Utvrđivanje Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti prije svega znači da je država krenula u obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom kao najvećim pojedinačnim zemljoposjednikom u Crnoj Gori, i to je jasno svakome ko je iole upućen u ovu problematiku. S obzirom na to da se imovina SPC mjeri kvadratnim kilometrima, u Vladi su znali da je ovaj potez veoma delikatan, pa su Predlog morali da pošalju Venecijanskoj komisiji prije nego što bi se našao u Skupštini. Stoga ćemo na rasplet sukoba između države i SPC popričekati još najmanje nekoliko mjeseci. U međuvremenu se postavlja pitanje, da li će ostale vjerske zajednice, uz svo dužno poštovanje, biti samo kolateralna šteta u sukobu države i Srpske crkve koji će uskoro doživjeti kulminaciju?

Na posljednoj sjednici održanoj prošle sedmice, Vlada je utvrdila Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Tekstom Predloga, između ostalog, je propisano – da se jasno utvrđuje dokle dosežu prava i obaveze vjerskih zajednica, reguliše se procedura registracije vjerskih zajednica, uslovi osnivanja vjerskih škola…

Ali sve te stavke su manje bitne i Predlog ne bi izazivao toliko “kontroverzi” da se članom 62 ne propisuje “da će svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine, a koji kasnije nijesu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina”. Dovoljan razlog da SPC, kao najveći zemljoposjednik u državi, krene u brutalnu kampanju protiv Predloga zakona.

Stav SPC je jasan – oni smatraju da je ovo “monstrum zakon”, i da “liči na revolucionarni poziv za gonjenje Srpske pravoslavne crkve i pljačku njene imovine”. Ovakve izjave dolaze kako od najnižih svešenika SPC, tako i od njenog vrha uključujući i mitropolita Amfilohija.

SPC može da izgubi milionsku imovinu

Ako se usvoji Predlog zakona o slobodi vjeroispovjesti, sva nezakonito prepisana crkvena imovina na SPC ponovo će biti državna. To u prevodu znači da država može da uzme tu imovinu za sebe ili je povjeri na korišćenje nekome. Na kraju krajeva država će, ako zakon prođe moći da, kako je nedavno cinično poručio protojerej SPC Velibor Džomić, “stavi poreskog inspektora pored ćivota Svetog Vasilija Ostroškog”.

Ovo je u najkrećam dio imovine koji je upisan na SPC, a koji može postati državni:

“Najznačajniji manastiri koji su nezakonito upisani u vlasništvo SPC u Crnoj Gori su Ostrog, Cetinjski manastir, Podostrog, Stanjevići, Piperski i Morački manastir i manastir Reževići. Ali tu je i više stotina seoskih crkva, sve s teritorija Podgorice, Bara i Danilovgrada, a dijelom s teritorija Budve, Kotora i Herceg Novoga. Dok ukupna površina nezakonito upisanoga zemljišta na Srpsku crkvu iznosi 12,3 kvadratnih kilometara. Njegova vrijednost na primorju je oko jedne milijarde eura. Ne treba smetnuti s uma da je to i kulturna baština koja oličava crnogorski državni i nacionalni identitet, i da su same crkve i manastiri depoziti crnogorske tradicije i kulture”, kazao je za Stadard predsjednik savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić.

Iz CPC, kako ističe, podržavaju ovaj Predlog zakona i iščekuju njegovo usvajane. Vučinić je napomenuo da Predlog zakona, ukoliko se usvoji, propisuje da Uprava za nekretnine, u roku od godinu svu tu imovinu ponovo uzakoni na crnogorsku državu.

“I ne samo to, nego se njime pravno temelje osnove da se Crnogorskoj crkvi vrati domicilni status sa svim konsekvencama koje iz njega prositiču. Ne sumnjamo da će se Srpska patrijaršija, i javno i tajno, poduprta iz Beograda, svim silama tome odupirati. Vjerovatno i posegnuti za nekim radikalnim metodama, što je njoj svojstveno, u pokušaju da spriječi njegovo donošenje”, kazao je Vučinić.

Uzdržavanje od zavničnih komentara

Kada su u pitanu ostale vjerske zajednice, Jevrejska je mirna, jer nema velike imovine u Crnoj Gori, a zakon se, kako su ranije rekli, “osim poneke zamjerke u najvećoj mjeri podudara sa nihovim stavovima”. Ali sa Katoličkom crkvom i Islamskom zajednicom stvari su mnogo delikatnije. Oni, za sada, ne žele da javno govore o ovom Predlogu.

