Samo pokretanje postupka na osnovu svjedočenja objavljenih u knjizi Bojana Jovanovića ,,Kako smo ubili Boga“, a u kojoj se govori o pedofiliji unutar Crkve Srbije, u Mitropoliji su protumačili kao ,,još jedan pokušaj da se u duhu bogoboračkog progona Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori izazove stara atmosfera i demonizacije i diskriminacije SPC i njenih vjernika“.

Beogradski advokat Aleksandar Olenik za Pobjedu kaže da je iz navedenog odgovora jasno da se Mitropolija ,,i dalje ponaša kao politička stranka, da sebe postavlja iznad zakona, Ustava i države Crne Gore, te da je žrtve pedofilije mnogo ne zanimaju. Nažalost, SPC nastavlja da štiti osumnjičene za izvršenje krivičnog djela obljube nad djetetom, što je neprihvatljivo“.

„Informaciju o pokretanju postupka u Crnoj Gori, mediji u Srbiji odbili su da objave. Nikada nisam dobio konkretan odgovor zašto, pa mogu samo da nagađam: ili su se plašili ili nisu hteli da se zameraju Srpskoj pravoslavnoj crkvi i vladajućoj političkoj eliti. U Srbiji je Srpska pravoslavna crkva zaštićenija čak i od članova Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića i od kriminalnih klanova. Naprosto, SPC je iznad zakona Republike Srbije“, objašnjava Olenik za Pobjedu.

Brojne nedoumice otvorene su ovim povodom. Kao advokat, možete li objasniti o čemu je riječ?

OLENIK: Riječ je o Krivičnom zakoniku države Crne Gore, članu 206, stav 1, obljuba nad djetetom, za koji je zaprijećena kazna od pet do petnaest godina zatvora. Prema zvaničnom dopisu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, postupak se vodi protiv Mitropolije crnogorsko-primorske i protiv mitropolita Joanikija. Taj dokument sam Vam dostavio, on je vjerodostojan i potvrđen od Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Krivični postupak se, dakle, vodi kako protiv organizacije, tako i protiv Joanikija Mićovića. Ne razumijem šta tu nije jasno. Sve piše.

Za šta se tačno optužuju Mitropolija i mitropolit Joanikije?

OLENIK: Nijesam vidio krivičnu prijavu, ali od klijenata koje zastupam i od gospodina Bojana Jovanovića dobio sam informacije – čiji će dokazi biti prezentovani, dio je već u posjedu državnog tužilaštva – da se Joanikije Mićović optužuje za skrivanje i pomaganje u skrivanju lica iz SPC koja su izvršila krivično djelo pedofilije, i to kako u vrijeme dok je mitropolit boravio u Srbiji, tako i u vrijeme službovanja u Crnoj Gori. Riječ je o dužem periodu.

O koliko godina je riječ?

OLENIK: Od 1978. do 2015. Moj klijent, gospodin Jovanović, za navedeni period raspolaže konkretnim dokazima. Crnogorsko tužilaštvo ispituje dokaze o osmoro djece koja su žrtve sveštenika SPC. Joanikije Mićović je, u ime SPS, u navedenom periodu vršio istragu o pedofiliji u okviru crkve. Saslušao je i skupio izjave od četrdest sveštenika SPC, a navodno posjeduje i filmove istih lica koja su sebe snimala prilikom seksualnih radnji nad maloljetnom djecom. Sporno je to što je, uprkos brojnim svedočenjima i dokazima, Joanikije zaključio da nema osnova za kažnjavanje sveštenika za pedofiliju, nakon čega su, za svaki slučaj, svi oni prebačeni iz Srbije u Crnu Goru.

Ko ih je prebacivao?

OLENIK: Joanikije. Oni su i u ovom trenutku pod njegovom nadležnošću.

Kao sveštenici?

