Cijela „šema“ objavljena je u Jutarnjem listu, a Koraćev pasoš bilo je nemoguće razlikovati od originalnog na bilo kojoj granici, jer se zapravo radi o autentičnom dokumentu, na kome je promijenjena samo fotografija.

Kako je policija otkrila Koraća, odnosno činjenicu da koristi lažni pasoš, ostaje misterija, makar za sada. U decembru prošle godine zagrebačko Opštinsko državno tužilaštvo protiv njega je pokrenulo krivični postupak u odsustvu, istražni sudija mu je odredio pritvor i raspisana je potjernica.

Kako piše Jutarnji, Korać, koji važi za desnu ruku Luke Bojovića i blizak je škaljarskom klanu, ušetao je u prostorije zagrebačke policije u Petrinjskoj ulici i podigao pasoš sa svojom slikom, a imenom Slobodan Koralija. Hrvatske dokumente je izvadio po već uhodanom sistemu koji su razvili balkanski krimilaci kako bi dobili originalne hrvatske pasoše, pravih, živih ljudi, sa svojom fotografijom.

“Korać je nabavio falsifikovani pasoš Republike Srbije na ime Slobodan Koralija, inače državljanina Srbije rođenog u hrvatskom Podunavlju. Kod matičara u Tovarniku, na osnovu tog falsifikovanog pasoša, koji je sadržao njegovu fotografiju ali prave lične podatke Slobodana Koralije, podnio zahtjev za dobijanje hrvatskog državljanstva i izvoda iz matične knjige rođenih, na ime Koralija. Kasnije je u Zagrebu tražio izdavanje pasoša po hitnom postupku, a službenici nisu ništa posumnjali”, objašnjava izvor Jutarnjeg lista.

Ipak, nije jasno ko je uputio Filipa Koraća u cijelu proceduru, šta i gdje treba da radi i ko mu je pronašao identitet Slobodana Koralije. Gotovo sigurno je to bio neko iz redova policije.

Srpsko Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) saopštilo je da je hapšenje Koraća rezultat zajedničke akcije, a po istom osnovu u Srbiji se sudi vođi kavačkog klana Radoju Zviceru, koji je koristio isto ime ali različito prezime i imao lažna dokumenta na ime Slobodan Zec. Nije jasno da li je odabir imena Slobodan slučajnost ili ima neku simboliku.

Cijena lažnog “pasoša” ide i do 15.000 eura

Ovo nije prvi put da srpski kriminalci dolaze do hrvatskim dokumenata, pa je tako svojevremeno raskrinkana kriminalna grupa koja je “radila lažnjake” i za kavački i za škaljarski klan. Isprave su prodavali od 3.500 do 15.000 eura, a ukupno su zaradili oko 700.000 eura.

Njihov model je bio jednostavan, identičan načinu na koji je Korać došao do svojih dokumenata. Oni su preko ljudi iz hrvatske policije dolazili do identiteta pravih osoba koje su imale pravo na državljanstvo, ali su živjeli u inostranstvu i nikada nisu vadili dokumenta. Krali su im identitet i na imena i podatke pravih, živih ljudi stavljali fotografije mušterija.

Svojevremeno je iz konzulatu u Mostari u Bosni i Hercegovini nestao veliki broj blanko hrvatskih pasoša koji su zavrđili na crnom tržištu a jedan kod njih čak kod Milorada Ulemeka Legije, zloglasnog komandanta Jedinice za specijalne operacije, na ime Vlada Vukomanović.

Po riječima kriminologa Dobrivoja Radovanovića, nije iznenađenje što srpski i crnogorski kriminalci cijene, traže i dobijaju hrvatska dokumenta.

“Srbi, Crnogorci i Hrvati su kulturološki vrlo slični, znaju običaje i jezik i nekome ko nije sa ovih prostora je gotovo nemoguće da uoči razliku. Drugi razlog je što odavno postoje jake veze između kriminalnih organizacija sa Balkana. Iako se ranija zajednička država raspala, kriminalci nikada nisu izgubili kontakte i ništa im nisu značile dodatne granice. Oni su se davno ujedinili, dok su se države rastajale. Za novac će pomagati jedni drugima, a to je saradnja koja je obostrana pa su tako i hrvatski kriminalci završavali neke poslove za račun srpskih kriminalnih organizacija,” objašnjava Radovanović za portal “Nova”.