Video
“Hibridne prijetnje predstavljaju savremeni i složeni oblik bezbjednosnih prijetnji koje se sve intenzivnije koriste od različitih državnih i nedržavnih aktera radi ostvarivanja njihovih interesa. U kontekstu Crne Gore, ove prijetnje odlikuju se visokim stepenom nepredvidijivosti, prilagodljivosti metoda djelovanja i otežanim utvrđivanjem odgovornosti, budući da se često realizuju putem posrednih aktera i istovremeno pogađaju više društvenih i institucionalnih oblasti”, piše u prijedlogu i navodi da se nameće potreba za holističkim i integrisanim nacionalnim pristupom, zasnovanim na unapređenju nacionalne otpornosti kroz razvoj situacione svijesti, medijske i digitalne pismenosti, intenziviranju međuresorne i međunarodne saradnje, a u cilju efikasne prevencije, ranog otkrivanja i odgovora na hibridne prijetnje.
“Posebnu pažnju potrebno je posvetiti malignim stranim uticajima, uključujući političko, medijsko, ekonomsko, informativno i obavještajno djelovanje usmjereno na podrivanje demokratskih institucija i procesa evropskih integracija Crne Gore”, navodi se u prijedlogu.
Sajber prijetnje navedene su visoko na listi savremenih bezbjednosnih prijetnji. Istaknuto je da kompleksnost ovog domena zahtijeva visok stepen koordinacije svih subjekata sistema nacionalne bezbjednosti, kao i saradnju sa privatnim sektorom i međunarodnim partnerima, piše Pobjeda.
“Terorizam i nasilni ekstremizam predstavljaju direktnu prijetnju interesima države, njenim institucijama, subjektima kritične infrastrukture i bezbjednosti građana. lako je nivo terorističke prijetnje u Crnoj Gori nizak, ona i dalje predstavlja znatnu bezbjednosnu prijetnju. Savremeni terorizam dodatno je podstaknut mogućnostima širenja ekstremističke ideologije putem interneta i društvenih mreža. Prevencija i suzbijanje terorizma zahtijevaju sveobuhvatan pristup koji uključuje državne i organe lokalne samouprave, obrazovni sistem, vjerske zajednice, civilno društvo i medije. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti suzbijanju govora mržnje i radikalizacije, naročito kada dolaze od političkih ili vjerskih aktera. Analiza finansijskih tokova i potencijalnih veza između terorističkih organizacija, organizovanog kriminala i političkih struktura ostaje jedan od ključnih elemenata efikasnog odgovora na ovu prijetnju”, navodi se u predloženoj strategiji.
Ističe se da, iako je vjerovatnoća izbijanja konvencionalnih oružanih sukoba u Crnoj Gori niska, sama mogućnost njihovog nastanka ostaje trajna i latentna prijetnja nacionalnoj bezbjednosti.
U dijelu o bezbjednosnom okruženju, navodi se da su posljedice globalnih previranja i promjena bezbjednosnog poretka naročito vidijive na prostoru Zapadnog Balkana.
“Ranjivosti regiona, koji i dalje nosi nasljeđe etničkih sukoba, krhkih demokratskih sistema, nedovoljno izgrađenih institucija i duboko polarizovanih društava, dodatno su produbljene implikacijama savremenih geopolitičkih dešavanja, posebno agresijom Rusije na Ukrajinu, all i širim globalnim krizama, uključujuci krize na Bliskom istoku. Globalne krize i interesi velikih sila za posljedicu imaju jačanje spoljnih uticaja u regionu Zapadnog Balkana. Vanjski akteri, prvenstveno Rusija, nastavljaju da koriste širok spektar instrumenata – od društveno-političkog uticaja i energetskog pritiska do propagandnog djelovanja i informacionih operacija – sa ciljem usporavanja ili onemogućavanja integracije država regiona u NATO i EU, podsticanja podjela i destabilizacije unutrašnjih prilika”, navodi se u prijedlogu.
Dodaje se da se region suočava i sa mrežom interesa država koje nastoje da putem investicija, infrastrukturnih projekata, kulturnog i društvenog uticaja djeluju na političke procese i učvrste svoje pozicije. To čini, kako se dodaje, regionalni bezbjednosni ambijent višeslojnim i sve manje predvidljivim, te shodno tome Zapadni Balkan i dalje predstavlja područje aktivnog strateškog nadmetanja i uticaja.
“Stabilnost Crne Gore primarno zavisi od unutrašnjih faktora, kao što su reforma institucija, vladavina prava, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije… Pored toga, otpornost na spoljne uticaje i sposobnost upravljanja indirektnim posljedicama globalnih kriza (uključujući poremećaje u snabdijevanju energijom, ekonomske šokove, potencijalne migracione pritiske i dr.) važan su faktor njene sveukupne stabilnosti. U tom smislu, Crna Gora mora sagledavati bezbjednosne prijetnje, rizike i izazove kao prilike da, kroz unutrašnje reforme i vođenje pragmatične i konzistentne vanjske i bezbjednosne politike, bude dio stabilnog, predvidivog i integrisanog okruženja. Time će, koristeći nacionalne i kolektivne bezbjednosne mehanizme, dalje razvijati sposobnosti za ostvarivanje i zaštitu svojih nacionalnih interesa”, piše u prijedlogu.
Novine u prijedlogu su u definisanju tri strateška pravca njenog sprovođenja – jačanje nacionalne otpornosti, unapređenje bezbjednosnih kapaciteta i jačanje društvene kohezije.
Jačanje nacionalne otpornosti predstavlja, kako je navedeno, jedan od ključnih pravaca djelovanja u ostvarivanju bezbjednosnih interesa Crne Gore. Ovaj pravac obuhvata razvoj politika, kapaciteta i mehanizama koji omogućavaju državi i društvu da identifikuju, organizuju se, pruže adekvatan odgovor i oporave se od eventualno negativnih posljedica. Prije svega, jačanje otpornosti podrazumijeva unapređenje vladavine prava i funkcionalnog, integrisanog sistema nacionalne bezbjednosti, zasnovanog na efikasnoj koordinaciji institucija, transparentnosti i odgovornosti u radu. Time se obezbjeđuje stabilnost institucija i njihova sposobnost da pravovremeno prepoznaju i adresiraju bezbjednosne prijetnje, rizike i izazove – piše u prijedlogu.
Preporučeno
Nakon usvajanja strategije u Skupštini, Vlada će u roku od šest mjeseci donijeti plan implementacije, kojim će biti definisane konkretne aktivnosti, nosioci realizacije, rokovi i mehanizmi praćenja sprovođenja.
