Grad je bio preplavljen raznim grafitima s užasnim porukama mržnje, dok su srpske trobojke i krstovi sa četiri S oslikani još početkom godine, tokom litija koje su bile uvod u izbornu pobjedu prosrpskog i proruskog političkog bloka u našoj zemlji… Čitav jedan sportski teren u centru Pljevalja prefarban je u „trobojku“… Institucije su sve nijemo posmatrale.

„Selite se Turci“, „SREBRENICA 92 SELITE SE TURCI“ neke su od poruka koje su u Pljevljima dočekale Muslimane i Bošnjake ujutro 31. avgusta 2020. Ispisane na ulici, poslovnim objektima, čak i nekim kućama… Na objektu Islamske zajednice neko je razbio staklo na ulaznim vratima i ubacio papir na kojem je pisalo „polećela crna ptica Pljevlja biće Srebrenica“…

U Srebrenici, u Bosni i Hercegovini s kojom se Pljevlja graniče, 1995, prije 27 godina, dogodio se najbrutalniji zločin na teritoriji Evrope nakon Drugog svjetskog rata – genocid. Komandant srpske vojske Ratko Mladić naložio je, i lično pratio, da bude ubijen svaki muškarac Musliman/Bošnjak u srebreničkom kraju – od đeteta u kolijevci do staraca. Ubijeno ih je više od 8.300. I broj još nije konačan.

Biti Musliman/Bošnjak u Pljevljima nakon izbora 30. avgusta 2020. nije bilo lako. Atmosfera linča. Slična onoj 1992. godine kada im je strah ulivao Milika Čeko Dačević sa svojom paravojnom skupinom i poručivao im da se sele…

“NEĆE VAS VIŠE BITI, SELIĆETE SE”

Pobjeda je u septembru 2020. godine svjedočila o nacionalističkom orgijanju u Pljevljima. Tada smo se sreli i sa Emirom Pilavom koji je ispričao kako su se on i njegov otac Nurija, 31. avgusta, dok su mirno sjedjeli na terasi jedne kafane, suočili sa „pobjednicima izbora“ koji su im poručili: „Neće vas više biti, selićete se“…

Jedan automobil iz kolone koja je slavila zaustavio se ispred kafane i neko je dozivao Pilave. Nijesu znali ko su ti ljudi, pa je Emir, kako je kasnije svjedočio i na sudu, pitao: „Šta je?“. Prvo su iz kola izašla dvojica muškaraca i pojurili su ka Pilavima nasrnuvši na njih, a onda je dotrčao i treći. Emir je oboren na pod, dobio je udarce, pritrčali su ostali gosti, kao i vlasnik lokala da spriječe napadače i oni su se povukli… Dok su se vraćali ka automobilu jedan je zaprijetio: „Neće vas više biti, selićete se“…

Emiru Pilavu nakon incidenta ukazana je pomoć u Službi hitne pomoći i konstatovane lakše povrede.

“Tužilaštvo, sudstvo i policija ne smiju da balansiraju u ovoj situaciji. Koliko god da je „zategnuto“ država mora da odgovori snažno i da stane u odbranu svih nas”, poručio je tada Pilav za Pobjedu.

Skoro dvije godine kasnije svjedočimo da ne samo što adekvatnog odgovora države, nažalost, nije bilo, nego su institucije posegnule upravo za onim na što je Pilav upozorio da ne bi smjele – balansom?! Pred sud je izveden i on, kao okrivljeni. Suđeno mu je pred prekršajnim sudom zbog psovki koje je uputio napadačima. Oslobođen je krivice, ali ne i teškog tereta nepravde s kojom su se suočili on i njegov otac.

Odgovornosti za bilo kakav prekršaj oslobođena su i dvojica napadača Vladan i njegov stric Goran Knežević, dok treći – Darko, sin Gorana Kneževića, nije ni stigao do suda. Policija protiv njega nije podnosila ni prekršajnu prijavu. Zašto – nikada nijesu pružili odgovor na to pitanje. Kao ni na mnoga druga povodom događaja tih dana u Pljevljima…

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA

Nikada iz pljevaljske policije nije objašnjeno zašto je Goran Knežević saslušan tek 15 dana nakon napada?! I to ne na njihovu inicijativu, nego na zahtjev tužilaštva koje je dva dana pošto ga je ispitalo protiv njega podnijelo krivičnu prijavu za izazivanje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti, zbog poruke: “Neće vas više biti, selićete se“…

Tek tada reagovala je i policija procesuirajući protiv Gorana Kneževića prekršajnu prijavu. Prekršajni sud je ocijenio da nije kriv…

Da Knežević nije izazivao nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, već je samo slavio izbornu pobjedu svoje političke opcije, stav je sudije bjelopoljskog Višeg suda Ivana Adamovića. Presudio je da Kneževićeva poruka Pilavima nije govor mržnje.

I tako su crnogorsko pravosuđe i policija balansirali i „izbalansirali“ nacionalističko orgijanje u Pljevljima i ne samo u slučaju Pilava.

No, ova priča još nema konačan sudski epilog. Apelacioni sud početkom maja ukinuo je, postupajući po žalbama tužilaštva i Pilava, prvostepenu presudu sudije Adamovića i vratio mu predmet na novo suđenje.

“Osnovano se žalbama Višeg državnog tužilaštva Bijelo Polje i punomoćnika oštećenog ukazuje na bitne povrede krivičnog postupka, odnosno da u prvostepenoj presudi nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dati su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni”, navodi se u odluci Apelacionog suda.

