To je saopšteno na Konferenciji o unapređenju položaja osoba s invaliditetom, s posebnim akcentom na mlade s invaliditetom u društvu, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Predsjednik Skupštine UMHCG, Miloš Ranitović,ukazao je da, iako postoje određeni napori i inicijative u cilju poboljšanja položaja mladih s invaliditetom, oni se i dalje suočavaju sa mnogim izazovima, o čemu svjedoči i posljednji izvještaj Evropske komisije.

„Nedostatak adekvatne podrške, pristupačnog okruženja i razumijevanja potreba mladih s invaliditetom su i dalje samo neki od problema koji su još uvijek prisutni. Ovi izazovi nas podsjećaju da je pred nama dug put ka stvaranju društva koje će istinski biti inkluzivno i pravedno“, rekao je Ranitović.

Podsjetio je da je cilj UMHCG da konstantno rade na unaprjeđenju položaja mladih s invaliditetom.

„Posebno smo ponosni na razvoj mobilne aplikacije koja mapira pristupačne lokacije širom Crne Gore. Ova aplikacija nije samo tehnološki alat, već sredstvo koje omogućava mladima s invaliditetom veću mobilnost, samostalnost i uključenost u društvene tokove. I raduje me činjenica da će ista aplikacija biti dostupna za korišćenje već u avgustu ove godine“, kazao je Ranitović.

Smatra da je, pored tehničkih inovacija i dalje neophodno raditi na promjeni društvene svijesti.

„Tehničke inovacije kao što su naša mobilna aplikacija mogu značajno unaprijediti položaj mladih s invaliditetom tako što omogućavaju veću pristupačnost i lakši pristup informacijama o pristupačnim lokacijama. Ovo doprinosi njihovoj samostalnosti, povećava mogućnosti za socijalnu interakciju i poboljšava kvalitet života“, naveo je Ranitović. 

Istakao je da mogućnost samostalnog kretanja i pristupa različitim objektima i uslugama stvara osjećaj uključenosti i prihvaćenosti, što je ključno za njihovo samopouzdanje i osjećaj ravnopravnosti u društvu.

„Svaki korak naprijed je korak ka društvu u kojem inkluzija nije samo cilj, već svakodnevna praksa. Borba za ravnopravnost osoba s invaliditetom je borba za dostojanstvo svakog pojedinca. Da bismo to postigli, potrebna je saradnja svih nas – institucija, organizacija, ali i svakog građanina i građanke“, poručio je Ranitović.

Zamjenik gradonačelnice Glavnog grada, Luka Rakčević,podsjetio je da sa UMHCG sarađuje 14 godina, ocijenjujući da, iako je postignut određeni napredak, mnogi problemi i dalje opstaju, a da je nedovoljno urađeno na njihovom sistemskom rješavanju.

Istakao je da postoji značajan prostor za poboljšanje situacije i da svi imaju moralnu i zakonsku obavezu da pomognu u prevazilaženju prepreka.

„Sjećam se kako smo slavili usvajanja prvog Zakona o izgradnji objekata i planiranju prostora, koji je predvidio obavezu rekonstrukcije objekata kako bi postali pristupačni za osobe s invaliditetom. Ipak, i nakon više od decenije, mnogi javni objekti i dalje nisu pristupačni“, naveo je Rakčević.

Smatra da je neophodno raditi više na prostornoj pristupačnosti, navodeći da sugrađani s invaliditetom zaslužuju jednak tretman i pristup svim javnim objektima.

Govoreći o inkluziji u javnom prevozu i na javnim površinama, Rakčević je ocijenio da su napravljeni određeni iskoraci, ali da je još mnogo posla pred njima.

Takođe, naglasio je potrebu za stvaranjem afirmativnih uslova za zapošljavanje osoba s invaliditetom, ističući da Glavni grad mora biti promoter novih vrijednosti i pristupa koji će služiti kao primjer ostalim lokalnim samoupravama.

„Neophodno je pristupiti sistemskom rješavanju problema osoba s invaliditetom, umjesto ad hoc rješenja. Postoje uspješne prakse koje se već realizuju u zemljama regiona i Evropske unije, a Crna Gora treba slijediti njihov primjer kako bi se suštinski unaprijedio položaj osoba s invaliditetom u Podgorici i širom države“, poručio je Rakčević.

Samostalna savjetnica u Ministarstvu sporta i mladih, Ana Milačić,kazala je da je Crna Gora u prethodnim godinama napravila određene korake u oblasti unapređenja prava osoba s invaliditetom, navodeći da su usvojeni zakoni koji garantuju prava i zaštitu, a da je država preduzela mjere kako bi unaprijedila njihovu inkluziju u društvu.

„Ipak, uprkos ovim naporima, mladi s invaliditetom i dalje se suočavaju sa brojnim preprekama koje ograničavaju njihovu punu uključenost. Još uvijek postoje problemi u pristupu obrazovanju, zapošljavanje predstavlja veliki izazov, a izolovanost i isključenost osoba s invaliditetom iz društvenih aktivnosti, nažalost, je i dalje prisutna“, istakla je Milačić.

