Bulevar koji je trebalo da rastereti ovaj dio Podgorice pretvorio se u gradilište koje je građanima otelo normalan život, a više od 5.000 stanovnika koji žive južno od budućeg bulevara natjeralo da do svojih kuća dolaze zaobilaznicama kao da ne žive u glavnom gradu, nego na kraju nekog zaboravljenog lokalnog puta.

GRAĐANI KAO KOLATERALNA ŠTETA POLITIČKOG HAOSA

Dok se u Glavnom gradu mjesecima broje odbornici, traže većine, prelamaju krize i vodi politički rat oko vlasti, svakodnevni problemi građana ostali su po strani. Bulevar Vojislavljevića možda je najbolji primjer te realnosti. Projekat koji je trebalo da bude razvojni iskorak, pretvoren je u simbol sporosti, neorganizovanosti i neodgovornosti.

Pitanja Glavnom gradu o dinamici radova, rokovima, bezbjednosti gradilišta i problemima stanovnika ovog dijela Podgorice poslata su prije skoro 30 dana. Odgovora, do objavljivanja ovog teksta, nije bilo.

Za to vrijeme građani odgovore ne čekaju u kancelarijama, već u kolonama, prašini, rupama i uskim ulicama kroz koje se sada sliva saobraćaj koji te ulice nikada nijesu mogle da izdrže.

Jedan od stanovnika ovog dijela grada za naš portal kaže da više ne zna da li živi u naselju ili na gradilištu.

“Razumijem gužvu i radujem se novom bulevaru, ali ovoliko sporo da rade i da nijesu obezbijedili da možemo normalno da dođemo do grada, to je sramota, ko god bio odgovoran. Imam dijete, školarca, ne smijem ga pustiti samog do škole. Svako jutro preživljavamo stres dok dođemo do škole i posla”, kaže on.

Drugi građanin situaciju opisuje ironično, ali precizno.

“Ovo ti je ono kao iz predstave ‘preko La Manša do Rusije’. E tako i ja, preko Cetinja na Zabjelo u Zeleniku. Strašno”.

POLUZAVRŠEN BULEVAR, NEZAVRŠENI PRILAZI I ULICE KOJE VIŠE NE MOGU DA IZDRŽE

Problem nije samo u tome što radovi traju dugo. Problem je što je čitav jedan dio grada, praktično, ostavljen da se sam snalazi.

Zbog nezavršene raskrsnice prema Ulici Radosava Burića i naselju Zelenika, veliki dio saobraćaja preusmjeren je kroz okolne uske ulice. Te ulice nijesu projektovane za toliku frekvenciju vozila, niti su mogle izdržati svakodnevni pritisak automobila, dostavnih vozila i kamiona. Asfalt je na više mjesta popucao, rupe su sve vidljivije, a stanovnici tvrde da su alternativni pravci postali opasniji od samog gradilišta.

Posebno je problematično što se sve to dešava u naselju u kojem žive porodice sa djecom, đaci, stariji ljudi i građani koji svakog jutra moraju da pronađu način da izađu iz naselja i stignu do škole, posla, ljekara ili centra grada.

Umjesto obećanog rasterećenja, dobili su svakodnevni saobraćajni lavirint.

ĆULAFIĆ: MUJOVIĆ OTVORIO POLUZAVRŠEN BULEVAR, OSTATKU SE MOŽEMO NADATI DOGODINE

Odbornik DPS-a u Skupštini Glavnog grada dr Stefan Ćulafić ocjenjuje da je nakon više od godinu od početka radova jasno da se projekat ne odvija planiranom dinamikom, te da je gradonačelnik Saša Mujović otvorio dionicu koja nije ni približno završena.

“Nakon što je gradonačelnik Mujović za saobraćaj otvorio poluzavršeni Bulevar Vojislavljevića bez ivičnjaka, trotoara, rasvjete i slične saobraćajne infrastrukture u dužini od 900 metara i godinu dana od početka radova, postalo je jasno da će preostalih dva kilometra, koji nijesu ni započeti, biti završeno dogodine”, kazao je Ćulafić.

Prema njegovim riječima, osim što radovi teku sporo, jedna od najvećih neuralgičnih tačaka postala je svakodnevna mora za stanovnike Zabjela.

“Neobilježeno gradilište, nebezbjedno za saobraćaj, što pokazuje više saobraćajnih nezgoda koje su se desile na tom potezu, predstavlja svakodnevnu opasnost i za pješake i za vozače”, istakao je Ćulafić.

On upozorava da gradilište nema adekvatnu vertikalnu i horizontalnu signalizaciju, što je, kako kaže, posebno problematično u noćnim satima, kada je rasvjeta veoma limitirana.

“Kompletan saobraćaj, zbog činjenice da raskrsnica prema Ulici Radosava Burića i naselju Zelenika nije završena, svakodnevno se preusmjerava kroz okolne uske ulice kako bi građani normalno cirkulisali u saobraćaju i došli do drugih djelova Podgorice”, naveo je Ćulafić.

ROKOVI NA PAPIRU, ŽIVOT U BLOKADI

Na polovini 2026. godine sve je teže vjerovati da će rokovi koje su gradske vlasti najavljivale biti ispoštovani. Još teže je, međutim, objasniti građanima zašto se mjesecima ne može obezbijediti minimum: bezbjedan prolaz, jasna signalizacija, normalan pristup naseljima i odgovor nadležnih na pitanja koja se direktno tiču njihovog života.

Ovo više nije samo priča o bulevaru već o načinu na koji Glavni grad tretira stanovnike čitavih naselja kada se kamere ugase, kada se presiječe vrpca ili kada se dio puta formalno “otvori”, iako svakome ko tuda prođe bude jasno da posao nije završen.

Ćulafić smatra da je Bulevar Vojislavljevića postao još jedan u nizu primjera neispunjenih obećanja aktuelne gradske vlasti.

“Danas, na polovini 2026. godine, apsolutno je svakom jasno da rok koji su gradske vlasti sebi zadale, do kraja kalendarske godine, neće biti ostvaren. Ovaj projekat, osim što svjedoči haosu u Glavnom gradu, postaje još jedan u nizu, uz rekonstrukciju Krivog mosta, multifunkcionalni objekat u Zagoriču, podvožnjak i nadvožnjak na Bulevaru Save Kovačevića, nezavršenih i neispunjenih obećanja neuspješnog gradonačelnika Saše Mujovića”, poručio je Ćulafić.

BULEVAR ZA BUDUĆNOST, ALI GRAĐANI ŽIVE SADA

Niko od građana sa kojima smo razgovarali ne spori da je Bulevar Vojislavljevića potreban. Naprotiv, većina kaže da se raduje završetku radova i da taj dio Podgorice konačno mora dobiti saobraćajnicu primjerenu broju stanovnika i širenju grada.

Ali problem je u tome što se budućnost ne može graditi tako što se sadašnjost čitavih naselja pretvara u blokadu.

Građani Zabjela, a posebno njegovih djelova Zelenike i Dajbaba ne traže luksuz. Traže da znaju kada će radovi biti završeni, zašto se kasni, ko je odgovoran za bezbjednost, zašto nema odgovora Glavnog grada i zbog čega više od 5.000 ljudi mora svakodnevno da plaća cijenu političkog i komunalnog haosa.

Dok odgovor ne stigne, ostaje slika jednog poluzavršenog bulevara, izrovane svakodnevice i građana koji su, ponovo, posljednji na listi prioriteta.