Sudijama je neprihvatljivo i što je sudija Adamović, kako su naveli, iskaze okrivljenog i žrtava napada, te svjedoka događaja, koristio selektivno.

Konstatuju i da su razlozi sudije Adamovića „potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivurječni“, kada u presudi konstatuje „da se oštećeni nijesu izjašnjavali u pogledu svoje nacionalne, rasne, vjerske ili bilo koje druge pripadnosti“.

Ističu kako je u obrazloženju presude, pored ostalog, ocijenio „da ni iz jednog gesta okrivljenog nije bilo aludiranja na nacionalnu ili vjersku pripadnost oštećenih i da u prijetećoj formulaciji ‘neće vas više biti, selićete se’, nije sadržana odrednica koja bi upućivala na ovakvu ili bilo koju pripadnost oštećenih, a da su inkriminisane riječi izgovorene tek nakon događaja“…

MUK POLICIJE

Tražeći pravdu Pilavi su se obratili i Savjetu za građansku kontrolu rada policije koji je detaljno i temeljno istraživao ovaj slučaj i dao vrlo jasne upute i preporuke policiji. Međutim, što do sada nije bilo uobičajeno, u ovoj ustanovi su se oglušili o zaključke ovog nezavisnog tijela.

Savjet je upozorio da primjena policijskih ovlašćenja nije bila jasna, potpuna i blagovremena.

Iskazali su i zabrinutost da su se postupajući policijski službenici možda nalazili pod određenim pritiskom tada aktuelnih političkih dešavanja u opštini Pljevlja, što ih je u određenoj mjeri ograničilo kod efikasne i djelotvorne primjene policijskih ovlašćenja.

“Bez obzira na tenzije prisutne u okruženju, policijski službenici ne treba da balansiraju, već da zakon odlučno primjenjuju i sprovode”, konstatovao je Savjet.

Preporučili su pljevaljskoj policiji „kao podnosiocu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv Emira Pilava da odustane od istog i o tome obavijesti nadležni sud“.

“Aktivnosti policije ne treba da idu u pravcu dodatnog razočarenja žrtava nasilja u sprovođenje zakona, niti treba izjednačiti, posebno kod tako osjetljivog, etnički motivisanog, incidenta, žrtvu sa nasilnicima”, objasnili su iz Savjeta.

Policija, čak, Savjetu nije htjela da dostavi ni dopunu informacije koju su tražili, iako su im slali više urgencija.

“Takav, neprofesionalan i neblagovremen pristup Uprave policije odrazio se i na efikasnost ovog postupka i njegovo trajanje što se u konačnom odražava i na zaštitu ljudskih prava i degradiranje Savjeta za građansku kontrolu policije koji je postavljen tako da pruži brzi i pouzdan odgovor na određenu praksu ljudskih prava”, ističe se u mišljenju Savjeta.

Konstatovali su, pored ostalog, i činjenicu da „jedan od napadača nije ni obuhvaćen zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka“, da su napadači i to samo dvojica od trojice, privedeni tek sjutradan, a treći 15 dana poslije incidenta i to na zahtjev tužilaštva…

IŠČEKVANJE PRAVDE

Sudski epilog, u krivičnom postupku, slučaja nasilja nad Emirom i Nurijom Pilavom u Pljevljima 31. avgusta 2020. godine još se čeka.

Prvo ročište u ponovljenom suđenju, nakon što je Apelacioni sud ukinuo prvostepenu oslobađajuću presudu, odgođeno je pred Višim sudom u Bijelom Polju za septembar. Od trojice napadača optužen je samo jedan.

Druga dvojica, sin i sinovac okrivljenog, u ovom predmetu su svjedoci.

Pilavi su u ovim spisima žrtve, odnosno oštećeni.

Ali kakav god epilog da bude otac i sin iz Pljevalja, i ne samo oni, žrtve su institucija države Crne Gore. Institucija koje su ćutale na nacionalistička i šovinistička orgijanja u ovom gradu koja su počela mnogo prije izbora u avgustu 2020.

Izvođenje Emira Pilava pred sud zbog toga što je uvrijedio napadače koji su nasrnuli na njega i njegovog oca – ruganje je čuvara reda i mira u Crnoj Gori, ustavnog poretka i ljudskih i građanskih prava Ustavu i zakonima ove države.

I niko ih nije pozvao na odgovornost.

Različiti aršini

Savjet za građansku kontrolu rada policije upozorio je u zaključcima izvještaja da se ne smiju izjednačavati žrtve nasilja i nasilnici.

“Kod izdavanje ove preporuke, Savjet je imao u vidu i primjenu policijskih ovlašćenja kod slučaja novinara S. S. (Sead Sadiković), čiji je slučaj u smislu postupanja policije pažljivo pratio, a kojeg, kod postojanja određenih radnji prema napadačima, Uprava policije, kao žrtvu, opravdano, nije obuhvatila bilo kakvom prijavom. Policijsko postupanje treba biti dosljedno, a Uprava policije posjeduje znanje, iskustvo i sve potrebne kapacitete da zaštiti žrtve nasilja, jasno ih razlikujući od nasilnika”, istakli su u zaključcima.

Naglasili su i da je Savjet “u svojoj praksi od 2005. godine svega nekoliko puta izdao preporuku ove vrste, a Uprava policije se pozitivno odnijela prema istima“.

Jasno su tražili od Uprave policije – Centra bezbjednosti Pljevlja da odustane od podnošenja prekršajne prijave protiv Emira Pilava i da o tome obavijeste sud. To se nije desilo.