Video
Vasiljević je žalbu podnio preko svog punomoćnika Dušana Lukšića, advokata iz Podgorice, piše Portal ETV.
U žalbi stoji da je podnijeta zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede Krivičnog zakonika i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
“Protiv presude Osnovnog suda u Beranama K.br.145/25 od 22.04.2026.godine, optuže Danko Femić iz Podgorice, na osnovu člana 373 stav 1 tačka 2 Zakonika o krivičnom postupku, oslobođen je optužbe, da je na štetu Steva Vasiljevića, kao oštećenog, počino krivično djelo prinuda iz člana 165 stav 3 u vezi stava 1 i stava 2 Krivičnog zakonika Crne Gore, iz razloga što, po mišljenju prvostepenog suda nije bilo dokaza. Protiv navedene presude izjavljuje se blagovremena žalba zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene krivičnog zakona, kao i zbog oslobađajuće presude”, navodi se u obrazloženju u koji je Portal ETV imao uvid.
Dalje se dodaje da prvostepena presuda ne predstavlja zakonitu sudsku odluku, već pravni konstrukciju zahvaćenu bitnim povredama odredaba krivičnog postupka iz člana 386 stav 1 tačka 8 i tačka 9 obzirom da je izreka pobijane presude nerazumljiva protivrječna razlozima presude, a osim toga nema navedene razloge o odlučnim činjenicama.
“Takođe, izreka presude je u potpunoj suprotnosti sa obrazloženjem i sa stanjem u spisima predmeta. Sud je počinio tešku povredu odredaba Zakonika o krivičnom postupka, jer nije izvršio “savjesnu i svestranu ocjenu”, već je namjerno i selektivno ignorisao ključne dokaza kako bi se optuženi po svaku cijenu oslobodio krivice”, ističe se.
Prvostepeni sud, po mišljenju oštećene strane, svjesno neprimjenjuje elementarne institute krivičnog prava kada primjenjuje član 373 stav 1 tačka 2 Zakonika o krivičnom postupku.
“Sud svodi biće krivičnog djela prinude (čl. 165 KZ CG) isključivo na nanošenje vidljivih tjelesnih povreda. Ovakvim pogrešnim tumačenjem, prvostepeni sud poručuje da ako oštećeni ne bude pretučen, može mu se slobodno oteti imovina, preturati po stvarima, naređivati i prijetiti – i da to nije krivično djelo. Činjenica da je optuženi Femić istrgao i oduzeo skupocjene fotoaparate sa vrata i iz ruku oštećenog, što u krajnjem nije ni sporio, predstavlja direktnu upotrebu fizičke sile, a ne “razgovor”, i samim tim je biće krivičnog djela u potpunosti ostvareno trenutku oduzimanja opreme”, dodali su u Žalbi.
Prema navedenom, prvostepeni sud gradi obrazloženje presude na pravno neodrživoj teoriji o “saglasnosti i zajedničkoj procjeni šta da se izbriše”, proglašavajući evidentan i nesporan čin nasilja “ljudskim i korektnim razgovorom”.
“Da bi došao do ovog apsurdnog zaključka, prvostepeni sud ne samo da je izokrenuo iskaze oštećenih, već je pokazao potpuno “žmurenje” pred kontradiktornostima odbrane optuženog, svjedoka odbrane i jasnih materijalnih dokaza”, navodi se u obrazloženju.
Kako se dalje pojašnjava, odlukom i obrazloženjem pobijane presude prvostepeni sud, u potpunosti ignoriše da sam optuženi Danko Femić u svojoj odbrani pred ODT-om i na glavnom pretresu daje iskaz koji predstavlja primjer priznanja krivičnog djela.
“Optuženi eksplicitno navodi da ga je situacija “iznervirala”, da je prišao oštećenim novinarima, samovlasno im oduzeo fotoaparate i izvadio memorijske kartice kako bi spriječio fotografisanje. Optuženi, čak, priznaje da je oštećenom Borisu Pejoviću uputio prijetnje i pogrdne riječi i navodi da se kaje jer zna da “samo uzimanje aparata predstavlja krivično djelo”, objašnjava se.
Nevjerovatno je, kako se ističe u žalbi, da sud potpuno zanemaruje ovo eksplicitno priznanje protivpravnosti i primjene sile.