Govoreći o oblasti sporta, Milačić smatra da su određeni pomaci u inkluziji osoba s invaliditetom napravljeni, ali da još uvijek postoji mnogo prostora za napredak.

„Potrebno je adaptirati što više postojećih terena i sportskih objekata, kao i izgraditi nove, kako bi osobe s invaliditetom imale mogućnost da se aktivno bave sportom. Takođe, dodatna edukacija i obuka trenera i sportskih radnika je potrebna kako bi shvatili potrebe i mogućnosti osoba s invaliditetom, što bi sigurno doprinijelo njihovoj inkluziji u sportske aktivnosti“, ocijenila je Milačić.

Poručila je da je Ministarstvo sporta i mladih spremno raditi na otklanjanju svih barijera za mlade, kako u sportu, tako i u ostalim društvenim sferama, kao i da unaprjeđenje položaja mladih osoba s invaliditetom u Crnoj Gori zahtijeva zajednički napor svih segmenata društva – Vlade, obrazovnog sistema, poslodavaca, nevladinih organizacija i šire javnosti.

Tokom panela „Položaj osoba s invaliditetom, posebno mladih s akcentom na inkluziju u procesima donošenja odluka“, projektna asistentkinja u Savezu slijepih Crne Gore, Anđela Dragović,kazala je da i dalje nije zadovoljavajuća situacija kad su u pitanju prava mladih s invaliditetom.

„Podaci pokazuju da mladi s invaliditetom još uvijek nisu na nivou samostalnosti u odnosu na druge. Suočavaju se sa nizom izazova koji utiču na njihovu odluku da se osamostale i preuzmu kontrolu nad svojim životom, pri čemu često nemaju priliku da griješe i uče iz svojih grešaka“, navela je Dragović.

Ocijenila je da su najčešće prepreke za mlade osobe s invaliditetom obrazovanje i zapošljavanje.

„Arhitektonska nepristupačnost, nepristupačnost literature i nedostatak podrške utiču na njihov izbor u obrazovanju, posebno na visokom nivou. Sistemska rješenja nisu dovoljna, a nevladine organizacije koje rade na ovoj temi često zavise od projekata koji su vremenski ograničeni“, kazala je Dragović.

Ukazala je da je zapošljavanje još jedan veliki izazov.

„Poslodavci često nisu dovoljno osviješćeni o potencijalima i kompetencijama mladih s invaliditetom, što rezultira nedostatkom prilika za zaposlenje. Ovo dodatno utiče na njihov manjak samopouzdanja i demotiviše ih u traženju posla“, smatra Dragović.

Ukazala je i da je neformalno obrazovanje takođe izazov, jer su sadržaji i materijali često nepristupačni, što smanjuje interesovanje i samopouzdanje mladih s invaliditetom da se dodatno kvalifikuju.

„Slične prepreke postoje i u kulturnim aktivnostima, gdje su mladi s invaliditetom uglavnom posmatrani kao konzumenti, a ne kao aktivni učesnici. Važno je raditi na izjednačavanju stavova i svijesti, kao i na zakonskim regulativama. Fizička pristupačnost nije ničija dobra volja, već nešto što se podrazumijeva i što je propisano međunarodnim dokumentima. Takođe, potrebno je raditi na većoj mobilnosti mladih, razmjeni i dijeljenju iskustava sa drugim mladima s invaliditetom, usvajanju dobrih praksi iz drugih zemalja“, rekla je Dragović.

Samostalna savjetnica za socijalnu i dječju zaštitu u Glavnom gradu Podgorica, Anđela Radovanović, predstavila jeaktivnosti koje sprovode u Sekretarijatu kroz Akcioni plan za socijalnu inkluziju i razvoj socijalne i dječje zaštite u Glavnom gradu do 2023, navodeći da je fokus na poboljšanju uslova za uključivanje osoba s invaliditetom, pristupačnost usluga i sprovođenje različitih edukacija.

„Jedan od naših projekata je pristupačni prevoz od vrata do vrata za osobe s invaliditetom, koji je osigurao održivost nakon završetka projektnog finansiranja. Takođe, kroz pilot projekte testiramo različite usluge i servise, prilagođavamo ih na osnovu identifikovanih potreba, kako bismo osigurali održivost kroz javni sektor. U saradnji sa Crvenim krstom Crne Gore, mobilni timovi i personalna pomoć u zajednici pružaju podršku više od sto osoba s invaliditetom u Glavnom gradu“, navela je Radovanović.

Ukazala je da u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore sprovode uslugu videćih pratilaca i edukaciju za kretanje uz pomoć bijelog štapa za osobe s invaliditetom.

