Nekadašnji napadač je trenersku karijeru počeo 2014. u stručnom štabu upravo Budućnosti u stručnom štabu Dragana Radojičića, da bi opet do prvog tima “plavih” došao preko mlađih selekcija Budućnosti, gdje je radio od 2018.

“Uvijek je lijepo kada si član Budućnosti, bila je privilegija i kada sam prvi put bio, a pogotovo sada kada je situacija dobra i kada je Budućnost konačno prava. To se vidi na svakom koraku, imamo uslove kakvi mogu da se samo požele, a pogotovo ovdje u Antaliji. Na nama iz stručnog štaba i igračima je da radimo, a vjerujem da uspjeh neće izostati”, rekao je Radonjić.

Sa samo 18 godina je debitovao kao prvotimac i odmah je ostavio trag, ali je morao da ode. Vratio se u sezoni 2011/12 kao iskusan igrač, podigao titulu, a onda i 2013. da pomogne u osvajanju Kupa.

“Sve su lijepe i meni drage godine. Kao klinac sam maštao da zaigram za Budućnost, a nije bilo lako nimalo, jer je svako dijete iz Podgorice i okoline željelo da igra pod Goricom i morao si da se dokažeš da budeš među 25 igrača. Ta želja mi se ostvarila kod Dragana Okuke, na debiju sam protiv Kragujevca postigao gol, sigurno da to pamtim”.

A naravno, nikada neće zaboraviti ni šampionski pehar koji je kao lider tima osvojio sa – do sada – rekordna 82 boda i 80 postignuta gola…

“Titula sa Miodragom Radulovićem je bila ubjedljiva, ali i specifična jer je situacija u klubu bila teška, rukovodstvo je bilo odlazeće… Međutim, igrali smo na srce, dosta je bilo nas iz Podgorice, sada je veliki broj tih mladih igrača u reprezentaciji. Taj uspjeh je bio važan, jer je na neki način pokrenuo klub nakon četiri sušne godine”.

Aktuelna generacija Budućnosti je ove sezone pomjerila granice (najviše bodova (49), najviše pobjeda u gostima (osam)) u ligi, stigla je i rekord koja je postavila ta Srđina (10 vezanih pobjeda), a u napadu je na golove najveći broj bodova i golova na kraju sezone, s tim da se sada sezona broji više kola.

“Rekordi su tu da se ruše, a ovi momci su zaslužili da probiju sve barijere jer su dvije godine superiorni. Prvo proljećnje kolo igramo protiv Sutjeske, tradicionalnog rivala i nadam se da će se taj rekord uzastopnih pobjeda pomjeriti”, poručio je Radonjić.

“Mnoge ekipe su od te 2012. igrale dobro, imale rezultate, ali niko nije uspio da nas stigne. Kažem, ova generacija zaslužuje da nas prestigne, a nadam se da ću im na neki način biti srećne ruke”.

Pripreme u Antaliji su teške, a Radonjić ih je i sam prolazio kao igrač…

“Mi smo tu da ih igračima olakšamo uz neku priču i naše iskustvo. Momci stvarno odlično rade, podnose dobro pripreme, a mlađi prate starije. Generalno, spoj smo mladosti i iskustva, atmosfera je zdrava, a stariji igrači se trude da djeci olakšaju prilagođavanje na seniorski fudbal”.

I ne samo iskusniji fudbaleri, već i stručni štab, a naš bivši centarfor je trenirao dosta mladih igrača koji su u prvom timu.

“Sa generacijom u kojoj su bili Mrvaljević, Milić, Ražnatović… osvojio sam duplu krunu, a to im je na neki način bila ulaznica za prvi tim. Međutim, omladinski i prvotimski staž nije isto, jer je ritam jaču u A timu, na to sam im skretao pažnju, a skrećemo im svakodnevno svi iz stručnog štaba”.

Pored uloge asistenta, Radonjić je danas tokom dva treninga imao i ulogu sudije kada su plavi šampioni igrali “11 na 11” – ofsajde je svirao tek poslije završnice, a nijedan prekid mu nije promakao.

“Kao pomoćnici ispunjavamo sve ono što šef traži od nas, puštamo da završe akciju, pa sviramo ofsajd, ali nije bilo problema. Čini mi se da sam kao sudija imao autoritet, a kontrolor suđenja Zoran Gajević mi je rekao da sam odradio dobar posao, pa smatram da sam obavio dobar posao”, sa osmijehom na licu je rekao Radonjić aludirajući na to da je naš ekonom svojevremeno bio sudija.