“Sud prenebregava uzročno-posljedični tok događaja: navodni “korektan razgovor” počeo je TEK nakon što je optuženi silom uspostavio apsolutnu dominaciju nad oštećenima, oduzeo im osnovna sredstva za rad i stavio ih u položaj zavisnosti i opravdanog straha. Svaka komunikacija koja se odvija nakon što vam neko otme imovinu i kartice nije i ne može biti “slobodan dogovor”, već je to iznuđeno ponašanje oštećenog u situaciji u kojoj je zabrinut za sebe i svoju imovinu. Sud potpuno tendenciozno interpretira izjavu oštećenog Steva Vasiljevića da je Femić bio “najrazumnija osoba” kao dokaz prijateljskog tona, svjesno prećutkujući da je u kontekstu razjarene mase koja ih je okruživala, Femić bio jedini sa kojim se moglo makar na neki način, pregovarati o pukom povraćaju skupe opreme i praktično izvlačenju žive glave”, ističe se.
Kako se dalje navodi, prvostepeni sud bezrezervno poklanja vjeru svjedocima odbrane, prvenstveno Radoju Dobrašinoviću, Vujici Dobrašinoviću, čiji su iskazi školski primjer sračunatih, pristrasnih i instruisanih svjedočenja s ciljem olakšavanja položaja optuženog. Sud nekritički prihvata njihovu tezu da se događaj odigrao na “privatnom posjedu”, iako se sam napad desio na javnom prostoru, pa su oštećeni “uvučeni” u privatni prostor, i da je optuženi Femić samo “štitio red”, pri tom ne navodeći od čega i od koga je štitio red, ako je sve bilo kako treba, pri tom direktno ukazujući na odsustvo policije, uvodeći opasan presedan da privatni posjed suspenduje važenje Krivičnog zakonika Crne Gore.
– S druge strane, sud potpuno ignoriše ključni iskaz svjedoka Balše Rudovića, novinara ‘Vijesti’, koji je objektivno posmatrao događaj i potvrdio da je grupa građana fizički napala oštećenog Steva Vasiljevića, vukla ga i uvukla u šator, zadajući mu udarce. Sud ovaj iskaz odbacuje pod banalnim i pravno nepismenim izgovorom da ljekarskim nalazom nisu utvrđene vidljive povrede, čime ponovo mješa biće krivičnog djela prinude sa eventualno lakom ili teškom tjelesnom povredom – dodaje se.
Posebno je, ističe se, nevjerovatna selektivnost prvostepenog suda u pogledu logičke održivosti svjedočenja.
“Svjedoci odbrane tvrde da je atmosfera bila “mirna i mirnodopska”, a istovremeno navode da su novinari prekršili “red i mir” samim prisustvom, što je kontradiktorno. Sud potpuno prećutkuje i odbija da cijeni očigledan motiv svjedoka odbrane da svjedoče u korist optuženog Femića, jer su svi dio iste homogene grupe koja je organizovala nelegalno postavljanje spomen-obilježja. Sud propušta da, poštujući odredbe Zakonika o krivičnom postupku, dovede ove pristrasne iskaze u vezu sa logičnim i konzistentnim iskazima oštećenih, koji su potvrđeni objektivnim stanjem na terenu. Takođe, naveli bi da su u toku postupka svjedočili i policajci, koji su navodno bili na licu mjesta, međutim koji evidentno nijesu svoje radne zadatke iz nekog razloga obavljali po pravilima službe, a da je prvostepenom sudu, a i samom zastupniku optužbe promaklo, po našem mišljenju, svjesno, da pribave dokaz i nesporno utvrdi gdje im je bio službeni raspored, kada i od koga su upućeni, koji su razlozi upućivanja, zašto nijesu pribavljeni njihovi patrolni listovi, koji bi sve ovo razriješili. Naravno, u skladu sa tendencijom pobijane presude, i ova svjedočenja su cijenjena, a i data”, pojašnjava se u žalbi.
Kako se ističe, materijalni dokazi u spisima predmeta – fotoaparati, izvađene memorijske kartice, te nesporna činjenica da su fotografije s lica mjesta nepovratno obrisane – u potpunosti demantuju tezu suda o “korektnoj saradnji”. Obrisani fajlovi i fizičko preuzimanje kartica, upravo su materijalni supstrat izvršenog krivičnog djela prinude.
