Radonjić: Bez Crne Gore smo niko i ništa, kao što će i ona biti niko i ništa bez Crnogoraca

Profesor Radovan Radonjić se na samom početku sinoć održane promocije svojih političkih eseja objedinjenih u knjizi „Suverena Crna Gora“ koju je objavila Matica crnogorska, poklonio sjenima heroja II svjetskog rata kojima je posvećena aktuelna izložba „49 narodnih heroja grada Cetinja“ u Centru za kulturu Prijestonice.

“Da nije bilo njih, ne bi bilo ni Crne Gore, ne bi bilo ni nas ovdje. Ako zaboravimo na njih, a počeli smo to temeljno da činimo, neće nas biti”, rekao je Radonjić. 

Promociju je organizovao cetinjski Ogranak Matice crnogorske u saradnji sa Prijestonicom Cetinje i Centrom za kulturu Prijestonice.

Radonjić je istakao i da nije lako pisati o onome o čemu on piše u svojim esejima.

“Nije lako pričati, nije se lako ni u sebi, ni javno suočiti. Mi druge države nemamo, i bez Crne Gore smo niko i ništa, kao što će i ona biti niko i ništa bez Crnogoraca”, istakao je Radonjić i dodao da ima poruku za Cetinjane:

“Prošetajmo do manastira, ne da ga kamenujemo, ne da ćeramo, ali da im kažemo: „Gospodo, izađite!“ Napravimo pritisak, i zbog sebe i zbog Crne Gore, i zbog međunarodne zajednice, jer dokle god je crnogorski dio njene kulture i prošlosti pod vlašću tuđe crkve koja je provjereni neprijatelj Crne Gore, neće Crna Gora ući ni u Evropsku uniju niti će biti bilo što, do sluškinja nekoga ko će biti zao gospodar, kad vidi kako smo jadni i nemamo snage da dignemo glavu i da se odupremo”, poručio je Radovan Radonjić.

Profesor Pravnog fakulteta UCG Dražen Cerović podsjetio je da „ex pučističke strukture moći iz ranih devedesetih i sada, više decenija kasnije, u velikoj mjeri upravljaju procesima“ i sudbinom Crne Gore, „ekonomski, politički, bezbjednosno, identitetski i na sve druge načine je direktno ugrožavajući.“

“Zato ni dan današnji jednom takvom čovjeku, kakav je profesor doktor Radovan Radonjić, a počevši još od 1989. zasluge se ne priznaju, a on ne uživa mnoge najviše naučne i društvene počasti, koje bi ga, kao takvog sljedovale u iole zdravom društvu i institucijama. To potvrđuje toliko puta viđenu i sasvim lako vidljivu višedecenijsku praksu da Crna Gora svoje najbolje sinove i šćeri ne štiti, a u najgorem slučaju, ne tako rijetko – proganja i napada. Uostalom, zato u najnovije vrijeme, naša Crna Gora i doživljava takvu sudbinu, da, kada joj je to najpotrebnije, nema ko da je iskreno i bezrezervno brani ili ako ima, to je broj ljudi na nivou statističke greške. Kakvu će drugo sudbinu i imati, kad je u sred Crne Gore, decenijama progonjena njena Crnogorska pravoslavna crkva, decenijama bio proskribovan i sami pomen crnogorskog jezika, crnogorske kulture, crnogorske samobitnosti i samosvojnosti, koju je naša Domovina imala kroz vjekove, a mnogi pojedinci, koji bi se osmjelili da je štite, permanentno su uništavani, proganjani, zaobilaženi, ugroženih karijera, pa čak i gole egzistencije”, istakao je Cerović.

Urednik knjige „Suverena Crna Gora – Politički eseji 1999–2006, generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović konstatovao je da je nakon čitanja Radonjićevih eseja „neumitno zapažanje da je nakon referenduma 2006. godine izostala obnova vrijednosti kao i uspostavljanja ideologije koja bi stabilizovala prilike u crnogorskom društvu nakon ratnih i tranzicionih 90-tih godina XX vijeka.“

“O potrebi idelogije s precizno datim ciljevima piše i teoretičar Entoni Smit baveći se nacionalizmom kao modernim fenomenom  iz kojeg su proizišle evropske nacije i koji predstavlja osnovni znak samoprepoznavanja zapadnog čovjeka. Smit navodi i primjere da neko, ili čitav narod može imati izrazito nacionalno osjećanje, ali da nema bilo kakvog pokreta ili ideologije među pripadnicima njihove nacije. Radi se zapravo o neophodnosti „ideološkog pokreta“ kao osnove „za postizanje i održavanje samouprave i nezavisnosti“ što kao politička zajednica nijesmo dovoljno prepoznali. Nizom argumenata prof. Radonjić ukazuje da nas poslije svega ne treba iznenađivati stanje crnogorske nacije u kojoj je patriotizam sveden na prilično niske grane”, rekao je Ivanović.

On je dodao i da Radonjićeva knjiga najvećim dijelom šalje poruku da je borba za suverenu Crnu Goru jednako aktuelna i važna danas kao i početkom 90-tih ili u predreferendumskom periodu.

“Upozorava nas i da smo stali negdje na pola puta, i da Crna Gora obnovom državnosti nije dosegla suverenost u punom kapacitetu. Tačnije, poziva nas na promišljanje ali i na svojevrsni povratak sebi, akciju i kontinuirani naporan rad da se Crna Gora uspostavi na svojim prepoznatljivim istorijskim, duhovnim, kulturnim, moralnim i političkim vrijednostima, crpeći snagu i samopouzdanje iz blistave državne tradicije i nacionalne osobenosti. Da u to uloži sve svoje snage, te da u suprotnom njen opstanak nije ničim garantovan”, zaključio je Ivanović.