Alma Ćosović pretučena je pred djetetom, ostavljena bez pomoći više od 30 sati. Umrla je nakon mjesec, koliko je bila u komi. Institucije javno nisu reagovale, a vijest o njenoj smrti javnost je dobila od Centra za ženska prava. Izvršna direktorica ove nevladine organizacije, Maja Raijčević, podsjeća da su se u kratkom periodu desila dva femicida, a da je izostala poruka države, čija je obaveza da se pobrine za takve slučajeve.

– Sve to govori da život žene u Crnoj Gori ne vrijedi mnogo. Sve to govori da država nije spremna da se suoči sa ovakvom vrstom nasilja koja neprestano odnosi živote žena. I onda kad ishod nije smrt, nasilje nad ženama ugrožava zdravlje, mentalno zdravlje, žrtvine živote najbližih, prvenstveno djece – rekla je Raičević.

I pored toga što postoji veliki broj pozicija koje se odnose na bezbjednost, poput potpredsjednika Vlade (za bezbjednost), kao i i institucija koje se bezbjednošću bave, ipak se, kaže Raičević, stiče utisak da se bezbjednost uopšte ne odnosi na žene.

– Kad se ovakve stvari dese najmanje što možemo da očekujemo je snažna poruka sa vrha vlasti da će se raditi na prevenciji, na suzbijanju nasilja… Mi uporno dobijamo samo ćutanje i apsolutni nemar i neodgovornost, prije svega prema ženama u Crnoj Gori, ali i prema svim građanima i građankama. Nasilje nad ženama je sistemski problem koji urušava sve društvene vrijednosti i utiče na zdravlje našeg društva – istakla je Raičević.

Smatra da u institucijama ima ljudi koji posvećeno rade svoj posao, ali da je sistem zakazao jer institucije međusobno ne funkcionišu.

– Zabilježili smo niz propusta, prvenstveno kada je riječ o procjeni rizika. Čini mi se da se ženama još ne vjeruje dovoljno u institucijama onda kada kažu da su ugrožene. Neophodno je da se rizik adekvatno procijeni. Neohodno je da, kada se ustanovi da je taj rizik visok, spremno reaguje. Mi neprestano imamo lošu procjenu rizika koju prati i neadekvatno postupanje institucija. Primijetili smo inertnu i neprofesionalnu ulogu centara za socijalni rad, koji uopšte ne reaguju, naročito kada su djeca izložena nasilju. Na to smo ukazali u više navrata i kroz saopštenja Operativnog tima za nasilje nad ženama i nasilje u porodici – podsjetila je izvršna direktorica Centra za ženska prava.

Raičević ističe da je neophodna nacionalna strategija protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Podsjeća i da su sredstva za borbu protiv nasilja nad ženama već opredjeljena kroz Reformsku agendu Evropske unije.

– Mislim da je važno da znamo da li će ta sredstva zaista otići za borbu protiv nasilja nad ženama ili će se neki drugi budžetski deficiti pokrivati tim novcem… Mi imamo neadekvatan broj tužilaca, nedovoljno policije, nemamo sistem koji uzima u obzir sve naše višegodišnje apele koji se odnose na pitanja suzbijanja ilegalnog oružja. Podsjetiću da još nemamo zakon o oružju. Mnogo toga što je Vlada trebalo hitno da uradi, zapravo je propustila – kaže Raičević.

U Centru za ženska prava zalažu se da se ubistva, zasnovana na rodnoj diskriminaciji, tretiraju kao teška ubistva, da se femicid spriječi, a nasilje prevenira.

– Ogromna je potreba briga o djeci žrtava, a ne vidim da se neko time adekvatno bavio. Poslije svakog femicida žrtve za sobom ostavljaju maloljetnu djecu. Neka od njih završe u domu, hraniteljskim porodicama i država se više na njih ne okreće. To su djeca koja, u najmanju ruku, zaslužuju da se država pobrine o njihovom zdravlju, jer mnogi od njih nose ozbiljne traume. Država traba da se brine i o njihovom obrazovanju, školovanju, da im pruži krov nad glavom – istakla je Raičević.

Dodaje da je država dužna da zaštiti svakog pojedinca.

– Ovo što se dešava mora da bude alarm za čitavo društvo, da više nema prostora za opomenu, čekanje… Ovo su situacije kada bi trebalo da solidarno stanemo ispred ove vlasti i zahtijevamo da zaista uradi ono na šta se obavezala i za što je plaćamo – zaključila je Raičević.