„Trenutno smo u završnoj fazi izrade novog Lokalnog akcionog plana za socijalnu inkluziju i razvoj socijalne i dječje zaštite, uključujući intenzivnu saradnju s organizacijama civilnog društva i članovima radne grupe. Jedan od ključnih fokusa je osnivanje Kancelarije za osobe s invaliditetom unutar Sekretarijata za socijalno staranje, kao i prilagođavanje objekata, kako bi bili pristupačni osobama s invaliditetom“, navela je Radovanović.

Ukazala je da su u posebnom fokusu pitanja podrške samostalnom životu osoba s invaliditetom, kao i obrazovanja i zapošljavanja.

„Svjesni smo izazova s kojima se mladi s invaliditetom suočavaju u obrazovanju i zapošljavanju te smo posvećeni stvaranju održivih rješenja“, zaključila je Radovanović.

Psihološkinja u Informativnom Centru za osobe s invaliditetom Lotos u Tuzli, Senaida Sarajlić, smatra da mladi s invaliditetom aktivizmom doprinose ostvarivanju prava da slobodno žive svoje živote, ravnopravno i u zajednici sa drugim ljudima.

„Kroz naše aktivnosti, uključili smo mlade osobe s invaliditetom u nekoliko lokalnih akcijskih grupa gdje se umrežavaju i sarađuju s drugim organizacijama i institucijama. Jedan od primjera je naše učešće u procesu izrade Strategije mladih na entitetskom nivou. Svoje mjesto smo osigurali kroz javne rasprave i ukazali na potrebe mladih osoba s invaliditetom, što je rezultiralo prepoznavanjem tih potreba u dokumentu“, rekla je Sarajlić.

Ukazala je da su u manjim sredinama uspješno realizovali nekoliko zagovaračkih inicijativa koje su poboljšale pristupačnost i omogućile da se glas mladih osoba s invaliditetom čuje.

„Zagovaranje je ključno, i smatram da zagovaram svakodnevno svojom pojavom u javnosti, medijima, na akademskim i kulturnim događanjima. Vidljivost osoba s invaliditetom, posebno mladih, je od suštinskog značaja. Naša prisutnost i aktivna uloga u društvu, umjesto pasivnog posmatranja sopstvenih života, ključna je za inkluziju i ravnopravnost“, kazala je Sarajlić.

Izvršni direktor NVO Mozaik iz Crne Gore, Blagoje Šturanović,  kazao je da se ta organizacija bavi kulturnom inkluzijom osoba s invaliditetom, posebno mladih, kroz razne kreativne radionice i projekte.

„Cilj nam je angažovati mlade osobe s invaliditetom ne samo kao konzumente kulture, već i kao aktivne stvaraoce.Na taj način pomažemo mladima da izađu iz svoje zone komfora, da se uključe u društvo i shvate da imaju moć i kapacitete da budu aktivni građani“, rekao je Šturanović.

Prisjetio se svog prvog učešća na radionicama koje je organizovalo UMHCG, tokom kojeg je shvatio da, ukoliko ne krene putem aktivizma, će ostati zatvoren u kući, radeći posao koji nije za njega i neće biti aktivan učesnik u društvu.

„Osnivanje NVO Mozaik proizašlo je iz želje da se bavi problemima inkluzije u Nikšiću, gdje je situacija bila loša, a i dalje se suočavamo s problemima u obrazovanju i zapošljavanju. Naš prvi projekat bio je osnivanje društvenog kluba za osobe s invaliditetom, gdje se mladi mogu okupljati, edukovati, informisati i osjećati moć da utiču na donošenje odluka“, kazao je Šturanović.

Prisjetio se i svog prvog učešća na sjednici Skupštine opštine Nikšić 2022, kada je kroz institut slobodne stolice predložio osnivanje društvenog kluba za osobe s invaliditetom.

„Pisao sam govor danima, nervozan i uzbuđen, ali shvatio sam da moj glas nije samo moj, već predstavlja sve mlade osobe s invaliditetom u Nikšiću. Taj trenutak me osnažio da nastavim borbu za naša prava, shvatajući da moramo biti glasni i prisutni. Pozivam sve mlade da se uključe u lokalne organizacije, bez obzira na prepreke i mogućnosti. Važno je da budemo aktivni, predlažemo svoje ideje i tako zajedno možemo rješavati naše probleme“, istakao je Šturanović.

Tokom diskusije je saopšteno da tržište rada nije prilagođeno za osobE s invaliditetom, kao i da bez podrške države mladi s invaliditetom teško mogu da nađu zaposlenje. Ocijenjeno je da je potrebno što više vidljivih akcija kako bi se mladi s invaliditetom uključili i integrisali u društvo.

Konferencija je dio aktivnosti projekta Podrška, a ne zanemarivanje! koji je finansijski podržan od strane Glavnog grada Podgorice, kao i projekta U kontaktu (Project In Touch) finansijski podržanog od Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (European Education and Culture Executive Agency (EACEA)), delagirane od strane Evropske komisije, uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.