OLENIK: Da. Jedan od sveštenika koji je aktivan i koji je i sam bio žrtva Vasilija Kačavende – a Kačavenda u Srbiji nije osuđen, proces je zastario – trenutno službuje u Crnoj Gori. Ovo što govorim samo je dio dokaza koje iznosim u dogovoru sa gospodinom Jovanovićem. Ne želimo da ometamo istragu crnogorskog tužilaštva, pa ću se ovdie zaustaviti. Tužilaštvo raspolaže dokazima, ima osumnjičene sveštenike na teritoriji vaše države, pa je ovo prilika da dokažu imaju li snage da se uhvate u koštac sa pedofilima unutar SPC.

Vjerujete li da ima snage?

OLENIK: Naša je obaveza da pokušamo da uradimo sve što je u našoj moći kako bismo spriječili dalje zlostavljanje maljoletnih lica od sveštenika SPC. Za sada me ohrabruje samo pokretanje istrage na osnovu dokaza objavljenih u knjizi mog klijenta i postupanja po krivičnoj prijavi jedne međunarodne organizacije. Ništa slično u Srbiji u ovom momentu nije zamislivo.

Po čijem nalogu je Joanikije Mićović sproveo istragu unutar SPC?

OLENIK: Sinod SPC mu je dao u zadatak da sprovede istragu i da utvrdi činjenice. Međutim, riječ je očito o formalnoj naredbi Sinoda; suštinski, cilj je očito bio da se cio slučaj zataška i arhivira. Iako je paralelno tekao sudski proces protiv Kačavende i Pahomija, iako su u Blicu izlazila sviedočenja diece koja su bila žrtve pedofila unutar SPC, iako se znalo da postoje snimci zlostavljanja te diece – od kojih je jedan bio javno prikazan, crkva se na to nije obazirala. Za njih se ništa od toga nije desilo. To najbolje opisuje odnos SPC i države Srbije.

Znači li to da bez svjedočenja Vašeg klijenta, iznešenog i u knjizi ,,Kako smo ubili Boga“, javnost ne bi u ovoj mjeri bila upoznata sa slučajevima pedofilije unutar Crkve Srbije?

OLENIK: Znači. Bez upornosti, hrabrosti i ličnih žrtava koje je podnio gospodin Jovanović, Vi i ja ne bismo danas razgovarali o tome, niti bi javnost Crne Gore i Srbije bila upoznata sa zlodielima počinjenim unutar zatvorenog sistema kakav je SPC.

Što je Joanikije Mićović postigao prebacivanjem osumnjičenih sveštenika Crkve Srbije iz Srbije u Crnu Goru?

OLENIK: Nadam se da će mitropolit SPC odgovor na to pitanje dati crnogorskom tužilaštvu. U svakom slučaju, jasno je da je njegova procjena bila da je bolje da pedofile iz Srbije skloni u Crnu Goru.

Da, ali zašto?

OLENIK: U Srbiji je dvijehiljaditih bio pokrenut postupak protiv Kačavende, što SPC nije mogla da spriječi, pa je, vjerujem, postojao strah da bi moglo doći do pokretanja i drugih postupaka budući da je veliki broj dokaza bio izveden pred sudom i da je veliki broj djece svjedočio o tome šta su preživjeli. U tom smislu, postoji osnovana sumnja da je, kod organizovane pedofilske mreže unutar SPC, to izazvalo strah da bi sva slična nedjela počinjena od strane njihovih sveštenika mogla izaći na vidjelo.

Koliko tačno sveštenika Crkve Srbije je iz Srbije prešlo u Crnu Goru?

