Video
“Kada vidite žrtvu seksualnog nasilja uživo onda shvatite kakvu je tragediju preživjela. Ovakvo kažnjavanje može samo da ohrabri nasilnike i potencijalne silovatelje”, upozorava za Pobjedu Aida Petrović predsjednica NVO Crnogorski ženski lobi, organizacije koja skoro dvije decenije radi sa žrtvama seksualnog nasilja.
Osamnaestogodišnjak je zloupotrijebio povjerenje petogodišnje djevojčice, kćerke kućnih prijatelja njegove porodice, i „igrao“ sa njom seksulane igre dodirivanja.
Djevojčica je roditeljima jednom pokušala da ispriča kako izgleda njena „igra“ sa sinom njihovih prijatelja, ali je to za njih sve izgledalo kako proizvod njene mašte, međutim kada je i drugi put ponovila detalje odmah su reagovali.
U sudskom postupku utvrđeno je da je mladić prisiljavao djevojčicu da mu dozvli da je dodiruje, ali je tražio od nje da i ona njega dodiruje, kao i njegov polni organ.
Aida Petrović ogorčeno ističe da je kazna na koju je osuđen skandalozna.
“Ponašanje ovog mladića ukazuje na neki poremećaj i on bi u nekom razvijenijem društvu od našeg bio podvrgnut liječenju, a ne samo pukom smještanju u zatvor. Zatvorska kazna kolika god bila ne može rehabilitovati žrtvu, niti socijalizovati počinioca. Treba računati i na to da počinioci seksualnog nasilja zbog nekih olakšavajućih okolnosti izađu iz zatvora prije isteka kazne i tada mogu ponoviti djelo”, upozorava ona.
Kategorična je da je država dužna da se ozbiljnije pozabavi kaznenom politikom prema počiniocima bilo kojeg vida seksualnog nasilja.
“U drugim zemljama postoje krizni centri za osobe koje su silovane ili koje su doživjele neki oblik seksualnog zlostavljanja, dok se kod nas o tome skoro i ne govori. Mora se naći način da se mnogo više pažnje posveti pružanju psihološke podrške žrtvama, ali je i počiniocima neophodno obezbjediti adekvatnu stručnu pomoć”,kaže ona.
Kaznenom politikom naše pravosuđe, smatra Petrović, šalje jako lošu poruku javnosti, ali i žrtvama.
“Zakoni predviđaju dobre sankcione norme, ali se jako loše primjenjuju. Uvijek se nekako nađe neko opravdanje za počinioce seksualnog nasilja. Ne znam koju je sud našao olakšavajuću okolnost u ovom slučaju obljube djeteta, ali meni nekad izrečene kazne djeluju blagonaklone”, navodi Petrović.
Smatra da takve kazne zapravo podstiču nasilnike ili potencijalne nasilnike jer znaju da će biti vrlo blago ili nikako kažnjeni.
Maloljetnici privilegovani
Sa druge strane, advokat Zdravko Begović, iako razumije uznemirenost, kako kaže, laičke javnosti ističe da sudije u ovakvim predmetima donose zakonitu presudu zasnovanu u najvećem djelu na mišljenju vještaka psihijatrijske struke, poštujući sve aspekte procesa.
U konkretnom slučaju, kako pojašnjava Begović, okrivljeni je zbog uzrasta imao privilegovan status u sudskom postupku.
“Počinilac krivičnog djela u ovom slučaju imao je manje od 21 godine, odnosno bio je mlađe punoljetno lice, a javnosti možda nije poznato da naš zakon privileguje ova lica dajući im, zbog uzrasta, privilegovani položaj”, pojasnio je on.
Begović ističe da sudija nije uopšte lako suditi u takvim predmetima, prvenstveno jer pored svega što je žrtva preživjela oni moraju sa aspekta okrivljenog sagledati okolnosti koje su dovele do izvršenja tog djela, uzeti u obzir njegov uzrast, kao i procjenu stručnih službi o njegovom psihofizičkom stanju. U konkrenom slučaju, podsjeća naš sagovornik, radi se o psihofizički nezreloj osobi, koja još odrasta i „koja ima manjkavosti u razmišljanju“.
“Sve to trebna uklopiti u jednu cjelinu i donijeti odluku koja je pravična i koja negdje daje šansu oštećenoj da izađe iz traume koja traje, ali i šansu okrivljenom da se socijalizuje”, pojašnjava on.
