši premijer, svjestan svog djela, čije izvršenje je htio i na koje je pristao, postupao protivno odredbama Zakona o sprječavanju korupcije, koje se odnose na ograničenja u vršenju javne funkcije i na taj način zloupotrebio službeni položaj u odnosu na opšti javni interes.
Radi sagledavanja protivpravnosti važno je ukazati i na građansko-pravni aspekt Ugovora o koncesiji koji je zaključen između Vlade Crne Gore kao Koncedenta i pravnog lica „BB Hidro“ kao Koncesionara, s obzirom na prirodu odnosa između, u to vrijeme predsjednika Vlade i njegovog sina kao suosnivača i izvršnog direktora društva koje je zaključilo predmetni ugovor sa Vladom. Članom 14 stav 4 Zakona o sprječavanju korupcije propisano je: “Ukoliko javni funkcioner, odnosno organ vlasti postupe suprotno st. 1, 2 i 3 ovog člana, na zaključeni ugovor shodno se primjenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na ništavost ugovora.” Obligacioni odnos koji je nastao kao posledica zaključenja takvog ugovora je u svijetlu odredbi Zakona o obligacionim odnosima apsolutno ništav i ne može proizvoditi bilo kakve pravne posledice.
Najprije zbog toga što je odredbom čl. 101 Zakona o obligacionim odnosima propisano: „Ugovor koji je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva je ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.” Dovodeći u kumulativnu vezu odredbe citiranog člana sa gore istaknutim odredbama Zakona o sprječavanju korupcije i njihovim pravilnim tumačenjem, dovođenjem u međusobnu vezu i ocjenom, nesumnjivo i lako se može utvrditi da je sporni Ugovor o koncesiji suprotan prinudnim propisima, tačnije suprotan je odredbi čl. 14 Zakona o sprječavanju korupcije, sa razloga što organ vlasti, u konkretnom slučaju Vlada Crne Gore, na čijem je čelu bio tadašnji premijer Milo Đukanović, nije mogla, i nadasve nije smjela pristati, da zaključi ugovor sa privrednim društvom čiji je jedan osnivača premijerov sin, koji ima direktan pravni interes za zaključenje takvog štetnog ugovora, kao povezano lice, još kao krvni srodnik – sin.
Zaključenje predmetnog Ugovora o koncesiji za izgradnju male hidroelektrane Bistrica, u konkretnom slučaju nije zakonski zabranjeno samo jednoj strani, već isključivo objema, usled čega sporni ugovor ne može ostati na pravnoj snazi.
Načelo zakonitosti je jedno od fundamentalnih obilježja vladavine prava, a teži oblik sankcije za kršenje ovog principa upravo je ništavost. U ovom slučaju je eksplicitno propisana ništavost kao sankcija. Prema tome jasno proizlazi zaključak o protivpravnosti sveukupnog postupanja premijera koji je bio u drastičnom konfliktu interesa i koji predstavlja Vladu i rukovodi njenim radom, a koje je dovelo do kršenja esplicitne imperativne zakonske norme, s namjerom pribavljanja koristi sebi odnosno povezanom licu, i zaključenja apsolutno ništavog ugovora, ugovora koji se prema važećem zakonodavstvu smatra suprotnim prinudnim propisima i moralu društva.
Potpredsjednik Vlade Momo Koprivica podnio je i Državnom tužlaštvu inicijativu za utvrđenje ništavosti ovog ugovora, imajući u vidu odredbu člana 107 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima. Takođe je inicijativu za utvrđenje ništavosti ugovora podnio i Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. I na kraju, u vezi slučaja “MHE Bistrica” podnio je inicijativu Agenciji za sprečavanje korupcije za pokretanje postupka za utvrđivanje povrede odredaba Zakona o sprečavanju korupcije koje se odnose na ograničenja u vršenju javne funkcije.
Preporučeno
Svi pomenuti akti procesne inicijative podnijeti su na osnovu sveobuhvatne analize i predlaganja čvrstih i konkretnih dokaza, koji su i predloženi nadležnim organima, a sve u cilju zaštite javnog interesa i pročišćenja pravnog poretka od koruptivnih akata kojim su kreirani značajni benefiti privilegovanim pojedincima.