OLENIK: Znam da je Joanikiju četrdeset sveštenika SPC dalo izjavu i potvrdilo počinjena djela, ali ne znam koliko njih je tačno pribjeglo u Crnu Goru. Mitropolit SPC u Crnoj Gori ima dokaze o počinjenoj pedofiliji i bio je u obavezi da ih dostavi državnim organima, kao i da protiv tih lica pokrene postupak unutar same SPC. Pretpostavljam da će crnogorsko tužilaštvo od mitropolita Joanikija tražiti odgovor na pitanje šta je uradio sa dokazima što ih je dobio tokom istrage koju je vodio. Kao što sam kazao, riječ je o teškom krivičnom djelu; zastara je duga, a tužilaštvo će odlučiti protiv koliko lica će pokrenuti postupak na osnovu dokaza kojim bude raspolagalo.

Proces protiv Vasilija Kačavende je zastario, protiv vladike Pahomija takođe. Kako se to dogodilo?

OLENIK: Na javnost se utiče pomoću medija. Ako nemate slobodne medije, nemate ni javnost. Posebno ne onu kritičku. Svaka čast Blicu! Njihovi ondašnji tekstovi o pedofiliji Kačavende i Pahomija uznemirili su javnost, ali ni to nije bilo dovoljno da bi se izvršio pritisak na sudske organe. Možda i zato što je o tome pisao samo Blic; ostali su ćutali ili izvrtali činjenice u korist SPC-a.

I ostale vjerske zajednice u Evropi koje su imale problem sa pedofilijom u svojim redovima svoj su kler kažnjavale i pokretale postupke pod pritiskom javnosti. Kod nas toga nema, zato je sve tako mučno i neuspješno.

I Kačavenda i Pahomije i dalje su ne samo na slobodi, nego i u javnosti, u medijima. Ovaj drugi je čak predvodio litije u Crnoj Gori.

OLENIK: Da, oni su slobodni ljudi. Nakon javnog skandala i optužbi za pedofiliju, SPC ih je očito zamolila da se malo sklone iz javnosti, da se ne pojavljuju dok se ne slegne prašina. Međutim, evo ih ponovo! Pahomije je nedavno čak primio nagradu od predsjednika Aleksandra Vučića. Crkva je na taj događaj mogla da pošalje drugog vladiku, ali su namjerno poslali Pahomija.

Zašto?

OLENIK: Tu smo, ne možete nam ništa, imamo podršku predsjednika Vučića; džaba sudovi i tužilaštva, jači smo nego ikad. To je poruka građanima, ali i žrtvama. Kako onima čija imena i sudbine znamo, tako i onima koje ćute i trpe jer su svjesne da za nijh nema pravde. Postupak crnogorskog tužilaštva važan je i zbog toga što se na taj način žrtvama poručuje da ipak postoji nada da će oni koji su ih zlostavljali biti kažnjeni.

Koliko su maloljetnici i djeca uopšte spremni da svjedoče o užasu kroz koji su prošli? Tim prije što naša društva često stigmatizuju žrtvu, a ne popa pedofila?

OLENIK: Nažalost, životi tih ljudi uništeni su traumom koju su doživjeli. Ta su djeca dvostruke žrtve: i pedofila i društva i sredine koja ih, umjesto da ih zaštiti, da im pomogne i da ih razumije, stigmatizuje i vrši novo nasilje nad njima. Potrebna je bila velika hrabrost da se policiji, tužiocima, sudijama ispriča šta se dogodilo, kroz šta su prošli. Dugujemo im da stanemo iza njih.

Kako to da je Crkva Srbije, uprkos brojnim skandalima, podršci ratnim zločincima, pedofiliji i dalje ubjedljivo najpopularnija institucija u Srbiji?

OLENIK: I formalno i suštinski, SPC je država u državi. Ona ima svoj ustav, svoje kanonsko pravo, svoje sudove, strogu hijerarhiju, uniforme, svoje činove… Kod njih nema slobode izražavanja i misli; postupa se po naređenjima vladike, koji ima teritoriju za koju je nadležan. Svojim ponašanjem i propovjedima SPC konstantno pokazuje da ne priznaje državu i njene zakone.

