“Sudija za istragu je našao da ne postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogao uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog djela ili da će ometati postupak uticanjem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, budući da je isti u cjelosti priznao izvršenje krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, a da su svjedoci koje ODT navodi u svom predlogu za određivanje pritvora majka i otac osumnjičenog, te predstavljaju privilegovane svjedoke i isti su oslobođeni i dužnosti svjedočenja, pri čemu u predlogu za određivanje pritvoranisu navedeni ostali ukućani osumnjičenog, niti svojstvo istih sa osumnjičenim.

I po mišljenju vijeća ne stoji ovaj pritvorski osnov, imajući u vidu da priroda krivičnog djela za koje je osumnjičeni osnovano sumnjiv i sadržina spisa predmeta, ne ukazuju da je nužno određivanje pritvora zbog opasnosti od uticaja na svjedoke”, navodi se u saopštenju suda.

Vijeće ističe da iskazi ovih svjedoka nisu ključni za utvrđivanje činjeničnog stanja, niti provjeru odbrane osumnjičenog, jer će se ista u krajnjem slučaju efektivnije provjeriti vještačenjem, a i određivanje pritvora kako bi se spriječilo uticanje na svjedoke koji mogu odbiti da svjedoče se nikako ne bi moglo smatrati opravdanim.

Ukazuje i da bi usvajanje predloga za određivanje pritvora bilo protivno standardima i praksi Evropskog suda za ljudska prava, budući da opasnost da bi osumnjičeni mogao ometati postupak mora biti utemeljena na konkretnim dokazima, a opravdanje za određivanje pritvora ubjedljivo argumentovano u odlukama državnih organa, što bi u konkretnom slučaju, da je pritvor određen, izostalo.