Objašnjava i proceduru – počinilac u ovakvim slučajevima obavlja razgovor sa stručnom službom Višeg suda u kojoj su psiholog, psihijatar i sociolog koji daju nalaz i preporuku o adekvatnoj kazni. Preporuka se zasniva na nalazu psihofizičkog statusa i uzrastu okrivljenog.
Sudski proces u ovim predmetima, dodaje Begović, je specifičan, jer su žrtve, a to su najčešće djevojke ili djevojčice, u vrlo teškoj i neprijatnoj situaciji kada moraju pred sudom i pred strankom da iznose detalje seksualnog nasilja koje su pretrpjele.
“Upravo zbog toga je zakonodavac vodeći računa o zaštiti oštećene propisao da se žrtva nasilja ne saslušava u sudnici pred ostalim strankama, već uz pomoć video-komunikacije iskaz daje iz posebne prostorije. Pravilo je i da pored oštećene, dok daje iskaz, mora biti stručno lice, najčešće psiholog, koji je dužan da joj daje podršku u smislu njenog trenutnog stanja i stutusa, ne nikako u smislu njenog iskaza”, pojašnjava Begović.
Prema njegovim riječima svi akteri ovog procesa od sudija i advokata, do tužilaca moraju biti precizni, odgovorni, profesionalni i uzdržani.
“Vodi se računa o svakom detalju, jer su svi akteri procesa svjesni kolike su i kakve posljedice obljube ili silovanja i u kojoj mjeri su traumatične za žrtvu koja je negdje možda obilježena i do kraja života”, zaključuje Begović.
Direktorica Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrović kaže da se kroz dugogodišnji aktivizam srela sa dosta slučajeva seksualnog nasilja koje se ne može dokazati, kao i sa tim da okolina ne vjeruje žrtvama.
Ukazuje na primjer četrnaestogodišnje djevojčice čiji su roditelji, kada je progovorila o seksualnom zlostavljanju, to pripisali adolescentskim bubicama.
To se desilo prije desetak godina, ali joj niko nije vjerovao da je nastavnik seksualno zlostavlja.
Iako je bila dijete, priča Petrović, pošto joj niko nije vjerovao, našla je način da riješi problem. Zamolila je čistačicu u školi da bude iza vrata i prisluškuje što joj nastavnik govori.
Još nekoliko djevojčica iz škole, kada je ona progovorila, prijavilo je da ih je isti nastavnik seksualno zlostavljao.
Nastavnik je osuđen na uslovnu kaznu i premješten iz te škole u drugu školu.
Kasnije se saznalo da mu je to treća škola u koju je prebačen zbog seksulanog nasilja nad učenicama.
Njegovo obrazloženje pred sudom bilo je da to što je stavio ruku djevojčici na rame koja je potom skliznula na grudi je bilo očinsko milovanje.
“I kroz slučaj obljube djeteta koji je ovih dana zaprepastio javnost vidimo da roditelji nijesu odmah povjerovali djevojčici. To se vrlo često dešava i kod starijih žrtava seksualnog nasilja. Kada se žrtve požale na neki od oblika nasilja često im se ne vjeruje uz obrazloženja da je mala i umišlja, ili u nekim slučajevima da izmišlja da bi srušila brak počiniocu. To je sigurno i razlog zašto imamo mali broj prijavljenih slučajeva seksualnog zlostavljanja”, kaže Petrović.
Država Crna Gora, iako je potpisnica Instanbulskog sporazuma, nijednim eurom nije podržala rad SOS telefona za žrtve seksualnog nasilja koji je NVO Crnogorski ženski lobi licencirao u maju prošle godine.
“Upravo to je pokazatelj koliko država prepoznaje seksualno zlostavljanje iako se potpisom ove konvencije obavezala ne samo za otvaranje kriznih SOS telefona, već i za otvaranje kriznih centara u kojima će biti dostupna psihološka, socijalna i druga podrška. To znači da nema nikakve podrške za žrtve osim što mogu da prijave zlostavljanje našoj organizaciji, koju eto država i ne podržava”, ogorčeno priča Petrović.
Prema Krivičnom zakoniku ko izvrši obljubu ili sa njom izjednačen čin sa djetetom, kazniće se zatvorom od tri do dvanaest godina.
Ako usljed ovog djela nastupi teška tjelesna povreda djeteta ili je djelo imalo za posljedicu trudnoću, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina. U slučaju da nastupi smrt djeteta, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina zatvora.
Preporučeno
Učinilac obljube se neće kazniti za djelo ako između njega i djeteta ne postoji značajnija razlika u njihovoj duševnoj i tjelesnoj zrelosti.