Imao sam nedavno predmet gdje je policija bila u obavezi da izvrši pretres stana sveštenog lica osumnjičenog za pronevjeru. Vjerovali ili ne, policajci su pozvali tužioca i pitali ga da li, prije pretresa, moraju da za dozvolu pitaju vladiku. Policija, dakle, nije smjela da pretrese stan i nađe dokaze o izvršenom krivičnom djelu bez dozvole vladike!? Nevjerovatno!

Od sloma socijalizma, SPC je stekla ogromni kapital, prije svega kroz nekretnine, sumnjivim trgovinama, neplaćanjem poreza i sl. Danas raspolaže ogromnim bogatstvom, te ekonomskim i političkim uticajem. Svaka vlast se udvara SPC, strahujući da crkva ne zauzme politički stav suprotan stavovima vladajuće elite. U Srbiji je SPC politička partija i, pored Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića, sa svojim organizacionim jedinicama jedina pokriva cijelu teritoriju Republike Srbije. Nažalost, obje pokrivaju i Crnu Goru, dio BiH, dio Kosova, gdje se takođe ponašaju ne kao vjerske, nego kao političke organizacije. Otuda moć i uticaj o kojem me pitate.

Da li u okviru Crkve Srbije postoje sveštenici koji su se zalagali za to da se osude pedofili unutar crkve i da se zaštite zlostavljana djeca?

OLENIK: Bilo ih je, ima ih, ali mali broj. Bojan Jovanović, moj klijent, jedan je od njih. Nažalost, ko god se suprotstavi, rizikuje da bude izopšten iz crkve; tim ljudima se i direktno i indirektno prijeti, protiv njih se pokreću različiti postupci. Nije zanemarivo ni to što crkva svoje sveštenstvo drži u ekonomskoj zavisnosti: vladike direktno odlučuju o redovnim, vanrednim ili bilo kojim prihodima koji sveštenici pod njihovom nadležnošću na teritoriji koju kontrolišu mogu da prihoduju. Hoću da kažem da, pored pritisaka, prijetnji i uvreda, imate i finansijski dio, koji tim sveštenicima onemogućava da se izvuku iz odnosa zavisnosti i potčinjenosti u odnosu na SPC. Teško je izaći iz tog sistema bez posljedica po porodice i njih same. To je dodatni razlog da one koji su to učinili ili koji planiraju da to učine istinski i snažno podržimo.

U kakvom je stanju Vaš klijent? Pitam Vas zbog toga što su mediji u Crnoj Gori objavili vijest o pokretanju postupka, ali su ubrzo te informacije povučene budući da je, kako smo obaviješteni, sam gospodin Jovanović zamolio da se one povuku.

OLENIK: Moj klijent je trpio pritisak i pokušao sebe da zaštiti i da u što mirnijoj atmosferi u javnost iznese što više podataka važnih za tužilaštvo u Crnoj Gori. Gospodin Jovanović ne govori javno, ne daje intervjue, pa smo odlučili da u njegovo i u svoje ime to ja preuzmem kako bi bio maksimalno zaštićen.

To znači da mu ne pravite problem ovim što govorite?

OLENIK: Ne. Prije nego što sam dao prvu izjavu Gradskoj televiziji u Podgorici, imao sam za to njegovu saglasnost.

Imaju li mediji u Crnoj Gori moć da izvrše pritisak da se ovaj proces istraži i dovede do kraja?

OLENIK: Medijska situacija u Crnoj Gori mnogo je bolja nego u Srbiji. U Crnoj Gori je sve dostupno, sve možete da objavite. Naravno, mnogo je lažnih informacija, mnogo kampanja, ali se ipak ništa ne može sakriti kao u Srbiji. Zato u Crnoj Gori postoji kakva-takva kritička javnost, pa crnogorsko tužilaštvo i sudovi neće moći u potpunosti da izbjegnu ono što se u teoriji zove kontrola pravosuđa od strane javnosti. Ne pritisak, nego kontrola javnosti.

