Njen pravni zastupnik kazao je za Pobjedu da je takvo zadržavanje bilo potpuno neprimjereno i nezakonito i da nije bilo neophodno da žena od skoro devedeset godina bude privođena i zadržana preko noći zbog porodične prepirke.

Tretman državnih institucija prema Ivanović, prema njegovom mišljenju, otvorio je pitanje koje daleko prevazilazi pojedinačni incident u jednoj porodici.

On ističe da u fokusu ovog slučaja nije samo sukob među članovima porodice, već način na koji institucije tretiraju staru, nemoćnu osobu, kao i granice državne represije.

Prema navodima prekršajne prijave, koju potpisuje tužiteljka Slađana Vukotić Kankaraš, starica je 14. maja oko 15 časova vrijeđala i prijetila snahi M. I., izgovarajući uvredljive riječi i navodeći da će „ovdje krv leći“, što je kod oštećene snahe izazvalo osjećaj lične nesigurnosti.

Zastupnica prijave je od suda zatražila da se Ivanović oglasi krivom nakon što se u postupku saslušaju okrivljena i oštećena, te izvrši uvid u snimak događaja i policijski upitnik za procjenu rizika koji su sačinili policijski službenici.

Tek nekoliko sati nakon prijave, u večernjim satima, policija je uhapsila staricu.

Iz policije je sprovedena u Klinički centar kako bi se procijenilo njeno psihičko stanje jer je podnositeljka prijave navela da je starica psihički nestabilna.

Međutim, prema riječima njenog zastupnika, ljekari su utvrdili da je riječ o psihički stabilnoj osobi, sposobnoj za rasuđivanje i potpuno svjesnoj svojih postupaka.

Ipak, Desanka je noć provela na betonu i iza rešetaka, čekajući dalje postupanje institucija.

Sljedeći dan je u policijskom automobilu privedena u podgorički Prekršajni sud koji je odlučio da Desanki Ivanović dopusti da se brani sa slobode.

Početak suđenja u ovom slučaju zakazan je za 19. jun u 16.30 časova.

Da li je ovo bilo neophodno

Zastupnik okrivljene Ivanović ukazao je na pogrešno postupanje policije i tužilaštva ističući da sve što su preduzeli nije bilo neophodno.

On je podsjetio da se prijave za nasilje u porodici po zakonu tretiraju kao hitne.

Međutim, reakcija institucija uslijedila je tek mnogo kasnije.

On ističe da je u prijavi bilo jasno naznačeno o kome se radi, gdje živi i da je riječ o ženi od skoro 90 godina, narušenog zdravstvenog stanja.

Pravni zastupnik starice smatra da je takvo zadržavanje bilo potpuno neprimjereno i nezakonito.

On tvrdi da policija i tužilaštvo ovaj slučaj nije trebalo da posmatraju kao izolovani incident.

Prema njegovim riječima, između Desanke i snahe godinama postoje sukobi, prijave i postupci.

Posebno naglašava da je i sama Desanka više puta prijavljivala nasilje i prijetnje kao i da je u posljednjih desetak godina vrlo često utočište i zaštitu tražila u Sigurnoj ženskoj kući.

Zastupnik Desanke Ivanović smatra da institucije pogrešno tretiraju porodično nasilje.

“Porodično nasilje se ne može analizirati kroz jedan fragment događaja. Ne može se uzeti pet minuta konflikta i na osnovu toga donijeti zaključak o čitavom odnosu među ljudima”, rekao je.

On smatra da su policija i tužilaštvo morali sagledati kompletnu istoriju odnosa, uključujući prethodne prijave, starost žene, njene životne uslove i mogućnost da je upravo ona žrtva dugotrajnog nasilja.

Život u jednoj sobi

Sve je počelo kada se Desanka prije desetak godina nakon smrti supruga odrekla vlasništva nad porodičnom kućom i drugom imovinom u korist sinova.

Braća dogovaraju da jedan od njih dobije kuću u cjelosti dok druga dvojica dobijaju parcele na kojima su kasnije izgradili kuće.

Onog trenutka kada je kuća prevedena na ime jednog od njenih sinova, Desanki je stavljeno na znanje da je nepoželjna, a od cijele kuće dopušteno joj je da koristi jednu malu prostoriju bez kupatila i osnovnih uslova za život.

U jednom periodu, kako navodi njen pravni zastupnik, bila joj je isključena struja.

“Desanka godinama koristi poljski toalet a vodu donosi sa izvora u blizini kuće”, kaže njen zastupnik.

Ostalim članovima njene porodice nije dozvoljeno da je posjećuju.

Tu zabranu prisiljeni su da poštuju jer svaki put kada bi joj došli u posjetu i da pomognu, završavali bi u policiji po prijavi vlasnika kuće.

Uprkos svemu, ona ne želi da napusti kuću koju je izgradila sa pokojnim suprugom.

“Za nju tih nekoliko kvadrata predstavljaju njen dom i mjesto kojem pripada”, kaže zastupnik.

On ističe da slučaj Desanke Ivanović nije samo priča o jednom pritvoru, već kako crnogorske institucije tretiraju starije osobe, posebno kada se nađu u porodičnim sukobima.

“Tužilaštvo je moralo u obzir da uzme starost i ranjivost Desanke Ivanović pri donošenju odluke da je zadrži u policijskoj prostoriji, poznatoj kao „betonjerka“, koja se ne može smatrati mjestom primjerenim za zadržavanje žene od skoro 90 godina. Ovaj slučaj je pokazao da sistem ne razlikuje moguće počinioce od mogućih žrtava. Institucijama možda treba pomoći i dati više kapaciteta, ali građani ne smiju da ispaštaju zbog slabosti sistema. Bolje da ih nema nego da ovako presuđuju”, kaže zastupnik Ivanović.

On dodaje da je u zemlji u kojoj se često govori o zaštiti porodice i starijih „betonjerka“ ovog puta postala mnogo više od policijske prostorije.

“Postala je metafora institucionalnog poraza”, zaključuje zastupnik Desanke Ivanović.