Video
Lilić već šest godina vodi borbu sa Kliničkim centrom Crne Gore dokazujući da su joj život i zdravlje ugroženi zbog pogrešnog liječenja. Njoj su, naime, zbog pogrešne dijagnoze date tri hemioterapije, što joj je, tvrdi, razorilo organizam.
Riječ je tužbi za nadoknadu štete za pretpljeni strah, fizičke i duševne bolove, narušeno zdravlje i umanjenu opštu, životnu i radnu sposobnost. Presudom kojom je dobila odštetu od 46.200 eura, kaže, nije zadovoljna, niti joj to predstavlja satisfakciju.
„Kad sam krenula u ovaj sudski spor to je bilo radi dokazivanja istine. Vi znate da su mnogi ljudi doživjeli istu sudbinu kao ja i mnogi su pod zemljom…. Mene je nekako boljelo to da nisu cijenili život te osobe. Nije meni cilj bio novac, cilj je istina. Da li istina može da ugleda svjetlost dana, to je ono osnovno“, kazala je Lilić.
Smatra da su ljekari morali da budu pozvani na disiplinsku odgovornost.
„Meni je žalosno što ljekari nijesu imali disciplinsku odgvornost. Na sudu jedan ljekar koji je vještak pitala je pravnicu KCCG da li su pacijenti osigurani od ljekarske greške, rekla je ne. Znači ljekar može da griješi. Nikad nijednu ružnu riječ nisam rekla ni tim ljekarima samo sam posmatrala i rekla Bože, je li moguće da su ovako hladnokrvni“, navela je Lilić.
Ona je u avgustu 2018. u KCCG podvrgnuta operativnom zahvatu i liječenju, a nakon uspješnog dvogodišnjeg liječenja u novembru 2020, radiolog dr Vladimir Krgović naveo je da postoji recidiv bolesti. Na brojne žalbe nadležnima u KCCG-u i Ministarstvu zdravlja od 2021. godine do današnjeg dana niko nije odgovorio, uprkos kadrovskim smjenama.
„Od 2020. godine niko me nije pozvao da razgovaramo, čak ni ditektorka onkologije, konzilujum onkologa, pa da kažu ajde da vidimo šta da uradimo“, kaže Lilić.
Hemoterapija je ostavila trajne posljedice na cjelokupno zdravstveno stanje Lalićeve. Nekoliko mjeseci nakon pogrešno uspostavljene dijagnoze Lilić odlazi na liječenje u Tursku.
„Prosto su bili zabezeknuti da je moglo to da se desi i da mi nijesu radili biopsiju i dalje pretrage nego su mi dali hemioterapiju. Hemioterapije ne prepoznaje zdrave i bolesne ćelije, pa će samo da djeluje na te, jer ja nisam imala te bolesne i ona je djelovala ne mene tako da sam se poslije treće doze osjećala izuzetno loše, a tokom svih ciklusa hemoterapije nedjelju dana poslije primanja to su bili užasni bolovi. Jedino karboplatin nikada ne može da izađe iz organizma. On je otrov koji stalno ostaje u organizmu i vi nikada ne znate da li možete da dobijete leukemiiju ili nešto slično“, navodi Lilić.
Poslije prve terapije ostala je bez kose, a danas priča koje su sve posljedice.
„U tom periodu najveći problem su mi bile noge, nisam mogla da hodam, sada mogu pješačiti ali strašno trpim bolove na stopalima i palčevima, To je ta neuropatija koja je posljedica svega. Međutim najveći problem koji imam su oči, to se odražava što mi je oko suvo i ja idem svaka četiri mjeseca u Budvu na kliniku gdje mi ugrađuju implante u suzne kanale, dok sam ranije išla u Tursku. Pored toga, imam 50 odsto oštećenje sluha i nosim dva slušna aparata. U situaciji sam kada ne znam kada može nešto da se aktivira“, priča Lilić.
Pogrešna dijagnoza, odnosno saznanje da je bolesna od kancera u potpunosti je promijenilo njen život.
„Imam od 1992. godine privatnu firmu, bavila sam se štampanjem, kada sam dobila taj nalaz ja sam morala da zatvorim firmu, prodala sam taj poslovni prostor i čekala kraj, po ljekarima. Otišla sam u penziju“, kazala je Lilić.
Povjerenja u zdravstvo kaže, više nema.
„Na žalost nemam. Što mogu privatno da uradim ja to uradim“, navodi Lilić.
Preporučeno
Iz Kliničkog centra Gradska RTV nije uspjela da dobije komentar, a svi ljekari koji su bili uključeni u proces liječenja Mirjane Lilić i koji su obuhvaćeni njenom tužbom i dalje ordiniraju u toj zdravstvenoj instituciji, navodi Gradska RTV.
