Video
Da je imao oružje, kaže J. P. za Pobjedu, njena porodica bi bila još jedna u nizu crnih hronika.
,,U Kotoru bi se ponovila tragedija sa Cetinja. Da li čekamo da se to dogodi, da bi institucije konačno počele raditi svoj posao?”, pita se ona, uz upozorenje da svi svakodnevno mogu postati nasumične mete osoba s psihičkim problemima i pod dejstvom narkotika.
Prema riječima J. P., te večeri su se ona, suprug i djeca od četiri i sedam godina nalazili u porodičnom domu. U jednom trenutku čuli su uznemirujuće povike spolja, nakon čega je njen suprug uspio u posljednjem trenutku da zaključa ulazna vrata.
,,Mladić je već bio na vratima, hvatao kvaku i pokušavao da uđe. U tom trenutku ne znamo ko je, da li ima oružje. Trčim da djecu sakrijem u ormar, muž i ja stojimo iza vrata i molimo ga da ode. On je vrištao, navaljivao, govorio da ga neko juri”, prisjeća se J. P.
Policija je stigla za manje od šest minuta, ali, kaže, njima se to činilo kao vječnost.
Mladić se, u međuvremenu, zaključao u hodniku između spratova, a potom krenuo uz stepenice ka porodici. Policajci su pokušali da ga ubijede da se preda, ali je on izašao na terasu i skočio sa visine od četiri do pet metara, udarivši leđima o beton. Čak i tada, nije prestajao da se opire.
,,Policija i osoblje Hitne pomoći jedva su ga savladali, a sve scene su zabilježene nadzornim kamerama”,kaže J. P.
Kako je ranije objavila Pobjeda, N. M. je te večeri prvo provalio u prostorije Crvenog krsta, razbijajući stakla, a zatim je, krvavih ruku, pokušavao da uđe u više kuća. Uspio je da preskoči ogradu i uđe kod J. P., čija su vrata, za razliku od drugih, bila otključana.
,,Komšije su sjutradan vidjele krv na kvakama. On nije tražio sklonište, jer da jeste – ostao bi u Crvenom krstu. Tražio je ljude, i to je najstrašnije”,ističe J. P.
N. M. je, prema riječima sagovornice Pobjede, ranije bio pacijent Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti, ali je otpušten na kućno liječenje.
Te noći, kako piše Pobjeda, bio je pod dejstvom kokaina. Kasnije su saznali da ima ozbiljan kriminalni dosije – napad nožem, napad na službeno lice, pljačka kladionice, posjedovanje droge.
,,Nismo znali ko je. Očigledno smo bili nasumične žrtve. Ne krivim samo njega – jer mu je potrebna pomoć – već institucije koje su ga pustile, i porodicu koja je znala u kakvom je stanju. Da je imao oružje, danas nas ne bi bilo”, kaže ona.
Od te noći, porodica J. P. više ne živi u miru. Razmišljaju da se odsele iz doma koji su smatrali bezbjednim. Prisjeća se jezivih scena koje su zatekli nakon što je mladić odveden – krvava vrata, hodnik, razbacane stvari, lokve krvi.
,,To smo čistili do zore. Još uvijek vidimo te slike. A što da su ga djeca vidjela? Što da je bio naoružan? Izbjegnuta je tragedija samo pukom srećom. Nadam se da će ovo biti upozorenje da se nešto mora promijeniti”, poručuje.
J. P. šalje apeluje na institucije da konačno preuzmu odgovornost.
,,Ova priča ne treba da ostane samo na nama. Sjutra može biti neko drugi. Ako institucije večeras legnu da spavaju, neka se zapitaju – jesu li svi građani bezbjedni zbog načina na koji rade svoj posao”, ona.
N. M. je, nakon incidenta, ponovo hospitalizovan u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti.
Preporučeno