Kancelar Kotorske biskupije Robert Tonsati kazao je za Stadard da katolička crkva ne želi još uvijek zvanično da komentriše Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti jer se, kako je kazao “nijesu još dobro upoznali sa tekstom”.

“Prethodni tekst je imao stvari sa kojima smo bili saglasni, sa nekima smo bili djelimično saglasni dok je bilo djelova koji su apsolutno neprihvatljivi. O novom tekstu je rano govoriti dok se bolje ne upoznamo i konsultujemo”, rekao je kratko Tonsati.

Iz Islamske zajednice, zvanično, takođe su prilično rezervisani, i poručuju da “vjerovatno i ovaj zakon ima svojih prednosti i mana, ali je bitno da se radilo i da je krenulo”.

Kolateralna šteta

Međutim, kako nam je rečeno iz dobro upućenih izvora u Islamskoj zajednici i Katoličkoj Crkvi u Crnoj Gori, njihovi prigovori na Predlog zakona se mogu svesti na jedno – strah da ne budu kolateralna šteta.

“Katolička crkva u Crnoj Gori se pribojava da ne budu kolateralna šteta u sukobu države i SPC. Razumijemo problematiku koja je vezana za odnose države i SPC. Tu je u pitanju ogromna imovina, ali ne samo to nego i činjenica da SPC kroz tu imovinu i sredstva koja ubira iz nje, ima veliki uticaj na državu. Ni katolička, a vjerujem ni Islamska zajednica ne dijele stavove SPC kada je u pitanju ovaj zakon, ali se pribojavaju da ne stradaju u ovom sukobu”, reklo nam je više dobro upućenih izvora iz Hrvatske nacionalne zajednice i Katoličke crkve.

Islamska zajednica, kako nam je nezvanično rečeno od dobro upućenih izvora, ima iste strahove.

“Strah nas je da za 10 ili 20 godina ne ispadne da smo sebi nanijeli veliku štetu zbog odnosa koji SPC ima prema državi. Država želi da stane na kraj uticaju SPC koja je, kao država unutar države, ali zakon, ako se usvoji, važiće i za muslimane, katolike, Jevreje, CPC i ostale vjerske zajednice. U ovom trenutku se ne može desiti da država počne da preuzima u svoje vlasništvo džamije ili katedrale, ali ako se zakon usvoji može biti zloupotrebljen od strane neke buduće vlasti. Ko zna šta može doći”, rečeno nam je iz dobro upućenih izvora bliskih Islamskoj zajednici.

FOTO: PV Portal

Za Katoličku crkvu i Islamsku zajendnicu Crna Gora je “njihova kuća”, ali:

“Živimo na Balkanu gdje se stvari često mijenjaju, uglavnom na gore. Prisjetimo se samo 90-ih kakva je bila državna politika a kakva je danas – dijametralno suprotna. Stoga se katolici i muslimani opravdano boje da ako se ne reguliše ovaj zakon, jednoga dana bude zloupotrebljen”, saglasni su iz ove dvije zajednice.

Odgovornost podjeljena sa Venecijanskom komisijom

Koliko je ovaj Predlog zakona važan za državu i koliko je delikatan pokazuje i činjenica da je prije usvajanja u Skupštini Crne Gore, poslat na mišljenje Venecijanskoj komisiji. Takva praksa se ne sreće često, osim kod veoma bitnih zakonskih akata.

Jedan od slučajeva kada smo sarađivali sa Venecijanskom komisijom je pred referendum 2006. godine. Crna Gora je preko Monitorine komisije Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, 19. maja 2005. zatražila mišljenje Venecijanske komisije o pitanju da li je tada važeći zakon o referendumu u Crnoj Gori bio u skladu sa međunarodnim standardima. Nakon 13 godian Komisiji se šalje na uvid Predlog zakon o slobodi vjeroispovijesti, što dovoljno govori o “težini” ovog pravnog akta.

Nacrt mišljenja Venecijanske komisije o referendumu bio je poznat 16. decembra 2005. godine, više od šest mjeseci nakon što je od njih zatraženo mišljenje. To je od prilike period potreban Komisiji da analizira pravne dokumente koji stignu do njih. Tako da njihovo mišljenje o Predlogu zakona o Slobodi vejroispovijesti treba očekivati krajem godine, možda čak u istom periodu kada smo dobili mišljene o Zakonu o referendumu.

Do tada SPC i država će se pripremati za konačni pravni obračun, dok je na ostalim vjerskim zajednicama, prije svega na katoličkoj i islamskoj, da nađu neki pravni metod da ne postanu ono čega se pribojavaju – kolateralna šteta.

Balša Knežević