“Prvostepeni sud potpuno izvrće materijalnu logiku tretirajući vraćanje aparata kao akt “dobre volje” optuženog, umjesto kao dokaz da je prinuda uspješno okončana onog trenutka kada je cilj (uništenje snimaka) ostvaren. Da je postojala stvarna “saglasnost” oštećenih, oštećeni novinari bi dobrovoljno, bez ičijeg pritiska, zadržali kartice i odlučili da li će ili ne objaviti materijal u svojim redakcijama. Fizičko vađenje kartica iz slotova aparata od strane optuženog i uslovljavanje njihovog vraćanja brisanjem sadržaja predstavlja čistu, manifestovanu silu. Dodatno, sud je potpuno propustio da cijeni materijalni dokaz u vidu listinga poziva i blagovremene prijave policiji. Činjenica da su oštećeni odmah po napuštanju lokacije i izlasku iz zone ugroženosti alarmirali policiju i podnijeli prijavu, logički i pravno ruši konstrukciju o “korektnom razgovoru” i “ljudskom dogovoru”. Niko ne prijavljuje policiji osobu sa kojom je upravo imao “ljudski i korektan razgovor” i sa kojom se “dobrovoljno usaglasio”. Ova materijalna činjenica (blagovremenost prijave) jasno dokazuje da su oštećeni postupali pod prinudom i strahom, a da su pristanak simulirali isključivo radi očuvanja lične bezbjednosti. Pri tom, oštećeni Stevo Vasiljević, je po procjeni bezbjednosti od strane Uprave policije, u Berane i dalje mora dolaziti uz zaštitu policije, što je prvostepenom sudu očito i poznato, jer je policajac bio u sudnici pored oštećenog”, navodi se.
Smatraju da je prvostepeni sud drastično povrijedio i odredbu čl.388. Zakonika o krivičnom postupku, jer je potpuno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje o čemu smo se ovom žalbom već i detaljno izjasnili, a osim toga prvostepeni sud provedene dokaze je cijenio samo na način kako to ide u korist optuženog, umjesto da ih shodno čl.370.st.3. Zakonika o krivičnom postupku cijeni kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi i način koji nije na štetu oštećenog.
“Takođe, u odnosu na krivično djelo za koje je optuženi oslobođen prvostepeni sud je evidentno, u cilju pomoći optuženom počinio i povrede Krivičnog zakonika obzirom da ga oslobađa za krivično djelo koje je ovaj, a na osnovu provedenih dokaza, počino. Dakle, smatramo da pobijana presuda ne smije opstati u pravnom poretku Crne Gore jer otvoreno abolira nasilje nad novinarima i uvodi ulično pravo kao legalan supstitut za institucije sistema. Na kraju, oštećeni smatra, a imajući u vidu sam tok prvostepenog postupka, da je sam zastupnik optužbe, dosta inertno postupao, ne insistirajući na dodatnim pojašnjenjima svjeočenja svjedoka koja je sam predložio, a pri tom i nije insistirao na određenim novim dokazima, a koji su se sami namećali. Imajući u vidu izloženo predlažemo da Viši sud u Bijelom Polju, kao drugostepeni sud, presudu Osnvnoig suda u Beranama, K.br.145/25 od 22.04.2026.godine, ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje prvostepenom sudu, ali pred drugim postupajučim sudijom, odnosno da istu preinači na način što će optuženog Danka Femića oglasi krivim i kazniti po zakonu”, zaključuje se u žalbi.
Podsjetimo, Danko Femić je 22. aprila pred Osnovnim sudom u Beranama prvostepeno oslobođen optužbe za prinudu na štetu fotoreportera „Pobjede“ Steva Vasiljevića i „Vijesti“ Borisa Pejovića.
Vasiljević i Pejović su 8. avgusta prošle godine napadnuti ispred crkve u Gornjem Zaostru tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu i zločincu Pavlu Đurišiću.
Tokom napada razularene mase, Vasiljeviću je uništen fotoaparat i oštećen značajan dio opreme. Pejoviću je, osim toga, prijećeno da, ukoliko bilo šta „izađe na Vijesti“ da će ga ubiti golim rukama.
Cijeli incident dogodio se pred očima policije, koja nije blagovremeno reagovala.
Preporučeno
Iz beranskog ODT-a od suda su zatražili da se Femić proglasi krivim za krivično djelo prinuda, za čiji je osnovni oblik zaprijećena zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine. Suđenje Femiću počelo je u oktobru prošle godine.
