Video
To je rekao obraćajući se sudiji Radomiru Kljajeviću, pred kojim zajedno sa sugrađaninom Miloradom Zejakom (62) odgovara zbog teške krađe u kući pokojnog Veršigore Bulatovića, mjesec dana prije nego što je u Sokolcu počinio dvostruko ubistvo, brata i sestre Jovana i Milenke Madžgalj, za šta je u Višem sudu osuđen na 40 godina zatvora.
Krajem prošle godine Balijagić je u Osnovnom sudu osuđen na 14 i po godina zatvora zbog djela počinjenih u Srbiji, dok se skrivao.
“Osuđen sam 40 godina. Vi ste me osudili 14 i po godina. Za šta? Možete da mi sudite koliko hoćete. Ima li iko u svijetu da je toliko osuđen – šta – 100 godina da dobijem”, kazao je Balijagić obraćajući se ljutitim tonom sudiji Kljajeviću.
Nakon prozivke da ustane i izjasni se, istim tonom rekao je da neće da iznosi odbranu.
“Neću da se izjasnim. Ne mogu da stojim, ne interesuje me ovo suđenje”, kazao je Balijagić, nakon čega je bez odobrenja suda sjeo, zbog čega je upozoren na ponašanje.
Prema optužnici, 18. septembra 2024. godine, između 22 i ponoći, u Kipreniku, kod Bijelog Polja, svjesni svog djela, zajedno i po prethodnom dogovoru, provalom su oduzeli tuđu pokretnu stvar u namjeri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist u vrijednosti preko 150 eura.
“Oni su vozilom marke ‘VW Polo’ registarskih oznaka PG EJ 063 došli do porodične kuće u vlasništvu Olge Bulatović i Ramije Bulatović, i koristeći pogodno sredstvo – metalnu motiku, obili ulazna vrata kuće, zatim ušli u unutrašnjost kuće, gdje su izvršili pretres, nakon čega su iz kuće ukrali deset staklenih flaša rakije, četiri staklene tegle od po jedan kg, prijemnik za video-nadzor, internet prijemnik nepoznate marke, kao i dvije lovačke puške marke “Zastava ARMS M80” sa serijskim brojevima 000623 i 2844, ukupne vrijednosti… 478,53 eura, vlasništvo oštećenih, a zatim se istim vozilom udaljili u nepoznatom pravcu”, dodaje se.
Zejak je ispričao da nije učestvovao u krađi u kući pokojnog Veršigore Bulatovića, da je Balijagića samo prevezao svojim autom ne znajući gdje idu.
“Došao je pripit kod mene kući, sa flašom starog konjaka i pršutom u rukama, a u ruci je nosio sjekiricu kojom je mahao. Dok sam ja otišao do toaleta napolje, on je spodbio motičicu i rukavice sa moje terase, što ja nisam vidio, samo sam primijetio da mu se nešto nabudžilo u jakni. Ja sam se uplašio i poslušao ga kada mi je onako vojnički rekao da moram da ga odvezem na jedno mjesto i da ne izlazim iz auta”, ispričao je Zejak.
Istakao je da je dok je čekao Balijagića pored puta, začuo dva pucnja i pobjegao vozilom do škole u mjestu Đapanov grob, odakle se vratio nazad jer mu je Balijagić telefonom zaprijetio.
“Bio sam primoran da uradim kako mi kaže, jer mi je rekao: ‘Možeš samo jednom da me zajebeš’. Kad sam došao po njega, vidio sam da ima pušku, snajper i redenik sa mecima preko grudi. On je repetirao pušku i rekao mi: ‘Ubiću te noćas’”, ispričao je Zejak.
Na pitanje suda zašto slučaj nije prijavio policiji, posebno krađu pušaka i nakon saznanja šta se desilo u Sokolcu, on je kazao da nije imao snage da mu se odupre.
“Nijesam htio da prijavim policiji već sam pobjegao za Podgoricu”, kazao je Zejak, izražavajući žaljenje što ne može da se pojavi u svoj kraj – Sokolac i Lijesku jer su svi ljuti na njega.
Objasnio je da je dva dana prije ubistva u Sokolcu bio pozvan na razgovor u policiju u Podgorici, i da je tada izvjesnom inspektoru Rabrenoviću kazao da je Balijagić prijetio osvetom i smrću četvorici ljudi iz kraja, zato što je od strane njih trojice pretučen prije desetak godina.
“Ne znam koji ga đavo natjera da ode baš u moj kraj. To je zvijer”, kazao je Zejak.
Preporučeno
DNK vještačenjem je utvđeno da je na baštenskoj motičici dobijen nalaz koji “umjereno jako podržava hipotezu da je Balijagić jedan od tri donora biološkog materijala, a da “ekstremno jako podržava hipotezu da je Zejak jedan od tri donora”, dok je u pogledu para rukavica obrnuta analiza.