Moram da Vas podsjetim da je u Crnoj Gori nekoliko puta podnošena krivična prijava za govor mržnje protiv pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića i da su, uprkos dokazima, te prijave uvijek odbacivane, a mitropolit oslobađan.

OLENIK: Upoznat sam, vidio sam snimke, slušao sam izjave pokojnog mitropolita Amfilohija. Ipak, uticaj koji je on imao na društvo i na državu neuporedivo je veći od onoga koji ima Joanikije. Ondašnje i sadašnje vrijeme ne mogu se u tom smislu upoređivati. Mislim da se situacija i u društvu i u državi dosta promijenila u korist samostalnosti sudova i tužilaštava.

U slučaju da se postupak pokrene, može li on biti javan?

OLENIK: Zbog zaštite žrtava, postupak bi trebalo da bude djelimično zatvoren za javnost. Postoji opravdanje i da postupak bude potpuno zatvoren zbog opšteg interesa i zaštite žrtava. Ipak, odluka suda je javna i tek će se u odluci videti dokazi zašto je neko osuđen ili oslobođen.

Važno je da se pokaže da Crkva nije van Ustava i zakona

Na koji način bi osuđujuća presuda mogla uticati na to da građani shvate da pojedini sveštenici, vladike i mitropoliti Crkve Srbije nijesu nikakvi anđeli, da su prije demoni i da njihova nedjela podliježu zakonima države?

OLENIK: Bilo bi važno da se pokaže da SPC nije iznad Ustava i zakona Crne Gore, kao što je to slučaj u Srbiji, te da su sveštenici, vladike i mitropoliti takođe građani države na čijoj teritoriji rade. Iako je 21. vijek, to bi i za crnogorsko i za srpsko društvo bio neprocjenjiv civilizacijski iskorak. Proces bi mogao djelovati i preventivno za sve one koji namjeravaju da zloupotrijebe mantije i povjerenje koje imaju kod građana kao pripadnici određene crkve.

Jer, kao i u svakom krivičnom djelu – kada neko krene da napravi zločin, neminovno je da razmišlja i o kazni. Ovde je zaprijećena kazna do petnaest godina zatvora. Tek kada shvati da postoji ozbiljna vjerovatnoća da će biti uhvaćen i kažnjen, eventualno počinilac krivičnog djela počeće da razmišlja o posljedicama. To bi samo po sebi uticalo i na to da se smanji broj budućih žrtava. U tom smislu, ovakav postupak značio bi ogroman korak naprijed za naša društva.

Susret Abazovića i Porfirija demonstracija je političkog uticaja koji SPC ima u Crnoj Gori

Premijer Dritan Abazović, koji je bio potpredsjednik prethodne vlade formirane u Manastiru Ostrog, nedavno je zatražio susret sa patrijarhom Crkve Srbije takođe u Manastiru Ostrog – u crnogorskom manastiru na crnogorskoj teritoriji. O kakvoj Vi to promjeni govorite?

OLENIK: Zašto to radi aktuelni premijer, ne znamo. Je li išao tamo po instrukcije? Po mišljenje? U svakom slučaju, to bi mogla biti demonstracija nespornog političkog uticaja koji SPC ima u Crnoj Gori, tj. dokaz uplitanja Crkve u politiku. Zašto premijer suverene i nezavisne države sebi dozvoljava da ide po instrukcije u crkvu druge države, to mi zaista nije jasno.

Pitala sam Vas upravo zbog povjerenja koje pokazujete u pravosudni sistem u Crnoj Gori.

OLENIK: Samo sam upoređivao situaciju u Crnoj Gori sa onom u Srbiji, pa kažem da je kod vas bolje. Daleko od toga da mislim da je idealno. Imam nekoliko predmeta i postupaka u Crnoj Gori i upoznat sam sa prilikama. Da li je stanje i dovoljno dobro, tek ćemo da vidimo.