Video
Lice bez bora, punije usne, pjegice, duže trepavice – svako to može da ima koristeći filtere. Svakog dana dostupni su novi, a gotovo da nema korisnika Instagrama ili TikToka koji ne “provuče” fotografiju.
Da je globalno društvo postalo talac društvenih mreža i medija, smatra sociološkinja Biljana Radović Fuštić. Ipak, kaže da to nema nužno negativnu konotaciju.
“Podložnost tim sadržajima nije isključivo karakteristika mladih, već i starijih osoba, koje bivaju sve sklonije tome. Nezadovoljstvo sobom i društvom u kom žive, projekcije kako bi njihov život mogao da izgleda, kao u neuspjeha u ostavarenju tih projekcija, mogu dovesti do mentalnih oboljenja. Brojne psihosocijalne studije ukazuju na povezanost depresije i drugih mentalnih poremećaja upravo sa nezadovoljstvom koje proističe iz procesa identifikacije sa ‘savršenim uzorima’ sa društvenih mreža”, kaže Radović Fuštić za Portal Javnog servisa.
I modna blogerka Milena Pajović ocjenjuje da se upotrebom filtera stvara nerealna slika, od fizičkog izgleda do životnog stila, a samim tim i nerealna očekivanja.
“Kao da živimo u nekim paralelnim svjetovima – jedan ovaj koji inače živite, drugi na društvenim mrežama. Mlad čovjek, koji još nije formirana ličnost i nema izgrađene stavove, vjeruje onom što mu se plasira, a manje obraća pažnju na stvarnost”, ističe Pajović.
Kako izaći iz “začaranog kruga”?
Prihvatanje nesavršenosti odraz je zrelosti i svjesnosti o individulanosti, poručuje Radović Fuštić. Na pitanje kako uravnotežiti zabavu i želju za lajkovima sa realnošću, odgovara:
“Da bismo, i kao društvo i kao pojedinci, uspjeli u tome potrebno je da se zaista zamislimo i zapitamo: šta je to što nas čini podložnim? Da li smo, kao društvo, stvorili ambijent u kom se ljubav mjeri lajkovima i izostankom druge vrste komunikacije? Da li smo, kao pojedinci, uvjereni da nam je to dovoljno i da li prepoznajemo šta nam nedostaje? Onog trenutka kada zaista iskreno odgovorimo sebi na ova pitanja, doći ćemo do istine koja nas upravo može izvesti iz tog začaranog kruga.”
Pajović smatra da ne postoji “recept” koji bi učinio da se na mrežama ne mijenja realna slika, već da radimo na sebi – provodimo što više vremena u društvu, sa porodicom, u prirodi…
Da opterećenost filterima i aplikacijama može uticati na kvalitet života, pokazuju i studije.
“Svjedoci smo, a i brojne studije su ukazale na problem socijalnog distanciranja, sve manjeg provođenja vremena u slobodnim aktivnostima i druženju sa porodicom i prijateljima. Zavisnost od ispravljanja sopstvenog lica i tijela filterima vodi ne samo ka socijalnom distanciranju, već i socijalnoj isključenosti. Sve to doprinosi kako disfunkcionalnosti porodica, nedovoljnoj povezanosti sa vršnjačkom grupom, pa i nasilju, tako i mentalnim oboljenjima”, kaže za Portal sociološkinja Radović Fuštić.
Pajović ukazuje da su ljudi su počeli da žive na društvenim mrežama, a ne u stvarnosti.
“Što god da neko uradi, ima potrebu da to objavi. Imate ljude koji putuju i koji su, umjesto da uživaju, opterećeni fotografijama i lajkovima. Momenat da se svidite drugima postao je presudan”, naglašava ona.
“Puna usta etike…”
Prije osam godina u Francuskoj je donijet zakon po kome su časopisi u obavezi da jasno obilježe fotografije koje su korigovane u Fotošopu. Isti zakon propisao je i minimalni indeks tjelesne težine koje manekenke moraju da imaju kako bi reklamirale proizvode. Nadležni su time željeli da stanu na put nametanju nerealnih standarda ljepote zbog kojih se veliki broj mladih u toj zemlji suočavao sa anoreksijom.
Sličan zakon postoji i u Norveškoj.
Prije tri godine, u Velikoj Britaniji, influenserka Saša Pilari pokrenula je kampanju #filterdrop (odbacite filter) u kojoj je pozvala pratioce da postave fotografije bez filtera, ali i influensere da priznaju da objavljuju obrađeni sadržaj u kampanjama. Potom je predstavnik Konzervativne partije u britanskom parlamentu, Luk Evans, predstavio predlog zakona, po kome bi svaka poznata ličnost morala da obilježi fotografije koje su digitalno obrađene.
Da li bi u Cnoj Gori influenseri, javne ličnosti i mediji mogli da urade više po pitanju podizanja svijesti o ovom fenomenu?
Radović Fuštić ističe da je dovoljno da se ne boje stvarnost, jer su upravo oni ti koji kreiraju i nameću trendove.
Preporučeno
“Influenseri, javne ličnosti i mediji kapitalizuju upravo na problemima koje smo opisali. Veoma rijetko neka medijska kuća odbaci reklamu jer nije dobra za određeni uzrast. Na primjer, reklame za alkohol su često u udarnim terminima na televizijama, influenseri i javne ličnosti reklamiraju kazina. A, sve to prati prikaz savršenog filmskog trenutka i luksuznog života. Puna usta etike, no na djelima se gotovo niko ne odriče profita zarad zdravlja upravo mladih”, zaključuje ona.
